Izvještaj – Down: Opravdana pomama za južnjacima
Odmah na početku primite isprike zbog mojeg, izgleda, prenaglo sročenog izvještaja koncerta Slayera od neki dan. Sve napisano stoji, ali malo je krivi naslov. Naime, u naslovu bahato stoji „Metal događaj godine“, što nakon jučerašnjeg gledanja Downa na istom mjestu definitivno moram povući. Ono što su jučer Phil Anselmo i družina napravili u Tvornici Zagreb već dugo nije viđeno.
Nisam ovom događaju pridavao toliki značaj. Mislio sam da će dva dana nakon Slayera, usred ispita i InMusica, rijetko tko imati novaca i volje pogledati Down. Istina da je menadžment limitirao broj ulaznica u nedjelju na samo 1300 i da je mogao biti očekivan malo veći odaziv na ovaj koncert, ali mislio sam da će Slayer privući daleko veći broj ljudi od Downa. Koliko sam bio u krivu shvatio sam tek kada je na pozornicu izašao Phil Anselmo. Jedan od najkarizmatičnijih vokala u metal glazbi općenito; koji je krajem 80-ih snimao glam-metal albume, pa kasnije s istim bendom izdao neke od važnijih albuma za metal glazbu uopće („Cowboys From Hell“ i „Vulgar Display Of Power“), radio splitove s japanskim black metal instrumentalnim sastavima, za vrijeme postojanja Pantere odlično se zabavljao s norveškim Satyriconom na turneji po Americi, istovremeno stvarao sa Superjoint Ritualom i Downom, preživio predoziranje heroinom 96′, a izgleda da je napokon uhvatio vremena da dođe i u Hrvatsku. No nije došao sam. Osebujni bradati gitaristi i vokal Crowbara Kirk Windstein, gitarist Pepper Keenan (Corrosion Of Conformity), bubnjar Eyehategoda Jimmy Bower te Patrick Bruders, basist Crowbara došli su s njim. Isto tako nijedan od navedenih bendova nije prije gostovao u Hrvatskoj tako da je pomama za ovim koncertom potpuno opravdana, a istu je opravdao i nastup.
Nešto poslije pola 10, bend je izašao pred prepunu Tvornicu. Prvo što sam primijetio jest to da su godine neurednog života ostavile traga na Philu. Ne znam jesu li mu oči bile toliko natečene zbog trenutnog stanja ili je određeno stanje permanentno. Kako god da bilo, mislim da mu je pomoglo u stand-up zabavi koju je priredio. Mikrofon mu je pao minimalno deset puta, Kirku i Jimmyju je oblačio grudnjake, publici koju je nazvao „Croatian fanbase“ je skladao pjesmicu čiji je tekst malo eksplicitniji pa je možete preslušati na videu ispod. Letjele su pive, ali nisu završavale negdje na drugom kraju publike već na Philovoj faci i majici. Cijelo vrijeme je razgovarao s publikom i tvrdim da nas nitko do sad nije toliko zabavio. Pozdravljao je publiku na galeriji (nekoliko puta), pričao o tome kako nitko od prisutnih nije baš fan mode i politike, da su svi ovdje upravo zbog ljubavi prema glazbi. Ogrnuo se južnjačkom zastavom, komentirao majice koje su mu doletjele na pozornicu, sve ih uredno i zadovoljno pospremio.
Glazbeni dio je isto tako bio odličan, izuzmemo li to da Phil nema više onoliko čisti vokal kakav je nekad imao, vokal koji sada zna pucati i otići u neželjene smjerove. Nije potrebno sitničariti jer energija i emocije koje Phil ulaže u svoju vokalnu izvedbu su oduševljavajuće. Gitaristi uz to što primaju i trzaju mudovite južnjačke rifove još uspijevaju i animirati publiku. Nisam ekspert što se tiče prepoznavanja Downovih pjesama, ali pjesma s kojom su krenuli naslovljena je Eyes Of The South. U nekih sat i pol stalo je 14 pjesama, a zadnju stvar s bisa, Bury Me In Smoke, je publika odabrala sama nakon što je Phil upitao što bi željeli čuti. Nakon ponovnog skandiranja publike vratio se samo Anselmo ogrnut južnjačkom zastavom, pohvalio publiku riječima „You’re as good as any, and better than most“ i otpjevao stih legendarne pjesme Led Zeppelina, Stairway To Heaven, jer to je, kako kaže, jedini pravi način za završiti Downov koncert.
Još jednom, moram priznati da toliko genijalan koncert nisam očekivao. Cjelovečernja zabava nagurana u sat i pol svirke. Ovaj koncert je prisutnima digao nivo evaluaciji koncerata, tako da možete očekivati koju usporedbu na temu Downa, jer svakako su jedan od boljih live bendova koje sam gledao. Najrađe bih naslov izvještaja sa Slayera samo prekopirao ovdje, no možda bih bio u krivu, tko zna što je još može izdogađati do kraja godine. Koncert je za razinu bio bolji od Slayerovog, jer ovim ljudima još uvijek nije dosadila glazba koju sviraju.
