Izvještaj – Hardcore koncert: Comeback Kid opet protresao Zagreb

Iskreno mi je drago što je Medika, koju sam sam nekoć nazivao zagrebačkom Mekom hardcorea, odgojila nove naraštaje koje žele i mogu ugostiti ljubitelje ove vrste glazbe. Daleko od toga da notorna lokacija u Pierottijevoj više ne organizira hardcore koncerte, nego je ovdje riječ da novi, veći klubovi počinju otvarati vrata drugačijoj vrsti glazbe. Zbog toga mi je, kako sam i rekao, neizmjerno drago. No nije samo do toga, već je jako lijepo vidjeti toliko velik broj ljudi koji žele izdvojiti malo veći iznos za ovu vrstu glazbe i u pristojnom se broju okupiti na odličnom koncertu. Izgleda da hardcore u Zagrebu polako počinje stajati na svoje noge.

Organizatori su, naime, isti ili barem slični onima koji su organizirali sve te koncerte tijekom godina u Medici, a kako se čini, izgleda da su svoj ‘zanat’ doista dobro ispekli; pogotovo zato jer su uspjeli organizirati ovakav koncert u većoj dvorani negoli je ona AKC Attacka, s bendovima iz četiri države, s dva različita kontinenta, a da im se uz to ukaže i zavidan broj ljudi. Organizatorima se, doista, mora skinuti kapa.

Jedina nespretnost desila se uslijed koncerta. Iako je tek dan ranije u poslijepodnevnim satima najavljen i šesti izvođač večeri, Trey The Ruler, koji je prema najavljenoj satnici trebao prvi izaći na pozornicu, izgleda da su na stege prvi izašli Nijemci World Eater. Njihov opus do ovoga koncerta nisam poznavao, ali unatoč tomu, ostao sam ugodno iznenađen. Odradili su brz, agresivan, žestok i kratak nastup koji je bio odličan uvod u ono što nas je čekalo poslije. Iako su iz srca Europe, ovaj bend zvuči kao da je stigao direktno iz Amerike – što svojim zvukom, što engleskim bez  naglaska.

Potom nas je sve zbunio ranije spomenuti Trey The Ruler. Trey je mladić iz Portlanda koji je izveo nešto za što sam kasnije saznao da se naziva spoken word nastup. To Vam je, ako ste ignoranti kao ja, kada izvođač polu priča, polu pjeva na mikrofon bez ikakve glazbe, odnosno, bez ijednog instrumenta. Trey nas je zato, sve zbunio, budući da je na pozornicu izašao nakon jednog brzog, beskompromisnog benda. Ovo je ujedno i jedina zamjerka organizaciji jer nismo baš bili pripremljeni za ovakav nastup.

Nakon Treya vratili smo se na pravi trag. My Iron Lung krenuo je s nastavkom onoga po što su svi došli. Kada su počeli svirati svoj post hardcore publika je ispočetka bila nešto smirenija da bi se pred kraj nastupa svi opustili i lijepo unijeli u glazbu koja zapravo to i želi od ljudi. Svojom me glazbom My Iron Lung prilično podsjećaju na Touche Amore što samo po sebi nije loše, premda vjerujem da – ako se žele istaknuti od popularnih Amerikanaca – moraju poraditi na orginalnosti i dati svoj potpis screamo/ post hardcore kombinaciji koju sviraju. Sve u svemu, pristojan, i opet, kratak nastup.

S početkom Bane-a svi koji su namjeravali ući su ušli i počeo je nastup već legendarnog benda. Ovo je zapravo njihov zadnji nastup u Hrvatskoj ili bilogdje budući da su najavili kako sa završetkom turneje prestaju svirati. Zato se publika i ponašala sukladno s tim, znajući da ih vidi posljednji put. Bilo je u potpunosti kaotično, a bend je na pozornici davao sve od sebe. Odsvirali su neke od svojih poznatijih pjesama poput Lost At Sea ili Can We Start Again, dok je publika sve pratila oduševljenjem i ludilom. Upravo kako je ovaj sastav i zaslužio.

Činilo se kao da ne može bolje, ali su nakon dvadeset minuta na pozornicu su izašle zvijezde večeri – Kanađani Comeback Kid. Publika, koja bi po svemu sudeći trebala biti umorna i izudarana u pogu, ponašala se kao da je koncert tek počeo. Doslovno su svi divljali kroz kompletan nastup – kako na novije, tako i na stare stvari. No, činilo se da su sve one pjesme kroz cijeli koncert bile tek uvod  ili priprema za onu, svima dobro znanu zadnju pjesmu koju je Comeback odradio – Wake The Dead. Ova pjesma bila je naprosto prekrasna. Cijela dvorana znala je tekst, a najljepši dio – koji ću pamtiti još jako dugo – bilo je kada su svi iz publike, doslovno nadglasali bend vičući tekst refrena – “You said, you said, you said, this time was gonna be different – WAKE THE DEAD!” Prekrasan način da se završi jedan fenomenalan nastup.

Nakon što je dio publike već napustio dvoranu misleći kako je Comeback Kid posljednji nastup večeri, na pozornicu su izašli Cartographs. Cartographs su bili najavljeni kao prvi bend ove večeri i nikom nije jasno zašto su nastupali zadnji, pogotovo jer su uslijedili nakon glavne atrakcije. Uglavnom, odradili su kvalitetan nastup, ali budući da su nešto manji i nepoznatiji bend cijela je večer završila mlako – premda je mogla završiti s kaosom koji su priredilii Comeback Kid i Wake The Dead. Ne znam točno zašto su Catographsi imali nesreću završiti kao zadnja točka, jer vjerujem da bi bili bolje primljeni kao jedan od bendova za zagrijavanje.

Zaključak svega je da je bilo odlično. Usprkos tome što vjerujem da je ponedjeljak dosta nespretan dan i da bi se, da je koncert održan u petak ili za vikend, skupilo još i više ljudi. Bilo kako bilo, za onoliki broj okupljenih bendovi su odradili odlične nastupe u kojima ne vjerujem da je postojala osoba koja nije uživala. Možda bi samo bilo nešto ugodnije da je tijekom sinoćnjeg koncerta nastupao manji broj sastava jer  vjerujem da bi i dva benda s kojima Comeback Kid trenutno toura bili sasvim dovoljni za lijepu večer na Savi.