Izvještaj – Jarboe: Avangardni minimalizam
Koncert koji je pregledom opusa izvođačice jednostavno trebao biti mali spektakl, završio je u diskusijama je li kao cjelina imao smisla ili je ostao nedorečen.
Vjetrovita večer dala je još opskurniji ugođaj koncertu koji je trebao biti upoznavanje zagrebačke publike s recentnim radom jedne od najznačajnijih avangardnih umjetnica alternativne glazbene scene, Jarboe. Rad s bendom Swans udario je onaj najznačajniji temelj njenog opusa, no nakon rastanka koji je nastupio 1997. godine niže uspješne kolaboracije i odlične solo-albume. Upravo je na temelju jedne takve suradnje i odrađena ova turneja, na kojoj nastupa s Helen Money, violončelisticom s kojom je izdala i EP koji je izašao prije svega koji dan.
Helen Money nastupa i kao svojevrsna „predgrupa“ – sa svojim repertoarom te kao kompletna pratnja Jarboe. U ovom prvom dijelu odradila je vrlo zanimljiv nastup gdje je predstavila svoje instrumentalne skladbe. Žena nastupa s električnim violončelom i looperom, koji joj omogućava da kao pozadinu pušta na licu mjesta snimljenu matricu, ali unutar skladbe uključuje i prije snimljene matrice, kao recimo vrlo žestok ritam bubnjeva koji upotpunjuju nekolicinu njenih skladbi. Violončelistica bi žanrovski mogla pripadati kombinaciji dronea i post-rocka, klasike u njenoj glazbi zapravo i nema, unatoč izboru instrumenta. Nerijetko umjesto gudala koristi i trzalicu, pa sam instrument zvuči nalik na gitaru. Jedna od najpozitivnijih stvari jest što je koncert bio sjedeći, što nije bio slučaj na nedavnom koncertu Eartha.
Jedan dio plafonske instalacije koja drži rasvjetu konstantno je vibrirao zbog jačine zvuka, što vas je uz sam zvuk još jednom podsjećalo da je koncert glasan, ali i djelomično odvlačilo pažnju, čak i ometalo u slušanju. Jedna od zadnjih odsviranih stvari prije nego se Jarboe pridružila Helen bila je Upsetter s njenog albuma „Arriving Angels“.
Jarboe je ušla na pozornicu bez pretjerane najave ili pauze između koncerata. Nastup je otvoren s Truth, pjesmom s EP-a kojeg je izdala s Helen Money. Već je na početku bilo vidljivo da će nastup biti emocionalno snažan, jake lirike i duboke retorike, međutim postojala je nekakva rupa koju bi još pokoji instrument popunio. Sada kada slušam nedavno izašli EP navedenih umjetnica, uviđam koliko se slojeva zvuka s albuma gubi kod live nastupa. Vjerojatno je riječ o studijskom ušminkavanju, ali i još nekolicini instrumenata koji upotpunjuju album. Atmosfera je na albumu genijalna, dok uživo vokal Jarboe ubija jačinu zvuka pratnje na violončelu, što je dosta loše, jer trebale bi se međusobno nadopunjavati, dok se u ovim situacijama Jarboe čak treba suzdržavati ne bi li izašla iz volumnog okvira. Sve te male sitnice mogu biti dosta veliko smetalo ako ih se nakupi, iako generalno sa zanimanjem pratite koncert i uživate u lirici.
Međutim, ako samo vokalnu izvedbu ogolite od pozadinske glazbene avangarde, mogli ste izaći iz dvorane vrlo zadovoljni. Jer ponekad je lirika i poruka bitnija od glazbe, koja samo upotpunjuje opskurnu atmosferu. U sredini koncerta na pozornicu se penje čovjek iz publike i strastveno recitira nekoliko stihova na lošem hrvatskom, što je istovremeno i komično i zbunjujuće, međutim u istom trenutku ta su dva osjećaja u vama prigušena dubinom lirike.
Fascinantno je kako je koncert koji je trebao biti spektakl, završio bez ikakve glazbene katarze. Međutim, katarzičnost se pronalazi u hrabrosti izvođačice da nastupi pred publikom s minimalnom i eksperimentalnom glazbenom podlogom. Cilj takve glazbe daleko je od cilja popularne i zabavne glazbe, a s takvim pristupom Jarboe odaje svoje no-wave korijene. Cilj je naglasiti genijalnost pojedinih aspekata koji se vežu uz glazbeni nastup, poput neke određene emocije ili načina na koji ćete doživjeti otpjevano. Putem ovakve filozofije, kompletan nastup se odvija u vama, a ne na pozornici. U tome i jest sva ljepota Jarboeinog izričaja – dobiva metafizičke okvire.
