Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Knjige

Izvještaj – Književna večer s Jelenom Rozić: “U gradove se zaljubljujem kao u ljude”

12.03.2017. Matea VidićFoto: Matea Vidić/Ziher.hr

U rustikalni interijer Hub Cooltura Puba, s okruglim stolom za točenje piva i s lusterima sazdanih od pivskih boca, pod zelenkastu svjetlost i crni strop sa zvijezdama smjestila se Jelena Rozić, autorica knjige Jesi tu?.

Na književnoj večeri Jesi tu? U Zagrebu mlada Jelena je prijateljima, rodbini, kolegama s faksa, ali i nekim potpuno nepoznatim ljudima čitala dijelove knjige o istinitim događajima mladog mostarskog para koji se upustio u vezu na daljinu.

S nadom da će knjiga jednog dana poslužiti kao poticaj svima koji se upuste u uzburkane vode veze na daljinu, Jelena je započela književnu večer čitanjem poglavlja o dolasku misterioznog R. u Zagreb, da bi nastavila s tekstom koji govori o vremenu kada je saznala da R. odlazi u Aziju.

Prvi odraz – Ogledalo duše

Knjiga je objavljena u petom mjesecu prošle godine i ubrzo joj se bliži prva godišnjica, no sudeći po odazivu mlade publike koja je tražila mjesto viška, ona još uvijek izaziva veliko zanimanje. No, jedna od povlastica koju su prisutni sinoć dobili odnosila se i na čitanje tekstova sa stranice Ogledalo duše, iza koje se krije mlada Jelena.

Važnost same stranice ogleda se i u činjenici da je ona postojala i prije same knjige, a nakon novogodišnjeg izazova, Jelena je odlučila od toga sačiniti cjelinu i napisati knjigu. Sam izazov nije joj teško pao jer kako i sama kaže, “htjela sam da imam tiskanu formu svega onoga što objavljujem online“.

Knjiga koja se odnosi na najintimniji dio svakog čovjeka je iskrena, stvarna i nema ništa izmišljeno, navodi mlada autorica. Mostarski par je pak gleda kao “pogled kroz ključanicu u našu vezu”, kazala je. Također je nadodala da “sve ono što je unutra želimo da bude vani, a sve što nije, ne želimo”.

“Nesigurnost veze na daljinu voli velike mesnate zalogaje”

Na književnoj večeri Jelena je pročitala tekst koji govori i o svađama, jer kako i sama kaže uključila je i svađe jer je to ono stvarno. Pridjev koji stoji uz svađu u vezi na daljinu je besmislenost. Besmislenost zbog razloga svađe. Besmislenost jer se radi o nesigurnosti. No ona dolazi s posljedicama. Posljedice u obliku riječi koje više bole njega, kazala je. U vezi na daljinu preskače se ono što je tipično za svađu. Nema ugriza za usnu, nema dima cigarete, nego se odmah preskače na bol.

“Nemam”

Kaže kako nije uvijek ovako patetična, a da bi to dokazala poseže za tekstom koji se bavi trčanjem, odnosno pokušajem trčanja. Osim što tih tjedan dana, koliko je i trčanje trajalo, Jelena nema R., u tekstu navodi i kako nema original tenisice, nema original volju za trčanjem i još veliki broj onoga što nema, no kazala je i kako nema “original samopouzdanje”, a upravo tada je stajala pred punom prostorijom ljudi koje u principu ne poznaje, a kojima priča o svojim osjećajima.

No navodi i ono što ima. To su ljudi, ljudi u publici, sestra koja sjedi pokraj nje, R. koji je u međuvremenu postao suprug i koji stoji u publici, kod stepenica u srcu prostorije, taman da mu je u vidokrugu.

Ima i prijateljicu s kojom je studirala, a koja je tu večer došla kao dio benda  FALSE ETTOUES koji je književnu večer posvećenu ljubavi upotpunio prikladnim pjesama kao što je Gibonnijev Libar.

“U gradove se zaljubljujem kao u ljude”

Tijekom književne večeri Jelena je kazala kako je danas teško pisati o nečemu što nije u trendu, pogotovo ako je to tabu tema, no ona piše o njima jer je to ono što najbolje zna, a kako se radi o vlastitoj ljubavnoj priči to je sve ono što dolazi iz duše, potpuno iskreno. Iskrena je bila i kada je pisala tekst o rastancima. O trenucima kada on zorama odlazi s torbama, a u kuhinji ostaju dvije šalice i dvije čaše. On odlazi, ali ona ostaje sa saznanjem da će za par sati isprljati samo jednu šalicu i samo jednu čašu.

No rastanci ne moraju biti samo s ljudima. Ona se rastajala i s gradovima. Kada piše o posjetu Bangkoku navodi kako je gledala sve što nije njeno, gledala je u tuđi grad. Grad u kojem je promatrala izlazak sunca, “sunca koje je doputovalo s mojih planina”, kazala je.

Najteži rastanak bio je rastanak od Zagreba. A zadnji tekst večeri odnosi se upravo na njega, na tekst koji je najčitaniji na stranici Ogledalo duše, a koji nije mogla pročitati bez suza i knedle koja je gušila svaku sljedeću riječ, ali jasno se čulo koliko joj grad znači, iako je otišla.

S uspomenama, fotografijama i diplomom vratila se u Mostar. “Ti znaš da postoji on. Tamo dolje. Sjeban i razvaljen, ali moj. Bio je moj i ja sam bila njegova i onda kad sam došla k tebi.”, kazala je i nastavila s molbom “čuvaj mi knjigu koju ti ostavljam na policama”.

No to i neće biti tako težak zadatak za ovaj grad jer samo na književnoj večeri, ljudi su odlazili s knjigama u rukama, a s njenom riječju napisanom na svakoj stranici.

Komentari