Istaknuto
08.12.2016.

Izložba Dalibora Martinisa, Data Recovery, otvorena je u utorak u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti, a predstavlja njegove pionirske video radove uz recentne multimedijske projekte i eksperimentalne filmove.

06.12.2016.

Art Pullover održava se sve do 30. prosinca, a nudi posjetiteljima mogućnost upoznavanja s radom mlađih umjetnika, ali i kupnju jedinstvenih božićnih poklona. Osim toga, popraćen je bogatim programom koji čine radionice, koncerti, kvizovi i drugo. Posebnost Art Pullovera je i u mogućnosti upoznavanja umjetnika i sudjelovanja u raspravama o umjetnosti.

Film

Nimalo čudesne zvijeri („Fantastic Beasts and Where to Find Them“, D. Yates)

18.11.2016. Marta BanFoto: facebook.com/fantasticbeastsmovie

Ideja J.K. Rowling i Davida Yatesa da nam još jednom otvore vrata čarobnjačkog svijeta imala je dosta potencijala. U najmanju ruku, činilo se da bi novi film mogao biti u prednosti jer ne mora trpjeti teret knjiških predložaka. Naime, filmski je serijal o Harryju Potteru uglavnom patio od nemogućnosti da poprati i dočara magiju dragih nam knjiga koju sva sila specijalnih efekata i napete atmosfere nije mogla očuvati. Izuzetak razočaravajućoj praksi bio je Alfonso Cuarón, u ovom slučaju redateljski čarobnjak među bezjacima, režiser trećeg dijela serijala, Harry Potter i zatočenik Azkabana, koji ne samo da je očuvao atmosferu knjige, već je stvorio i svoju vlastitu. No, nakon još jednog “Cuarón, zašto si nas ostavio?” uzdaha, vratimo se Davidu Yatesu koji je s više-manje uspjeha (ponešto kvalitetnog, no uglavnom komercijalno provjerenog i neinovativnog) režirao posljednja četiri filma sage o Harryju Potteru.

Dakle, mislili smo, ovog puta Yates ima veće šanse. Rowling piše scenarij o novoj čarobnjačkog priči kojoj je jedini predložak istoimeni priručnik, Čudesne zvijeri i gdje ih naći, koji popisuje i opisuje sva postojeća magična bića. Radnja Čudesnih zvijeri smještena je u New York 1927. godine, u koji dolazi mladi istraživač i budući autor spomenutog priručnika Newt Scamander s ciljem da pronađe i u svoj tajanstveni kovčeg spremi preostala magična bića.

Netrpeljivost je posebice jaka u ovom periodu kada svijetom hara Gellert Grindelwald, najmračniji čarobnjak njihova vremena koji prijeti otkrivanju magičnog svijeta bezjacima s ciljem da im se nadredi i da ih podčini. U tim se okolnostima, u preplašenoj i paranoičnoj Americi, dobrodušni i društveno neprilagođeni istraživač mora snaći kako bi uhvatio magična stvorenja i dokazao da su prava opasnost u svijetu zapravo – ljudi. Kako je ta neinovativna ideja zapravo pala u drugi plan pod teretom slabe realizacije na toliko različitih razina, prikazat ću u nadolazećim redcima.

Rušenje očekivanja

Ono što smo na početku smatrali prednošću, ispostavilo se glavnom boljkom ovog filma. Činjenica da se iza filma ne nalazi živopisna i duhovita knjiga ostavila je scenaristici (pa kako, J.K.?) i redatelju očito previše prostora da osmisle novu, sadržajnu priču, dostojan (isključivo) filmski nastavak o omiljenom čarobnjačkom svijetu. Ne znamo je li simptomatično, no selidbom radnje preko oceana, film poprima sve karakteristike prosječnog američkog blockbustera. Površni, tipizirani i predvidljivi dijalozi među likovima lišeni su istinske duhovitosti i inovativnosti kojom nas je Rowling u svom književnom radu osvojila.

Tako bljedunjav scenarij nadopunjuje uglavnom podjednako razvodnjena režija Davida Yatesa koji je (opet) preveliki naglasak stavio na akcijske prizore. Zapravo, veći dio filma gledatelji promatraju Scamanderov nesmotreni i, za New York, razorni lov na stvorenja, isprekidan povremenim kvazi dramatičnim pozadinskim pričama. Ponešto poznatog šarma u cijelom filmu postoji, no vrlo simpatične zvijeri i povremeni  Alohomora! ne mogu sakriti neoriginalnost i plošnost koja se proteže njegovim većim dijelom.

Foto: facebook.com/fantasticbeastsmovie

Foto: facebook.com/fantasticbeastsmovie

Statičnost likova

Inicijalno zanimljiv odabir glumaca podlijegao je spomenutim nedostacima filma. Eddie Redmayne, koji je iz nepoznatog razloga ponovio ulogu mladog Stephena Hawkinga, u ulozi Newta Scamandera svojim zanesenjačkim smiješkom i golemom ljubavlju prema zvijerima nije ponudio dovoljno da nas osvoji. Krinka samozatajnosti i dopadljive uvrnutosti nakon prvih pola sata filma postaje jednolična i predvidljiva i uistinu ne znamo gdje tu ima materijala za nadolazeće nastavke Čudesnih zvijeri. Predvidljive i tipizirane su uloge i većine ostalih likova među kojima se ističe jedino Jacob Kowalski (Dan Fogler), bezjak kojeg igra slučaja uvlači u Scamanderovu potragu i čarobnjački svijet u kojem se, nakon početnog šoka i nevjerice, sasvim dobro snađe. Lik Kowalskog unosi pomalo naivnu toplinu i humor, no s obzirom na to da uz magične zvijeri (koje su, da naglasimo, rezultat CGI animacije) jedini pokazuje takve osobine, valja ga se istaknuti i pohvaliti.

Čudesne zvijeri i gdje ih naći još je jedan u nizu osrednjih pothvata holivudske filmske industrije koja na staroj slavi ranijih filmova i njihovih predložaka nastoji izvući što veću novčanu dobit. Sjetimo se Hobbita. Da nema tako čvrstu pozadinu, Čudesne zvijeri bio bi, u najboljem slučaju, sezonski blockbuster zaboravljen nakon mjesec dana. I to je takva šteta. Uz ovaj, prvi dio, najavljena su još četiri nastavka što je, s obzirom na kvalitetu ovog filma, popriličan zalogaj. Puno će truda i ideja trebati da se ispravi ovako traljav početak. Filmskoj ekipi želimo pun kotao Felix Felicisa da u tome uspiju te da ovaj serijal postave na pravi put.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(19 votes, average: 3.579 out of 5)

Komentari