Istaknuto
14.06.2018.

Folklorni ansambl Ivan Goran Kovačić već 70 godina djeluje u okviru istoimenog studentskog kulturno umjetničkog društva kao jedan od najboljih i najslavnijih hrvatskih folklornih ansambala. Okruglu obljetnicu proslavili su odličnim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

10.06.2018.

Uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, a nekoliko dana nakon presude Zdravku Mamiću, pjesma "Nogomet" Pips, Chips & Videoclipsa ponovno postaje iznimno aktualan društveni komentar. Kako je Ripper 1998. u žar zbivanja smjestio u suštini antinogometnu pjesmu, to se ne susreće često.

Film

O strojovođama i njihovim žrtvama (“Dnevnik Mašinovođe”, M. Radović)

27.12.2016. Marta BanFoto: facebook.com/dnevnikmasinovodje

Šezdesetogodišnji Ilija (Lazar Ristovski) za svog je života usmrtio dvadeset osam ljudi. Međutim, iza goleme brojke ne nalazi se masovni ubojica kakvog bismo mogli očekivati. Ilija je strojovođa, vozač vlakova kojem statistika tijekom karijere garantira u prosjeku dvadesetak nenamjernih ubojstava. Žrtve su redom samoubojice ili pak nepažljivi pješaci i vozači, a činjenica da u većini slučajeva strojovođe uistinu nisu u stanju zaustaviti vlak pred nadolazećom tragedijom odrješava ih odgovornosti pred zakonom. Gledati nesreći u oči zbog toga nije lakše pa bez sumnje možemo govoriti o profesiji koja traži poseban kalibar ljudi i nudi dovoljno da se o tome napravi dobra, dosad neispričana priča.

Prema riječima redatelja Miloša Radovića te producenta i glavnog glumca Lazara Ristovskog, ako se o srpskim strojovođama – mašinovođama – snima film, mora se snimiti komedija. Samo doza smijeha može spasiti njihove priče od očajavajućeg tereta teške sudbine i savjesti.  Spomenuti je dvojac tako i postupio, a rezultat je topla i duhovita tragikomedija nazvana Dnevnik mašinovođe, hommage ovoj prividno običnoj struci i neobičnoj svakodnevici i životu koje ona svojim radnicima donosi. Radović i Ristovski film su posvetili svojim precima koji su radili na pruzi, ali i svim strojovođama s kojima su surađivali kako bi autentično oblikovali ovu priču.

Foto: facebook.com/dnevnikmasinovodje

Ilija je čvrst i naoko vrlo hladan čovjek. Taj je oklop nastao tijekom duge i teške službe u vlakovima koji su mu oduzeli i mnogo bliskih života. Ipak, jedan uspijeva sačuvati. To je život malog Sime (Pavle Erić), desetogodišnjaka odbjeglog iz dječjeg doma u nakani da počini samoubojstvo. Ilija posvaja dječaka koji odrasta u vrlo neobičnom, ali toplom okruženju: unutar nekog stambenog dijela kolodvora gdje susjedi, Ilijini bliski prijatelji strojovođa Dragan Dizel (Mladen Nelević) i njegova supruga Sida (Jasna Đuričić), žive u uređenom vagonu. Njih četvero čine funkcionalnu i poprilično skladnu obitelj (osim kad Sida Iliji sprema tikvice za ručak). U tom je okruženju sad već mladić Sima (Petar Korać) odlučan u nakani da postane strojovođa, čemu se iskusni Ilija pod svaku cijenu protivi svjestan izuzetnog tereta svoje struke.

Nonšalancija brutalne stvarnosti

Dobitni je element ovog filma efekt začudnosti. U prvom redu on proizlazi iz teme koja se dobrom dijelu publike zasigurno nikad nije učinila tako intrigantnom i neobičnom pa je logično da u tom, tematskom pogledu predstavlja svjež i neiskorišten potencijal. S druge strane, začudnost, a posljedično i komika, počiva na količini nonšalancije kojom se pristupa problemima života strojovođa. Čašica ugodnog razgovora s kolegama o broju usmrćenih nesretnika, hladnokrvno i živopisno rekonstruiranje posljednjeg u nizu ubojstava psihijatrima koji na kraju postanu ti kojima je potrebna pomoć, podmićivanje samoubojice da umjesto u rijeku skoči pod vlak kako bi pomogao Simi, tek su neke od mnogih situacija gdje se sudaraju šok, nevjerica i smijeh gledatelja.

Foto: facebook.com/dnevnikmasinovodje

Svijetle boje za tamne teme

Ovaj pristup tematici kao i iznimno stilizirana i bogata fotografija umnogome podsjećaju na stvaralaštvo Wesa Andersona. Tople i zagazite boje te estetski vrlo ugodne scene, uz komične trenutke, predstavljaju dobar filter koji propušta tek malo sveprisutne gorčine. Time se gledatelju osigurava topao i estetski lijep prikaz tragikomične sudbine protagonista. Spomenutom ugođaju pridonosi i  dobra izvedba glumaca. Lazar Ristovski odlično utjelovljuje mrkog i tvrdog zaštitnika Iliju, a njegovo (dobro istaknuto) ostarjelo, no ugodno lice pravi je pejzaž iskustva i patnje koja je oblikovala strojovođin karakter.

Za Ristovskim ne zaostaju ni topli i pažljivi Mladen Nelević i Jasna Đuričić te Mirjana Karanović u ulozi životom istrošene, no i dalje mudre i zabavne Ilijine prijateljice Jagode. Kamera je dobro uhvatila hipnotički pogled Petra Koraća te njegov lik dobro pristaje u estetske okvire filma, no u emocionalno nabijenim trenucima njegova se gluma čini pomalo neuvjerljivom. To naravno ne kvari cjelokupan dojam filma koji je u žanrovskim okvirima uspio i dobar.

Dnevnik mašinovođe, srpski kandidat za nagradu Oscar, zabavno je djelo neobične tematike čiji je status kod gledatelja već potvrđen na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi 2016. gdje je osvojio nagradu publike. Složila se s time i zadovoljna publika Art-kina Croatia u Rijeci gdje je 22. prosinca održana hrvatska premijera filma. U daljnjim predstavljanjima filmskoj ekipi želimo još mnogo uspjeha!

(Visited 130 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 4.800 out of 5)

Komentari