Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

OFF festival (dan drugi): Deafheaven, Chelsea Wolfe i genijalni Senegalci

03.08.2014. Luka Sinković

[Deafheaven] / Foto: Luka Sinković

Pošto smo prošla dva dana o festivalu naučili sve što smo trebali, trenutno se možemo kompletno orijentirati na bendove. Prvi koncert koji smo vidjeli, na koji smo zapravo i pošteno zakasnili, bio je nastup američkih kvazi-black metalaca, Deafheavena. Iako je viđen samo kraj koncerta pretpostavit ću da je I ostatak izgledao slično, kako bi o istome mogao nešto I napisati. Nije tajna kako je navedeni bend jedan od trenutno najspominjanijih bendova. Njihovo prošlogodišnje post-rock/black metal remek djelo “Sunbather” završilo je u top ljestvici svakog glazbenog kritičara, a upravo zbog generalne popularnosti dosta su omraženi u black metal krugovima, dok su s post-rockerske strane pozdravljeni kao prijeko potrebno osvježenje. Iz istog razloga bilo je intrigantno vidjeti kako to izgleda uživo, kojoj strani više naginje. Ne nalikuje ni post-rock, ni black metal, već metalcore koncertima. Kompletan bend je vrlo energičan na pozornici, no najviše vokal, koji je na ovoj zadnjoj stvari koju smo vidjeli (iako ih je prema setlist fm-u svirao samo četiri) ušao u publiku, crowdsurfao, derući se pritom, pa derući se bez mikrofona. Ovakvi nastupi znaju biti odlični, no kada svirate atmosferu, ne radite ovakve gluposti. Deafheaven je black metalu uradio ono što je Bring Me The Horizon napravio metalu generalno, prodao je spiku, a ljudi su popušili.

[Chelsea Wolfe] / Foto: Nikola Pavlec

[Chelsea Wolfe] / Foto: Nikola Pavlec

Sljedeći koncert bio je onaj genijalne američke folk kantautorice, Chelsea Wolfe. Ova djevojka čisti je dokaz da kantautorstvo ne mora početi i završiti na jednoj osobi s gitarom. Iako je počela sa solo-gitarom, trenutno u bendu ima bubnjara, violinista i klavijaturista. Chelsea ponekad samo uzima gitaru u ruke i dodaje završni udarac atmosferi. Uživo je još i bolja nego na snimci, a njezin live-album s Roadburn festival iz 2012. jedan je od najboljih takvih albuma uopće. Zvuk je savršen, kompletna atmosfera funkcionira, Movie Screen i Halfsleeper zvuče daleko bolje nego na snimci, koja nije da je loša, već se radi o genijalnom live nastupu. Unazad godinu dana, Chelsea se nemoguće dobro probila, publika je voli, obradila je Burzum i Nicka Cave-a, prošlogodišnji „Pain is Beauty“ također je jedan od najspominjanijih albuma na anualnim top ljestvicama, koji svom srećom nije zauzeo previše jučerašnjeg repertoara, jer Chelsea ima i puno bolje albume.

[The Jesus and Mary Chain ] / Foto: Nikola Pavlec

[The Jesus and Mary Chain ] / Foto: Nikola Pavlec

Nakon Chelsea pošli smo pogledati jednog od headlinera festivala, Jesus and Mary Chain. Iskreno, brzo smo se pokupili. Vrlo nezanimljiv nastup s vrlo nezanimljivom glazbom. Znam da se radi o legendarnom bendu, no nisam impresioniran.

[Mark Ernestus presents Jeri-Jeri] / Foto: Luka Sinković

[Mark Ernestus presents Jeri-Jeri] / Foto: Luka Sinković

Sasvim slučajno smo, zbog bezveznog propuštanja Japanaca Bo Ningen, na kraju dana u 3 sata ujutro, završili na izvedbi senegalskog benda Jeri-Jeri. Točnije, kompletno ime izvedbe jest Mark Ernestus Presents Jeri-Jeri, koja nas je oboje toliko oduševila da je to vrlo teško artikulirati. Nikola kaže da je odgledao koncert festivala, te je vrlo zadovoljan „mega-tropic“ atmosferom nemoguće brzih perkusija, za koju je ostao zakinut kod jučerašnjeg Poly-Rythmo benda. Glazbu stvaraju basist, bubnjar, gitarist i tri nemoguće brza perkusionista. Njima se pridružuju genijalna pjevačica i plesačica koja doslovno divlja i pleše nešto plemensko. Jako dobar koncert. Festival se razlikuje od svih ostalih upravo po akviziciji ovakvih „world music“ bendova.

Komentari