Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Film

Onaj koji trguje dušom i tijelom (“The Salesman”, A. Farhadi)

19.03.2017. Arman FatićFoto: facebook.com/DohaFilmInstitute

Svjetla se pale i pred nama se javlja pozornica. Na jednoj strani pozornice vidimo razbacani krevet, a zatim stari stol, kauč i nekoliko stolica na suprotnoj strani. Prednja strana pozornice bliješti u neonskim bojama starog znaka, oronulog kasina, tko zna gdje. A zatim tama, potresanje zemlje u stvarnom svijetu, događaj koji će izmiješati pozornicu i stvarnost, živote glumaca sa životima njihovih likova. Willy Loman iz kazališnog komada Arthura Millera prohodat će ulicama Teherana i ponovno pokušati trgovati, svojom dušom i tijelom. Sve nam ovo Iranski redatelj Asghar Farhadi servira u prvoj minuti svog najnovijeg filma The Salesman. Poput njegovog prvog Oscarom nagrađenog filma A Separation, Farhadi nam je ponovno pripremio priču o testiranju napuklih obiteljskih odnosa uplitanjem stranog faktora.

Rastreseni svijet kazališne obitelji Loman

Emad (Shabab Hosseini) i Rana (Taraneh Alidoosti), mladi bračni par, ne mogu se vratiti u svoj stan nakon užasavajućeg podrhtavanja nastalog zbog građevinskih radova na obližnjoj zgradi, te su prinuđeni pronaći novi smještaj. Kako potraga za novim domom Emadu i Rani ne ide od ruke, njihov prijatelj Babak (Babak Karimi) ustupa im stan koji iznajmljuje, dok se ne snađu za neki bolji smještaj.

Ono što im Babak ne objašnjava je zašto su stvari prethodne stanarke, od odjeće preko igračaka za djecu, još uvijek tu, tko je ona i zašto je napustila stan. I dok čekamo prethodnu vlasnicu da dođe po svoje stvari, pratimo Emadov dnevni život kao učitelja i noćni život u kojem on i Rana zajedno s Babakom glume u maloj kazališnoj adaptaciji “Smrti trgovačkog putnika”. A potom nova nesreća.

Emad se vraća kući, pronalazi otvorena vrata i tragove krvi u kupaonici, Rana nije tu. Susjedi ga usmjeravaju na obližnju bolnicu, gdje vidimo kako Rani, koja je u šoku, previjaju glavu. Susjedi Emadu govore kako su čuli glasan govor, uzdahe, te da su reagirali tek kada su čuli vrisak i lomljenje. Rana tvrdi da nije u stanju sjetiti se što se dogodilo.

facebook.com/DohaFilmInstitute

Tišina svijeta i govor pozornice

Time što nismo svjedočili potencijalnom činu zločina, nego njegovim posljedicama, čini zločin još gorim. Farhadi prepušta nama publici da razmišljamo i oblikujemo što se točno zbilo u kupaonici, pozicionirajući nas tako da proživljavamo događaj Emhadovim očima. Kako nemogućnost utjecanja te nedostatak informacija o događaju lagano utječu na psihu, upuštamo se s Emhadom u igru detektiva, prikupljanje tragova koji nas ne vode nikud. Frustracija iz svakodnevice prenosi se i na kazališne likove, tako dijalozi trgovačkog putnika postaju osobni okršaji protagonista. Rana se svojom glumom pokušava vratiti normalnom životu, prisjetiti se događaja kobne noći, izbaviti iz šoka, dok Emhad želi nadvladati svoju nemoć. Poznavatelji Farhadijevog filmskog opusa ovo su mogli i očekivati, neprimjetnu dramu koja udara snažno, upravo zato što imitira stvarnost do najmanjeg detalja.

Tu je svakako, ponovno, i kritika društva, načina na koji se muškocentrično društvo, oplemenjeno kapitalističkim duhom posjedovanja, gdje posjedovanje transcendira objekte i preuzima ulogu u posjedovanju osoba, odnosi prema ženi i njenom tijelu. Tako Rana, koja je žrtva, ne bi trebala prijaviti događaj policiji jer je čitava stvar njena krivica, “ona je ta koja je otvorila vrata strancu”. Njena šutnja, nemoć da se sjeti potresnog događaja i pojasni ga svom mužu, također je nešto što on, i društvo, ne žele i ne mogu razumijeti, pa se samim time žrtvi dodjeljuje uloga saučesnice.

facebook.com/DohaFilmInstitute

Harmonični svijet istinske obitelji Loman

Maestralnost Asghara Farhadija ipak se najbolje očitava u završnici filma, kada puca linija između kazališta i stvarnosti. Treći čin filma pretvara se u filozofsku diskusiju na temu praktične etike. Trgovac i glumac, u prostoriji napuklih zidova, igraju posljednji čin životne drame, prodajući svoj moral po niskoj cijeni. Mi kao publika gledamo i postavljamo pitanja: Da li itko posjeduje pravo na tuđe tijelo,  na osvetu, da li imamo pravo nekoga osuditi na smrt, tražiti ličnu satisfakciju u nesreći drugih? Sve napokon dolazi na svoje mjesto, što se zbilo Rani, tko je prethodno živio u Babakovom stanu, tko živi životom Willyja Lomana, a tko je samo tu da ga odglumi na kazališnim daskama.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(7 votes, average: 4.857 out of 5)

Komentari