Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Knjige

Recenzija – "Brdo": Urbani intelektualac u potrazi za identitetom

17.01.2015. Tijana Živko
Foto: vbz.hr

Foto: vbz.hr

Književnik Ivica Prtenjača u posljednje vrijeme zasluženo zauzima medijski prostor. Njegov najnoviji roman Brdo pobijedio je na V.B.Z.-ovom anonimnom natječaju za najbolji neobjavljeni roman u konkurenciji od rekordnih 137 rukopisa. Prtenjača se u hrvatskoj književnosti afirmirao prvo kao pjesnik objavivši zbirke poezije Uzimaj sve što te smiruje i Okrutnost za koje je nagrađen Kiklopom za pjesničku zbirku godine. Objavio je i zbirku poezije Pisanje oslobađa, zatim roman Dobro je, lijepo je te dramu Nedjeljni ručak koja je praizvedena u HNK-u Ivana pl. Zajca u režiji Tomislava Pavkovića.

Ništa nisam pitao, jedva sam izmucao vlastito ime, bit će kako bude, pomislio sam. Ne znam samo gdje ću s ovom ubitačnom šutnjom, tom mutavošću koju su u mukama porodili moj prezir i zamor ljudima. Nisam više mogao s njima, počeo sam osjećati da mi otkidaju meso s podlaktica, da me jedu svojim neprestanim brbljanjima i pitanjima. Opsjedali su me, tražili nešto im ne pripada ili što im ja nisam mogao dati.“ Ovim riječima započinje najnovije ostvarenje Ivice Prtenjače. Roman Brdo donosi glavnog lika, ujedno i pripovjedača, koji, umoran od svakodnevnice i građanskog života, bježi na jedno otočno brdo kako bi pronašao svoj unutarnji mir. On je bivši PR u izdavačkoj kući i Muzeju suvremene umjetnosti, umoran je od svoje građanske egzistencije, promocija knjiga i raznih izložbi. Sve je to za njego postalo nepodnošljivo i on bježi. U svom eskapizmu susreće se s potpuno drugačijim načinom života. Na otoku biva smješten u osamljenu brdsku karaulu, a društvo mu pravi magarac Viskonti, pokoja zmija i povremeni posjetitelji brda – turisti, bajkeri i raznorazni duhovni obnovitelji. On u tom okruženju pronalazi razloge za život, pomaže ljudima, čuva ih i peče im kruh. Svakodnevno obilazi brdo te ga čuva od požara.

Bezimeni glavni lik također se susreće i sa problemima otoka i njegovog lokalnog stanovništva. Naizgled izoliran prostor koji zrači smirenošću u sebi krije probleme obiteljskog nasilja, posljedice rata i PTSP-a, ali i kapitalizma. „Svake godine na otoku se izgradi desetak novih kuća, betonskih spavaonica za napuklu Europu. Već s prvim danima jeseni te kuće, i mnoge druge, ostaju prazne, na otoku je ljudi sve manje. Zbog te količine praznog, tamnog, skoro mrtvog prostora, zbog aveti te arhitekture i urbanizma što se poput karcinoma širi otokom, život preživjelih stanovnika, njihove kuće u kojima gori svjetlo, čuje se žamor, postaju iznimke, incidenti živog u mrtvom okolišu.

Kraj romana donosi odluku pripovjedača o životu ili smrti. Njegov suputnik, magarac Viskonti, na samrti je i njegova muka traje danima. Pripovjedač ne okreće glavu od magarečeve patnje, već se suočava s njome te jednim pucnjem završava prijateljevu muku. Lik je tada već stasao u novog čovjeka koji se spreman suočiti s životom i smrti, ne bježi od tuđe patnje i ne boji se smrti. Shvaća što želi od života – da bude dobro i da pritom ne čini zlo. Pronašao je smisao života, nekog novog sebe i razlog za život. S otoka odlazi smiren i ispunjen dobrotom i slobodom. „Znao sam da nikad više neću vidjeti ove ljude i ovaj otok. To za mene jednostavno neće biti moguće. Najviše zbog toga što su ova tri mjeseca što sam ih proveo skitajući se po brdu, najtužnija i najsretnija tri mjeseca u mom životu. Zato što sam osjetio da se život može ispuniti, da se skorena maska od licemjerja i mržnje, prezira i dosade, može odbaciti. (…) Tako nešto ne može imati reprizu.

(Visited 164 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari