Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Film

Recenzija: La grande bellezza – filmska potraga za izgubljenim vremenom

06.03.2014. Hrvoje Korbar

Foto: Janusfilms.com

Foto: Janusfilms.com

 

Talijanska kinematografija posljednji je put osvojila Oscara 1998. kad je Roberto Benigni osvojio nagradu za najbolji strani film, ali i za najbolju glavnu mušku ulogu. I nakon 15 godina čekanja, Italija je kandidirala film koji se naprosto nije mogao zaobići ove sezone nagrada – Veliku ljepotu (La grande bellezza) u režiji Paola Sorrentina koji slovi za miljenika filmskog festivala u Cannesu na kojem je u svibnju prošle godine predstavljena i ovaj film.

Kad se govori o njegovom ovogodišnjem uratku, gotovo je nemoguće ne povući usporedbe s legendarnim talijanskim redateljem Federicom Fellinijem i njegovim Slatkim životom koji kao i Velika ljepota govori o dekadenciji rimskog visokog društva i u kojem sam grad Rim, koji je nebrojeno puta bio srušen do temelja i ponovno podignut, igra važnu ulogu. Sorrentino kao svoj drugi veliki uzor navodi Martina Scorsesea, a razni kritičari film su usporedili i s uratcima Roberta Rosselinija (Rim, otvoreni grad) i uratcima Baza Lurhmanna (barem kad su u pitanju luksuzne zabave, koje u ovom filmu ipak imaju više smisla negoli u većini Lurhmannovih filmova, gdje graniče s kičem).

Velika ljepota prati život Jepa Gambardelle, pisca i novinara koji je svoje prvo i posljednje djelo objavio prije 40 godina. Nakon proslave svog 65. rođendana, Jep shvaća kako je proveo jedan prilično neispunjen život i polagano se prisjeća pojedinih epizoda iz svog života, a svoj spas i ponovnu inspiraciju pronalazi u ljubavi koju će uskoro izgubiti. Jepa Gambardellu izrazito uvjerljivo igra Toni Servillo, glumac kojeg je Paolo Sorrentino i proslavio. Servillo igra Jepa kao razigranog mladića zatočenog u tijelu šezdesetpetogodišnjeg muškarca, šarmantnog ženskaroša koji se u životu nikad nije bavio nikakvim ozbiljnim radom, kao i većina njegovog društva. Film prikazuje aristokrate koji žive u podrumima palača koje su komercijalizirali i koji naplaćuju evente na koje dolaze, hedonističke crkvene veledostojnike koji žive u luksuzu, umjetničke znamenitosti grada Rima u njihovom punom (noćnom) sjaju, performanse suvremenih umjetnika (koje Paolo Sorrentino prikazuje izrazito ironično) i raskošne zabave koji su centralni događaji života Gambardelle. Gambardella će izlaz iz ispraznosti svog života pronaći u vezi s jednom plesačicom iz noćnog kluba, koja nažalost neće dugo potrajati.

Foto: Janusfilms.com

Foto: Janusfilms.com

Velika ljepota jest freska suvremenog rimskog društva, kojim se Sorrentino već bavio u svojim filmovima u kojima tematizira organizirani kriminal, ali i osobno putovanje glavnog junaka kroz vlastiti život – Gambardella se nostalgično prisjeća svog prvog poljupca, mladenačkih ljubavi i mladenačkog uspjeha od kojeg je danas potpuno daleko. U tom smislu, ovaj film je i potraga za vremenom koji je Gambardella izgubio u doslovnom smislu riječi.

Paralelu s Fellinijem moguće je pronaći i u kritici religijskih institucija. Dok se Slatki život otvara scenom kipa Krista koji transportira helikopter kroz rimska predgrađa, a u Rimu Fellini parodira institucije kroz veliku crkvenu modnu reviju, Velika ljepota završava scenama o časnoj sestri – Svetici – koja je u Rimu izložena poput žive relikvije i kojoj se svi, osim kritičnog i ironičnog Jepa Gambardelle , obraćaju s posebnim poštovanjem. Tu je i posebno komičan lik nadbiskupa koji tijekom večere sa Sveticom asketskog načina života govori o raznim gastronomskim užitcima.

Osim fantastične izvedbe Tonija Servilla, Velika ljepota izvrsna je u gotovo svim segmentima i ostavlja dojam filma u kojem se pazilo na svaki detalj. Posebno oduševljava fotografija koja prikazuje Rim u njegovoj punoj ljepoti i koja je gotovo besprijekorna – svi kadrovi su izrazito sugestivni, često ironični i dobro upotpunjeni glazbom. Sorrentinov eklektični ukus očituje se upravo u izboru glazbe, koja ravnopravno zastupa suvremenu klasičnu glazbu (Arvo Pärt, John Travner), elektroničke obrade popularne glazbe (Far l˙amore, There Must Be an Angel) i predivnu temu The Beatitudes koja se provlači kroz cijeli film u izvedbi kvarteta Kronos.

Naposljetku, preostaje nam samo zapitati se što je doista velika ljepota iz naslova filma – radi li se o umjetnosti, o pravoj ljubavi koju je Jep iskusio prvi put nakon 40 godina ili o samom životu? Sorrentinov razigran film ispod izrazite vizualne dojmljivosti i priče o dekadentnom životu krije egzistencijalno pitanje o ispunjenom životu, a sam naslov možemo doživjeti i kao osvrt na film – doista se radi o velikoj filmskoj ljepoti kakvu nemamo često priliku gledati.

Komentari