THE CALL: Upravljanje vremenom u upečatljivom i krvavom filmskom okviru

Netflix nove filmove i serije objavljuje na tjednoj, a u zadnje vrijeme i na dnevnoj bazi. To nije ništa čudno, a nije čudno ni da novi Netflixovi naslovi često postanu blockbusteri koji nadjačaju hollywoodska remek-djela, posebice u godini kada streaming servisi dominiraju scenom. Ipak, neki Netflixovi projekti ostaju nezamijećeni, i to je većinom opravdano jer takvim projektima ponešto i fali; limitirani budžet, lošija izvedba, lošiji scenarij i drugi faktori zasigurno utječu na uspješnost (čitaj popularnost) filma, a budući da Netflix često otkazuje naslove nakon neuspješnih prikazivanja, lošiji, odnosno manje popularni filmovi na Netflixu i nemaju neku budućnost. Na prvu se čini kako je južnokorejski triler-horor film „The Call“ redatelja Lee Chung-hyuna jedan od takvih naslova.

Osim što se o njemu baš i ne govori, ni sam Netflix ga previše ne gura zbog čega bi se dalo naslutiti da je ovaj projekt samo jedan od mora naslova koje gledamo da ubijemo dva sata vremena, a da na nas ne ostave dojam. Doduše, u trenutku pisanja ovog teksta film je na platformi dostupan tek nekoliko dana, no instanta viralnost sadržaja je jedan od fenomena kojima se Netflix ponosi. Ipak, nakon gledanja ovog mini remek-djela valja reći kako „The Call“ ima ogroman potencijal i zaslužuje puno više pažnje.

Halo, zovem vas iz prošlosti

„The Call“ je film čija su tema dvije djevojke koje kroz vrijeme komuniciraju telefonom; Seo-Yeon je 28-godišnjakinja koja živi u 2019. godini, a nakon što se vrati u rodnu kuću počinje primati isprva misteriozne telefonske pozive od Young-Sook, 28-godišnjakinje koja živi u 1999. godini, a koja u prošlosti (koja je zapravo svojevrsna sadašnjost) živi u istoj toj kući. Komunikacija telefonom u realnom vremenu kroz dva različita perioda u prvim minutama filma je mrvicu trivijalna, no telefon vrlo brzo postane ključan simbol filma. Seo-Yeon i Young-Sook u svojim se vremenima bore s vlastitim problemima pa Seo-Yeonina majka u sadašnjosti boluje od raka, dok je Young-Sook u prošlosti zarobljena od strane majke koja zbog neobjašnjenih okolnosti izvodi rituale i egzorcizme nad svojom kćeri.

Stvari postaju zanimljive kada glavne akterke ovog filma odluče manipulirati vremenom pa Young-Sook svojim djelovanjem u 1999. godini utječe na sadašnjost te time sprječava smrt Seo-Yeoninog oca. Čini se da će djevojke nastaviti surađivati te pokušati pronaći rješenje situacije u kojoj se nalaze, no središnji dio filma donosi prvi veliki preokret kada i sama Young-Sook poprimi zlo lice. Iako živi 20 godina u prošlosti, promjenom slijeda događaja može utjecati na sadašnjost pa stoga zarobljava Seo-Yeon koja mora igrati po pravilima ukoliko želi sačuvati sebe, bližnje i stvarnost u kojoj se nalazi.

Osvježeno ruho stare teme

U kontekstu manipulacije zbivanjima kroz vrijeme film ne donosi ništa novo i ovaj recept viđen je nebrojeno mnogo puta, no predstavlja jedan novi originalni pogled na upravljanje vremenom, ponajviše zbog telefona kao glavnog motiva, ali i načina te razloga zbog kojih do manipulacija vremenom i dolazi. Osim što je film vizualno predivan i prepun vrlo dobro odrađene scenografije, dodatni filmski elementi poput montaže i izbora glazbe u ključnim scenama stvaraju dinamičnost te dodatno poboljšavaju ukupnu kvalitetu filma.

Kao što je već rečeno, utjecanje na događaje u prošlosti rezultira izmjenom sadašnjosti, a konkretan način na koji dolazi do izmjene zbivanja prikazan je efektno i estetski upečatljivo s originalnim pristupom koji dosad nismo imali prilike vidjeti. Seo-Yeon u takvim scenama doživljava svojevrsni hod kroz vrijeme, fizički prostor oko nje nestaje te se pretvara u novi, shodno događajima kojima Young-Sook manipulira u prošlosti. Ogroman plus za ovaj element filma.

Manipulacija vremenom i zbivanjima kroz prošlost te sadašnjost može zadati malo glavobolje pa nemojte odustati od gledanja ukoliko neke odnose između prošlosti i sadašnjosti ne povežete od prve, no radnja nije niti previše kompleksna pa ne morate biti u strahu da ćete za razumijevanje timelinea i radnje morati pripremiti olovku i papir, kao što je to slučaj kod nekolicine drugih Netflixovih naslova slične tematike. Savršeni miks između razbibrige i vježbanja moždanih vijuga.

Za svaku pohvalu je i gluma Young-Sook; glumica Jong-seo Jun odlično izražava i prikazuje osjećaje, potpuno je uživljena u ulogu i svojim glumačkim umijećem diže kvalitetu filma na još višu razinu.

Krv, krv i još krvi

Priča je mnogo mračnija nego što se to na prvu čini. Zbog napete radnje u nekim scenama možda nećete shvatiti koliko je jezivo ono što se dogodilo, no elementi horora definitivno su prisutni. Uvodne scene filma igraju po horor špranci: pojedinac se useljava u staru jezivu kuću, čuje misteriozne zvuke te doživljava paranormalne aktivnosti. Prisutna je i sablasna muzika s nekoliko pomalo predvidljivih jump scareova, dok mračne scene prepune krvoprolića koje se protežu kroz film šokiraju. Hladni i izvrnuti likovi te njihovi postupci rezultiraju tragičnim zbivanjima, a horor elementi odlično se uklapaju u priču.

Ne može se sve objasniti pozivima

Kako to obično biva, sve ima svoje ali pa je najslabija karika filma nedostatak objašnjenja. Zašto su glavni likovi povezani telefonskim pozivima, zašto su uopće povezani, na koji način povezanost telefonom funkcionira, zašto je Young-Sook zarobljena u kući i koja je svrha manipuliranja vremenom u konačnici pitanja su koja se pojavljuju prilikom gledanja, a moglo bi ih se nabrojiti još nekoliko. Film ne objašnjava stvari, već ih samo pokazuje. Primjećuje se izostanak međuscena i međuradnje koje bi cijeloj situaciji dale kontekst, a kao slabu točku možemo izdvojiti i kraj filma koji predstavlja drugi veliki preokret cijele priče, no ne treba ga previše komentirati jer ćete shvatiti o čemu je riječ, ako odlučite pogledati film (P.S.: gledajte i creditse).

Dakle, glavno pitanje koje je ostalo visjeti u zraku je zašto je sve tako kako je, a čini se da je jedina solucija za popunjavanje ove praznine snimanje nastavka. Trenutno nije poznato hoće li postojati „The Call 2“, no treba se nadovezati na uvodni dio teksta o upitnoj budućnosti Netflixovih naslova koji nisu izazvali pomutnju i viralnost. Ako Netflix odluči nastaviti ovaj projekt, mogli bi dobiti novu kvalitetnu, originalnu i mračnu triler-horor franšizu. U svakom slučaju, „The Call“ je vrijedan gledanja.