Istaknuto
01.12.2016.

Cijela naša povijest satkana je na slučajnosti i poticajima vremena u kojem smo se našli. Bez ikakvog problema mogu zamisliti situaciju u kojem nas je umjesto rock manije prije 40 ili 30 godina pokosila neka druga „zarazna bolest“.

28.11.2016.

Izložba se dokazala kao kompleksan narativ jer je od izrazite kulturne važnosti za povijest kazališta, glazbe, kostimografije i baleta. Otvorenjem ove izložbe MUO se ucrtao na umjetničku kartu svijeta kao prvak u cjelokupnoj prezentaciji Orašara, remek-djela klasičnog baleta.

Knjige

Recenzija – ‘Marx nije mrtav’ (Pilić, D.): Imamo barem jedan razlog za optimizam

23.11.2016. Filip DračaFoto: www.facebook.com/KarlMarxAuthor

Serija intervjua, izvještaja s lijevih konferencija i refleksija o današnjici koja je pred nama je naslovljena deklaracijom koja bi prije samo desetak godina izgledala čudno, poput wishful thinking-a nekolicine preostalih partizana jednog umrlog Karla Marxa, a danas nam se ne čini toliko ludom. Marx nije mrtav? Pa naravno, ako želimo razumjeti najnoviju ekonomsku krizu nema zaobilaženja njegove ekonomske teorije. Međutim, da je ova knjiga izašla malo ranije, vjerojatno bi prošla nezapaženo, ako bi itko uopće bio motiviran da ovako nešto napiše. Povijesno vrijeme istodobno stvara i knjigu i njen uspjeh. Nije tajna da se svijet nakon ekonomske katastrofe 2008. godine počeo intenzivnije zanimati za dva autora, jednu spisateljicu infantilnih romana i jednog povjesničara, ekonomista i filozofa, za Ayn Rand i Karla Marxa.

Damir Pilić nam u izdanju Arkzina donosi jedan zanimljiv testament ovoj promjeni opće percepcije Marxa. Ova knjiga bi se mogla podijeliti u tri dijela, mada ti dijelovi ne bi bili odjeljeni kao ulje i voda jer se međusobno prožimaju kroz čitavu knjigu: intervjui s marksističkim profesorima koji su 90-ih odbačeni poput smeća zbog onoga što su podučavali, intervjui s današnjim intelektualcima koji daju novi život marksizmu, te izvještaje o izvijesnim događajima u Ateni, Londonu, Zagrebu i Splitu; što okruglih stolova, što antikapitalističkih prosvjeda. Izmjenjuju se dakle priče od prije 20 godina, kada se činilo da je Marx umro jednom zauvijek i da njegovi učenici moraju nestati, s današnjim pričama koje govore upravo suprotno. Taj povijesni jaz koji je nastao unutar svega dva desetljeća je prva lekcija koju iz ove knjige trebamo izvući.

Podnaslov ove knjige govori o marksističkim profesorima koji su ’90-ih godina ostali bez posla, i uistinu pokriva ljude koji su, poput Zvonka Šundova, s katedre odletjeli na ulicu. Ali tu su i ljudi poput Zdravka Tomca, bivšeg profesora Teorije i prakse samoupravnog socijalizma, i bivšeg bliskog suradnika Edvarda Kardelja koji je naprosto preokrenuo kaput, i koji zadnjih godina prosipa neviđene količine antikomunističkih sentimenata kao da uporno želi svojim novim istomišljenicima dokazati da je njegovo preobraćenje bilo iskreno. A tu je recimo i Žarko Puhovski,  koji na pitanje definira li sebe kao marksista odgovara dvosmisleno: preuzima od njega svoju osnovnu kritičku poziciju, ali problem mu je nazvati se marksistom jer je onda u istom košu s ljudima poput Staljina. Nisu pokrivena samo iskustva hrvatskih profesora, ovdje su i razgovori s velikim psihoanalitičarem iz Ljubljane, Rastkom Močnikom, makedonskim filozofom Feridom Muhićem, i tako dalje.

Ugodni razgovori naroda intelektualnih

Svaki intervju ide više ili manje sličnim ritmom, uzmi ili dodaj poneko pitanje. Često se razgovor otvara pitanjem što je ovog ili onog profesora navelo na marskizam, koji su im se događaji devedesetih godina najdublje zarili u sjećanje, ima li u marksizmu nečeg što je po njihovom vlastitom mišljenju danas zastarjelo, te čime se bave danas. Ovo naravno nije loša stvar, premda svi daju slične odgovore na pitanje što ih je kod marksizma osvojilo (naravno, kapitalizam sam, odnosno svi njegovi nedostaci), ali u svakom je razgovoru zanimljivo vidjeti što u marksizmu smatraju zastarjelim, nerelevatntim za današnjicu. Pa tako vidimo da je Marxovo predviđanje nužne propasti kapitalizma možda bilo suviše samouvjereno, ili da kod Marxa ne možemo naći ništa što bi objasnilo selidbu centra globalnog kapitala iz Europe i Amerike u Kinu, ili da (meni osobno najdraži odgovor) u marksizmu nije zastarjelo baš ništa.

Osim intervjua sa starom školom domaćeg marksizma, ovdje su i brojni istaknuti ljudi, mahom iz Grčke, mada to nije pravilo, koji u posljednje vrijeme ispunjavaju novootvoreni diskurs eventualnih alternativa kapitalizmu. Nezaobilazna Grčka danas obiluje ljudima koji čine nezamislivo i sistemu kojem ‘nema alternative’ smišljaju upravo to. Iz nekog razloga, Yanis Varoufakis ovdje nije prisutan, no intervjui koje imamo i dalje govore razmjerno mnogo o  njemačkoj politici spram Grčke, Eurozoni i tome što bi se dogodilo kad bi ju Grčka napustila, katastrofalnim socijalnim prilikama koje godinama muče Grčku, i lekcijama koje imamo izvući iz dosadašnjih poteza grčke ljevice, uspješnih i manje uspješnih. Osim njih, možemo čitati i razgovor s gošćom Fališa Teresom Forcades, časnom sestrom koja nikad ne prestaje iznenađivati i katolike i socijaliste.

I poslije Marxa, Marx

‘Marx nije mrtav’, stoji u naslovu. Ne tako davno, činilo se da nam on više nema što za reći. Liberalno-kapitalistička demokracija je izašla triumfalno iz Hladnog rata, Fukuyama je rekao da se enigma povijesti konačno razriješila, postmoderni su filozofi doprinjeli političkoj paradigmi koja je sebe shvaćala kao zadnju. Ali onda je neoliberalizam umro dvaput, kao politička doktrina s 11. rujnom, kao ekonomska s najnovijom krizom. Mislili smo 90-ih godina da je s marksizmom gotovo, ali bauk još uvijek kruži Europom, i sve su sile stare Europe i dalje ujedinjene u svetom ratu protiv tog bauka; i rimski papa i ruski car (pardon, predsjednik), i Angela Merkel i Zlatna Zora, i europejski kozmopolitski liberal i euroskeptični neonacist.

Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari