Recenzija – Moj zanat: Ars(en Dedić) longa, vita brevis
Skladatelj, pjesnik, književnik, flautist, tekstopisac, aranžer, dirigent i glazbeni producent. Sve je ovo, a i mnogo više, Arsen Dedić. Zbog izuzetne nadarenosti koja mu dopušta umjetničku multidiscipliniranost, teško je pronaći riječ koja bi ukratko opisala ovog velikog umjetnika. Kao akademski obrazovan glazbenik, vrlo naklonjen poeziji, odredio se kao kantautor. Najplodniji je od naših, s prilično zavidnom karijerom. ,,Ono sve što znaš o meni”, ,,Ne daj se, Ines”, ,,Tvoje nježne godine” samo su zrno bogatog Arsenovog opusa, kojega je zbilja teško sažeti. Održavao je koncerte po Sjevernoj i Južnoj Americi, cijeloj Europi, Rusiji i osim suradništva, stekao i prijateljstva s velikanima poput Gina Paolia, Sergia Endriga, Bulata Okudžave. Prijateljevao je i s Krležom, snimio duete s mnogim hrvatskim estradnjacima, osvojio Porin, Kiklop, Zlatnu arenu i brojne druge nagrade. Oženjen je pjevačicom Gabi Novak i otac je slavnog jazz pijanista Matije Dedića.
Od mladih dana nosio je titulu ženskara. Arsena ne krasi visina, savršen osmijeh ili prebujna kosa, no kad otvorite neku od njegovih knjiga ili poslušate njegovu pjesmu, uvjerite se koliko vješto gospodari riječima i shvatite na što žene ,,padaju” već desetljećima.
O svemu od gore navedenog da se načuti i u dokumentarnom filmu ,,Moj zanat”, o kojemu više u nastavku.
Ovog šansonijera koji za sebe kaže da je osjećajan, ali ne osjetljiv, nerijetko uspoređuju s Leonardom Cohenom. Da nije imao (ne)sreću biti rođen na ovim prostorima, stekao bi zasluženu slavu, zasigurno veću od Cohenove. Cohen je svoj prvi dokumentarac dobio još davne 1965, a zadnji 2005. godine. Naš je Arsen svoj prvi ,,pravi” biografski dokumentarac dobio tek 2014. U nas je normalno brinuti o nečemu tek u suton; bio to primjer srušene Iblerove drvene vile Filipčić ili dokumentarca o Arsenu. No, kako narod kaže -bolje ikad, nego nikad. Arsen se već dovoljno utvrdio u hrvatskoj umjetnosti i stao uz rame velikanima pa mu filmska biografija ne treba kao potvrda za svoj rad. Ipak, postoji nekolicina ljudi koja je htjela Arsena bolje upoznati. To nam je omogućio redatelj Mladen Matičević iz susjedne nam Srbije (uz suradnju s HFS i HAVC). Film nosi naziv istoimene Arsenove pjesme,,Moj zanat”, koja je svojevrsna suma njegova života i djela.
Mladen Matičević skrenuo je 2002. pozornost na sebe filmom ,,Jedan na jedan” te se afirmirao dokumentarnim filmom ,,Kako postati heroj” iz 2007. i dramom ,,Zajedno” iz 2011.
Teško je othrvati se činjenici da je film ideja jednog beogradskog redatelja. Ne iz razloga što je iz Srbije, nego što nije iz Hrvatske. Sramota za nas, pohvala za Matičevića. No, dosta politiziranja.
,,Moj zanat” traje ugodnih 75 minuta. Crno-bijela tehnika daje svemu još sjetniju notu, dok se kroz film provlače ionako sjetne Arsenove pjesme, koje Arsen, u svome profinjenom stilu, razlomi duhovitim anegdotama i upadicama. Za razliku od ustaljene prakse biografskih dokumentaraca, protagonist je ovdje u prvom planu i priča sam o sebi, čime je stvorena još intimnija atmosfera. Započinje predstavljajući se i govoreći da je ujedno i otrov i lijek, ovisno u kojoj mjeri ga se uzima, čime i nepoznavateljima svojega rada daje naslutiti težinu svojih riječi i nota. Priča nam tako Arsen redom: o svojoj rodnoj kući u Šibeniku, majci, ocu, počecima glazbeno-književne karijere, djeci, brakovima. Sve je vješto isprepleteno s Arsenovim privatnim koncertom u u dvorani Hrvatskog društva filmskih djelatnika, čime je postignuta ravnoteža i film se ne svodi na Arsenovo pusto pričanje o samome sebi. Otpjeva nam ovaj veliki pjesnik i jednu pjesmu s izbranicom srca svoga, legendarnom Gabi Novak, jednu u pratnji sina Matije, zvijezde u usponu, a imamo priliku nazočiti i razgovoru nabijenom emocijama s akademikom Tonkom Maroevićem. Svoju priču Arsen završava govoreći o svome iskustvu transplantacije jetre, o bolesti, starosti, o smrti i o hrabrosti koja je potrebna othrvati se životnim nedaćama i strahu koji ponižava. Film obavlja i više od osnovne zadaće kronološkog praćenja života svog junaka, uz zamjerku ponekih da mu manjka intimnih detalja. S obzirom da je riječ o pjesniku, golog Arsena možete upoznati kroz njegovu poeziju.
Bez obzira na umjetničke preferencije, teško je ostati ravnodušan na spomen Arsena Dedića. Za sve one koji ne poznaju Arsena ili ga žele dodatno upoznati, ,,Moj zanat” bit će izuzetno lijepo iskustvo.
