Recenzija – “Pogrebi & pomiriši” (Jinx): Soundtrack nekog drugog vremena
Novim albumom “Pogrebi i pomiriši” Jinxi su se ponovno glazbeno izmislili. Baš kao što je “Na zapadu” nakon sad već legendarnog albuma “Avantura počinje” donio glazbeni zaokret, tako je duga kreativna pauza dala naslutiti da će se isto dogoditi s novim materijalom. Album donosi deset pjesama koje stilski pokrivaju šarolik raspon od dixieland jazza, preko soula, gospela i rocka, do mjuzikla. Kao i do sad, produkcijski savršeno zapakiranih u cjelinu.
O sviračkoj umješnosti Jinxa ne treba trošiti riječi; sve odsvirano (i ono što nije) na svom je mjestu; nenametljivo, a snažno, sa sjajnim vokalom Jadranke Ivaniš Yaye kao šlagom na Jinxovoj glazbenoj torti. Njezina sposobnost da iz svakog stiha i svake pjesničke slike uspije slušatelju prenijeti emociju trebala bi biti obavezna glazbena lekcija i “lektira” za sve koji misle da mogu biti pjevači. Back vokali Ivane Rushaidat očekivano su se pokazali kao odličan dodatak zvučnoj slici, dok je izbor Davora Gopca za duet Maradona ugodno iznenađenje.
Najjači dio albuma njegovi su tekstovi, vrlo jasno namijenjeni “pogrebi i pomiriši” generaciji klinaca (majice s aplikacijom koja miriše kad se pogrebe pojavile su se u drugoj polovici sedamdesetih) koji sada imaju svoje klince tih godina. Nema patetičnog žaljenja za izgubljenom mladosti. Ovaj je album svojevrsno prihvaćanje ulaska u zrele godine kao iduće prirodne faze u životu; romantično sjećanje na djetinjstvo u potpunosti različito od djetinjstva današnjih generacija. Za njih su morali promijeniti čak i crtiće jer današnjim generacijama klinaca koje sve životno važne informacije nalaze putem mobitela nije jasno kako je uopće moguće da se lik poput Paje Patka izgubi u šumi. U tom je smislu ovaj album hrabro izvađen iz ciljane skupine “od 7 do 77”. Kao i u glazbi, Jinxi kod publike ciljaju na kvalitetu, ne na kvantitetu. Drugim riječima, album je iskrena prezentacija njih samih. Ako nekome to odgovara – super.
“Pogrebi i pomiriši” najkompletnije je ostvarenje Jinxa. Nažalost, ako je suditi po prva dva singla, neće dostići uspjehe prijašnjih albuma, no to mu ni nije svrha. U današnje vrijeme objaviti album nerazumljiv tinejdžerima koji kroje glazbene top-liste vrlo je hrabar potez. Nakon nekoliko preslušavanja albuma čini se i kao iskren potez, van hrabrost-ludost kategorije. To se, naime, zove umjetnost.
