Recenzija – ‘This is acting’ (Sia): Djelo (bez) stotinu lica u interpretaciji vlastitih emocija
Australka Sia Kate Isobelle Furler, umjetnički i zbog jednostavnosti skraćeno Sia, izbacila je početkom 2016. još jedan album, sedmi po redu imena “This is acting”, a iako je svjetlo dana ugledao tek nedavno očekivanja su u komercijalnim strujama velika. Je li riječ o pretjerano senzacionalnom i progresivnom poguravanju ženskih figura grlenog glasa u pop vode ostaje za vidjeti, no jedno je sigurno – nekoć anonimna djevojka s javnosti poznatom rodbinom* postala je itekako poznata djevojka s javnosti manje poznatim izgledom. Daleko da je njezin fizički izgled prikriven do mjera Gorillaza ili izobličen poput modnih izleta Lady Gage, no Sia itekako odvaja privatno od javnog. Mislim da nas s pročitanim već na prvu gađaju asocijacije zaključaka oko njenog imena albuma (*ujak joj je Colin Hay, član grupe Men at Work – znam da ste sada zapjevali Land down under).
No, kada bi nas netko vratio u 2004. i dao nam priliku da upalimo tada još vjerojatno kockasti glomazni televizor (kod onih malo dubljeg džepa riječ je o pretećama plazmi, lcd ekrana, nevažno) i okrenemo tada i danas poznate nam glazbene programe, barem na sat vremena, s vremenom bismo primijetili veliki odmak, a tom konstatacijom se ne referiram na kvalitetu slike i reklama. Naime, osobno mi je u glavi ostao, a vjerujem i svima vama, trenutak kada krenu lounge-electronic-sadness-night playliste i negdje između Royksoppa (What else is there) i neke tamo još jedne stvari od Mobya pojavio bi se video-uradak tipično britanskog ugođaja. Mračna atmosfera, sivi tonovi i za tadašnji pojam rađanje hipsterizma – polaroidne fotografije na zidu. U pozadini te atmosfere, jer je ipak riječ o glazbi, na momente bi dopirao tihi zvuk klavira i slab, gotovo nečujan ženski glas koji pjevno-recitira rečenice poput: “I have done it again. I got no one else to blame. Be my friend”… Jezivo otrcan osjećaj zaista.
No, moram priznati da je u mom slučaju vrlo brzo ta stvar – za koju se ispostavilo da se zove Breathe me i da ju izvodi neka tamo Sia, za koju nisi siguran je li u spotu ili nije – postala ugodan dio mračnog repertoara. Dapače, za pojam tadašnje glazbe, prije svih Bon Ivera ovoga svijeta, mora ljubavi Nationala, malenih Birdy za klavirom, srčanih Mumforda, još nedorečene Laure Marling, ta neka Sia sa svoje tri minute očaja uplivala je savršeno u repertoar mog kockastog TV-a i mojih mladih ušiju željnih novih zvukova koji će se nadograditi na spoznaju o “dobrim starim” kvalitetama glazbe.
Obzirom na to da mi je dobri, stari resurs glazbe u tekstovima uskratio službeni video, izvolite Siu u prezentu kako opjevava svoju prošlost. Nije to to, ali je to.
S obzirom na to da je i sama Sia naglasila da je “This is acting” album koji progovara o njenim emocijama, napisanim za posve druge izvođače od nje same, i s obzirom na činjenicu da ju danas svi znamo kao onu glasčinu iz nabrijanih pjesama Dipla i Davida Guettae koja u vlastitim spotovima ima onu malu plesačicu – djevojčicu Maggie Ziegler iz reality showa o nabrijanim majkama koje svoje dijete vide otprilike kao i dugogodišnji batler svog Batmana (dakle svemoguće i dušebrižnički), ovaj brzinski skok u njenu/glazbenu prošlost prilično je iznenađujuć. S jedne strane vrlo smo dobro upoznati s činjenicom da gotovo svaki umjetnik eksperimentira sa svojim sposobnostima, no što je navelo ovu ženu od četrdeset godina da se baci u komercijalne vode? Odgovor, kao i uvijek, leži u biografiji (a.k.a privatnom životu).
Prikaza i primjera radi, dame i gospodo Maggie, elektronika, Shia LaBeouf i zaista pjevan glas Sie.
Danas izuzetno zabavljački nastrojena, jaka pjevačica sa snažnim produkcijskim i komercijalnim elementima koji se naziru i u novom albumu, osobito u stvari Alive, nekoć je počinjala kao back-vokal ni manje ni više nego Jamiroquaiju. Možemo time slobodno reći da nije preskočila ni jedan ključan moment uspona u karijeri. No, u prevrtljivosti i okrutnosti koja ide sa riječju život, Sia je naglim gubitkom svoga tadašnjeg partnera karijeru krenula u solo vode, a svu pozitivu, čudnost i nesputanost koju su nosili nastupi s Jamiroquaijem ostavila u pozadini. Okolnosti su je prikovale za London, ovisnost o raznim opijatima za beznađe, a kao što sam već i naglasila – svoj uspon u alternativnoj i akustičnoj glazbi gradila je sve do četvrtog albuma. U međuvremenu, javnost ju je razapinjala u intervjuima oko njezine dvosmjerne spolne orijentacije, a Sia je nanovo ponavljala kako se od svega navedenog pokušava izdići iznad same sebe i doprijeti do mainstream publike. Sada znamo da je u tome i uspjela.
Sa svim izrečenim, lakše je percipirati njezin odmak od alternative i iskorak u komercijalne vode te shvatiti njezin “glumački pothvat” kojim je prikrivajući problem s kroničnom depresijom prepustila svoje teške tekstove drugim osobama poput Adele, Rihanne, Dipla, Shakire. Doduše, ti su tekstovi pretvoreni u manje ili više pitke pjesmuljke koji su postali golemi hitovi poput Diamonds od Rihanne, a glazbeno su se okrenuli jednostavnosti. No, Sia tvrdi da je njezin osobni glazbeni pravac i dalje manje-više alternativan i da svakim skokom u komercijalu ostavi svoj indie dio sebe. U najiskrenijoj mjeri osobno ne čujem niti percipiram indie u njezinom velikom hitu Chandelier, no ako se prepustim maštanju i pokušavam zamisliti njezine korake u studiju vidim ih ovako: “Hej, hoćemo danas napravit’ hit? Imam ideju jer sam nedavno pisala Rihanni pjesmu pa me malo pere Jamaica/Barbados naglasak. Prvo kaj nam treba osim hook-a i refrena naravno su pamtljive riječi. Mislila sam ubaciti luster i brojat do tri u ovim plesnim elementima, ti napumpaj bass do kraja i progresiju u pjesmi stavi full napetu da ljudi osjete glazbu kao luster koji se jako zaljuljao. Može? Može.” I onda se Sia sjedne negdje u kut i dobro nasmije sama sebi, zamisli i potom ubaci u pjesmu u ove vječito nerazumljive momente “dio sebe”.
Da se ne bismo krivo shvatili, biti umjetnik koji štanca hitove iz sjene je koliko na prvu jednostavan, toliko na drugu vječito naporan posao ispunjen rokovima, profitom, ali i veseljem koje je u njenim godinama najbolji recept za svu tugu s početka karijere. Pa kada bismo spojili sve u jednu cjelinu, dobili bi osobu koja na kraju dana zaista zaslužuje sve četiri nominacije za Grammyje: album godine, pjesma godine, najbolji solo pop nastup i najbolji glazbeni video.
No, moramo rasplesti i klupko onog najvažnijeg – samog albuma “This is acting”. Sia je još jednom 2015/2016. uronila u gustu, šljokičastu pop vodu i sve odbijene pjesme, napisane za izbirljive pop pjevače, pretvorila u album od četrnaest pjesama (što je za albume ovog žanra normalna pojava). Iako se u svakoj stvari može čuti naznaka pjevača kojem je posvećena, recimo u slučaju stvari Footprints to bi bila Beyonce, Sia je svoj upečatljivi potpis ostavila i na ovom albumu. Kao jedinu (u mojem slučaju) brzo upijajuću stvar albuma navela bih posljednju, Summer Rain. Njezin vokal u toj pjesmi, iako debelo produkcijski obrađen, najviše dolazi do izražaja, a ako se Siji išta ne može oduzeti – to bi bio moćan vokal. Album sam po sebi dozvoljava solidna tri hita, Alive, Summer Rain i Move Your Body. Vidjet ćemo koje će singlove odabrati uz Alive, a jedina stvar koja je glazbeno usmjerena na malo drugačiji pop smjer i koja sadrži kompleksniji tekst bila bi One Million Bullets.
Sve u svemu čestitke Siji na još jednom urednom, pitko napravljenom pop albumu koji će zasigurno naći svoje mjesto na top listama, u klubovima, kafićima te zabavnim emisijama. Što se tiče vas Ziherovaca, ukoliko vas tu i tamo opere val komercijalne glazbe, a sve nas tu i tamo opere, slobodno vam mogu preporučiti Siu i “This is acting”. Možda bi ipak na kraju najvažnije bilo za istaknuti da se Sia zaista pronašla i da je usvojila sve glumačke čari pop glazbe i pop autorstva. Pa ako već ovo i nije naš val koji nas nosi u glazbi, možemo reći da je vidjeti osobu koja je utrošila gotovo deset godina kako bi iskristalizirala svoja showmanska umijeća i kako bi pronašla veselje u svojoj nesretnoj biografiji prilično ugodno.
Ostavljam vas uz uvijek nepredvidivu Natalie Portman, Fallona, The Rootse i samoj sebi promjenjivu Siu.
