Recenzija – ‘Sve moje Laurie’: Da ne (p)ostanemo gnojiva
S osjećajima i o osjećajima nije lako. Usaditi teške životne priče u pjesmu i pritom ostati umjeren i očuvati nepretenciozan sklad jednostavnosti, također nije. Izgleda međutim da kantautor Denis Katanec uspješno drži konce i novi bend u rukama. DENIS KATANEC OKANAGAN LTD je projekt/bend nastao početkom 2014. s namjerom rada na pjesmama koje je Denis (poznatiji kao frontman benda Felon) napisao u Kanadi, točnije Okanagan Valleyu. Zbir proživljenih trenutaka i nakupljene kreativne energije odlučio je ‘okruniti’ s četiri pjesme EP-ja prvijenca Sve moje Laurie.
–> Denis Okanagan LTD – objavljen prvi EP!
Denis nije kao drugi kantautori, o čemu je glupo raspravljati jer svatko ima svoj stil i svoju priču. Međutim, ono što kod Denisa vrijedi kao pohvalna primjedba jest da se niti ne pokušava stavljati ‘u nečiji koš’ jer je on pronašao u glazbi sebe i time dobro osigurao svoje mjesto, bilo na ‘sceni’ ili među kantautorima. Upravo je to i još jedan razlog zašto ne želim Denisov rad i zvuk uspoređivati s drugima. Ono što čujem slušajući album iznova mali bezbroj puta, za mene je dovoljna esencija. Zanimljivost oko Denisovog glazbenog stvaranja je stalna potraga za granica samog sebe. Nakon prijašnjih iskušavanja vlastitih kreativnih snaga eksperimentalnim albumima Sveske bijednih (I i II), nastalih u samo jednom danu, novi bend je samo nadogradnja kreativnosti i Denisovog bogatog glazbenog izričaja. Još za kantautorskog nastupa u Jutru, zamijetila sam sa zanimanjem nove pjesme željno iščekujući dan kada će ugledati svjetlo EP-ja. EP je izišao, koncerti se lagano redaju, a emocije ostaje očuvane i unutar benda koji je uspio sačuvati Denisov uvjerljiv, prepoznatljiv zvuk i dati mu dodatnu dimenziju.
Sve moje Laurie doživljavam kao snažnu, a ujedno i jednostavnu glazbenu-EP-priču koja vrlo uspješno glazbom vizualizira Denisove teške priče i patnje. Nije lako prolaziti kroz sranja, ali su upravo takve stvari one koje crtaju najjasnije obrisne linije čemernih mentalnih figura koje pretočene u glazbu zvuče vrlo lijepo. Ulazna May 27 svoju snagu najviše zahvaljuje slikovitosti teksta. Pjesma se čini kao uglazbljeni kratki opis fotografija sjećanja kojoj toplinu daje akustični intro. Nemoguće je ne zamijetiti snagu gradacije u tekstu pjesme satkane od malih, ali značajnih Denisovih lajt motiva. Skladno zbijeno u tri i pol minute pjesme i ispraćeno hrabrim gitarskim dionicama, s pomalo junačkim prizvukom, uvodi u moj favorit Listopad. Već od prvih akorda osvaja moju romantici i Weltschmerzu odanu dušu. Autentična akustika, ostavljena u prvom planu daje posebnu notu jesenskom čaju sjete i u sebi nosi svijetlu snagu emocija. Ima nešto životno u sebi, nešto što će uvijek i odmah besramno izgrebati sve zatrpane osjećaje i svu naježenost na površinu.
A kad mašine dobe srca / sve će početi da puca
Dinamičnija Pjege Denisovim sjetnim glasom, na pomalo instrumentalno repetativan način, priča svoju priču skladno upotpunjenim odličnim back-vokalima Lucije Potočnik. Međutim, završnicu EP-ja odnosi najveća snaga Floriana (pjesma koja se ipak ne zove Ladi di ladi da). Ozbiljno i hrabro s ironičnim pripjevcima koje nam život servira. Nešto kao lažna lakoća, balansirajući sigurno na granici ruganja. Nekada po životne priče i prekretnice treba otići u Okanagan Valley, a nekada samo s oba uha slušati.
Savršenstvo je nebitno kada je riječ o iskrenosti. Iskrenost bolje pali jer smo se savršenstva zasitili. Grubo, neotesano i ranjivo je ono što je stvarno. Upravo tako progovara Denisa Katanec i njegov bend. Možda bi bili bolji slušatelji kada bi se usudili izokrenuti mašinerije u nama. Možda bi pukli, pa bi se dogodilo ono čega se prikriveno svi boje. Bilo to manifestacija zatvorenosti, ranjivosti ili nesigurnosti; jer ljudi vole sjajiti pod svjetlom, ne priznajući da mrak ipak postoji.
