Istaknuto
16.10.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Ove srijede Nova glazba donosi sedam glazbenih noviteta za koje možete glasati do one sljedeće i pet stranih prijedloga za slušanje.

14.10.2019.

Vrijeme čitanja: 11 minute Nismo se htjeli amaterski pozabaviti memom u rekreativne svrhe, nego analizirati memski potencijal sa stručnjakinjom za verbalnu i neverbalnu komunikaciju.

Glazba

Izvještaj – Still Corners kao glazbena podloga za njihanje i maženje

10.05.2019. Marta LučićFoto: Monika Bračević / Muzika.hr
Vrijeme čitanja: 5 minute

Kišni četvrtak bila je izvrsna meteorološka uvertira u ugodnu večer premijernog nastupa britansko-američkog sastava pred punim Boogaloo-om koji je zasjao u punom sjaju. S mojim navedenim melankolično kišnim raspoloženjima nije se složila Tessa Murray (vokal sastava i klavijature), no o tome nešto više u nastavku. Glavni izvođači na pozornicu su stupili s tek desetak minuta zakašnjenja, a okupila se mješovita te pomalo iznanađujuće, mahom starija publika. Očito YouTube algoritmi dobro rade svoj posao i imaju širok raspon ciljane skupine kojoj neumorno iskače The Trip u automatsku reprodukciju. Tako smo svi upoznali ovaj bend, vrlo vjerojatno. Rado bih da me netko sa svojom osobnom pričom razuvjeri u navedeno. Ne mislim da u tome ima nešto loše, budući da je jako dobro napunjeni Boogaloo uz osmijehe na licu i komentare publike koje sam uhvatila u prolazu, svjedočio da su izrazito zadovoljni da im se dogodila “YouTube ljubav na prvi klik”.

Zbog rane satnice nisam uspjela uhvatiti kantautora Nikolu Vranića, poznatijeg i kao JR August, međutim publika je već spremno zauzela pozicije spremna dočekati zvjezde večeri. Still Corners skromno i bez ikakve uvertire započinju koncert izravno s hitom Black Lagoon sa zadnjeg (izvrsnog!) albuma “Slow Air”. Ne mogu se oduprijeti mislima kako uvod ove stvar besramno podsjeća na onaj Smalltown Boy od Bronski Beata. Međutim, njeguju oni taj synth zvuk osamdesetih što pogotovo možete čuti na prethodnim izdanjima i albumu kao što je npr. “Dead Blue”. Ipak, ono zbog čega sam se zaljubila u ovu stvar, zarazni razigrani gitarski solo koji zapliće stvar, u potpunosti je izostao što me malo razočaralo iako za ostatak izvedbe ne mogu tvrditi da nije bio dostojan albumskom izdanju.

Foto: Monika Bračević / Muzika.hr

Probijajući se kroz razne pozicije sudarala sam se s očekivano mnogo parova, a iznenadio me i broj muškaraca u grupama. Možda su čekali da im cure donesu pive, a možda su došli u lov na usamljene “indie” djevojke. Ipak, ne mogu potvrditi svoje pretpostavke o koncertu punom mlađahnih indiejanaca pa su te indie djevojke postale fensi žene i ženice koje u prolazu do wc-a kako bi popravile šminku komentirale kako bi radije da je koncert bio u Tvornici. U svakom slučaju, meni je bilo jako drago da nije. Boogaloo se kvalitetom zvuka i scenski (izvrstan, bogat light-show uz artsy VJ-ing koji prati imidž benda) pokazao kao pun pogodak. Baš zbog Boogaloo-a imala sam dojam veličine koji je koncert podigao na veću razinu. Ipak napomenimo i činjenicu da su u našem susjedstvu uspjeli rasprodati koncerte u Beogradu i Budimpešti (uz par ostalih rasprodanih nastupa po europskim metropolama kao što su London i Lyon).

“First time in Croatia – Rainy, but still beautiful”

Pjesme su tako tekle, pomalo uljujaći u neku repetitivnost zvuka, a svaka stvar kao da je slično građena: nabildavanje – atmosferični vokali – razgradnja predvidljivim “indie” bubnjevima – nagli kraj pjesme. Pomalo šablonski, baš kao i koncert koji je unatoč trudu da se prenese emocija ipak malo ostavio dojam turnejske “odrađenosti”. Iako se sudeći po reakcijama, vjerojatno većina publike ne bi složila samnom. Nakon treće stvari publiku je pozdravila neodoljivo simpatična Tessa izjavom kako im je ovo prvi put u Zagrebu i kako su tužno dočekali izrazito kišan dan te kako zasigurno sve izgleda puno ljepše kada je osunčano pa se nadaju da će opet nekad doći kada bude sunce. No, kao što sam na početku napomenila za njihov zvuk i više nego odgovarajuće poslužilo je sjetno kišno poslijepodne. Nažalost, ostatak sastava (bubnjar i gitarist koji bi se po stilu i frizuri uklopio u sastav kao što su Arctic Monkeys), nije se obratio publici.

Foto: Monika Bračević / Muzika.hr

Sonični pejsaži upakirani u kvalitetan vokal

Ono što me začudilo je kako postižu tako bogat i snažan zvuk kao tročlani sastav. Na kraju sam imala dojam da ipak čujemo neke efekte i zvukove (nalik onim metronomskim beatovima) koje nisam mogla pripisati niti jednom instrumentu. Možda se radilo o nekom playbacku ili looperu koji je proizvodio tu, za njihov zvuk bitnu neodređenu pozadinu. Ipak, uspjeli su nas uvući u svoju mrežu soničnih pejsaža upakiranih u Tessin izvrstan vokal koji je pokazao da osim što većinom djeluje mazno, može bez problema otići vrlo visoko, a djelovati ponekad kao i sam svoj back-vokal. Osobni koncertni favorit koji je dočaran vrlo autentično i emocionalno bio je The Message. Gitare kao da su razmazale efektima podlogu za Tessine klavijature, a bubnjar je sigurno i skromno vodio stvari prema uspješnoj izvedbi. Manje skromno djelovao je gitarist Greg Hughes, koji je ujedno i tekstopisac. Tresao se energično u složama kao da se bori sam protiv sebe i želje da bi htio svirati u nekom jakom rock sastavu da se iskaže. Nije lako biti pomalo zasjenjen simpatičnim glavnim vokalom s koje nitko nije skidao pogleda.

Dvadesetak minuta prije 23 sata najavili su da je to bila njihova zadnja stvar. Logično je i vrlo brzo uslijedio bis od 3-4 pjesme, od kojih je naravno prva bila očekivano njihov najveći hit – The Trip. Očekivano, okupljene je ponijela emocija i ova prepoznatljiva stvar pokazala se kao biser koncerta. Uvjerljivo, a opet tako jednostavno prenijela je emocije. Moram priznati da su fanovi bili izrazito dobro pripremljeni i na prvi trzaj gitare i ritam bubnja prepoznali bi par stvari te ih popratili ushićenim uzvicima (uz more mobitela koji nije mogao ne zabilježiti taj posebni trenutak). Uslijedila je i jedna starija stvar gdje su Tessa i Greg u vrlo iskrenoj maniri s jednostavnosti gitare i vokala kratko zasladili večer tako da su pokazali malo osobniju stranu, a pohvalno je i da je publika pozvana na upoznavanje i potpisivanje mercha nakon koncerta. Isti taj merch štand postao je i pozornica za simpatičnu curu koja ja nalik vili njihajući se, odplesala zadnje dvije stvari. Jedna od njih i izvrsna Sad Movies, također sa zadnjeg albuma “Slow Air” kojeg su i predstavljali ovom turnejom.

Foto: Monika Bračević / Muzika.hr

Sve u svemu, ugodna večer koja je lijepo obojala dan notom sanjivosti i nježnosti predvođene mekanim, na trenutke snažnim vokalom. Uz dužno poštovanje oduševljenim fanovima ipak ne mogu reći da će ovo biti koncert za pamćenje. Nije bilo posebne magične note koja bi nas bolje povezala s ovom, na trenutke predvidljivom glazbom iako tehnički nije bilo nedostataka. Ovo će biti i ostati “samo” dobar koncert, a nadamo se da će slava benda potrajati duže i nadrasti fenomen YouTube senzacije kakav ga sada očito prati.

(Visited 105 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 3.333 out of 5)

Komentari