Recenzija – The Charlatans: ‘Modern Nature’ predstavio novu prirodu benda
Krajem siječnja sada već stariji i zreliji Britanci The Charlatans izbacili su svoj dvanaesti studijski album pod nazivom “Modern Nature”. Novi rad Britanaca morali smo čekati punih pet godina i, s obzirom na zadnji album iz 2010. godine “Who We Touch”, moja osobna očekivanja nisu bila visoka. No, po svemu sudeći grdo sam se prevario, što je potvrdio ne samo veoma dobar, pa čak i odličan album, nego i recenzije albuma od poznatijih i uglednijih kolega. Nakon prvog tjedna prodaje Charlatansi su zasjeli na sedmo mjesto ljestvice, a prije nekoliko su se dana zahvalili fanovima na Facebooku na podršci te kako ulaze već u treći tjedan da im je album među prvih 20 UK ljestvice. No, ono što je najvažnije je glazba i vrijeme je da se osvrnemo i na nju.
Album ne počinje obećavajuće. Dapače, Talking in Tones me zabrinuo jer pjesma ni nakon trećeg slušanja nikako ne sjeda na mjesto. No, koliko god meni pjesma nije sjela, vjerujem da bolja uvertira u ovaj album ne postoji. Upravo zato i vjerujem zašto je izabrana za singl zajedno s pjesmom So Oh. Talking in Tones jedna je od tri pjesme koje su s ovoga albuma dobile i video spot.
Nakon početka koji nije najavljivao velike stvari uslijedilo je iznenađenje. So Oh i Come Home Baby dvije su pjesme koje nose cijeli album. Obje pjesme su svježe i orginalne, kao da ih nije napravio bend kojemu je ovo već dvanaesti studijski album i koji svira od kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća. Obje su pjesme nešto novo, nešto što nismo navikli čuti od Charlatansa i obje su me pjesme iznenadile i iskreno oduševile. Izgleda da su Charlatansi našli recept kako izvući ono najbolje iz tonućeg broda zvanog indie te upakirati to i predstaviti na najbolji mogući način. Ove su dvije pjesme za mene upravo dokaz toga. Obje su pjesme, logično, dobile i spot.
Ostatak albuma odlučio se prilagoditi ovim dvjema pjesmama i sve su na istom tragu, ali svaka s nekim svojim dodatkom koji bi pjesme jasno razlikovao i odstranio svake moguće govore o neorginalnosti. Govoreći o ovome, definitivno valja izdvojiti najdužu pjesmu na albumu Let The Good Times Never End. Početak ove pjesme, barem mene, neodoljivo podsjeća na Child In Time Deep Purplea, a u njoj do izražaja dolazi solo na kraju pjesme. U ovu skupinu pjesama spadaju i Keep Enough i In The Tall Grass. Obje su pjesme nešto sporije od ostatka pjesama na albumu, ali dok Keep Enough krasi smirenost i opuštenost tokom cijele tri minute koliko pjesma traje, In The Tall Grass se može pohvaliti nešto bržim i glasnijim dijelovima te fantastičnim solom na klavijaturama u sredini pjesme.
Emilie i I Need You To Know pjesme su koje mi nimalo ne sjedaju. Pjesama kao da nedostaje nešto što bi ih istaknulo i poguralo naprijed te stavilo rame uz rame s ostalim pjesmama s albuma. Možda je i poredak na albumu ovih dviju pjesama pogrešan, no sumnjam da je presudno. Emilie tako slijedi nakon In The Tall Grass, a nakon nje nastavlja se Let The Good Times Never End koju sam već pohvalio. Dok za Emilie to nije slučaj jer se na neki način ističe nakon In The Tall Grass, I Need You To Know u svakom slučaju ispada mlako upravo zato što je smještena nakon Let The Good Times Never End. No pjesme koje mi se ne sviđaju čine tek 20% albuma. U ovu skupinu nisam ubrojao prvu pjesmu na albumu, Talking In Tones, jer pjesma kao takva pruža odličan intro u cjelokupni album ma koliko ona meni ne odgovarala.
The Charlatans su u svakom slučaju napravili odličan album. Tome najbolje svjedoči činjenica da je “Modern Nature” njihov najbolje plasiran album u karijeri od albuma “Wonderland” iz 2001. godine. Ovo vjerojatno nije album koji ćete slušati dok ste vani s prijateljima ili pjesme koje ćete čuti u klubu. Ovo je album koji najbolje možete doživjeti ako odvojite nešto manje od 50 minuta koliko album traje i poslušate ga odjednom. Ovo je album koji ćete slušati dok učite, čitate ili rješavate zadaću jer je toliko diskretan da vam neće smetati, ali opet toliko zabavan i melodičan da će vas inspirirati. Tako je barem bilo meni i zato sam po peti put poslušao “Modern Nature” upravo dok sam pisao ovaj tekst.
