Timo Kaukolampi (K-X-P): “Državni radio pušta dosadna sranja ignorirajući svu kul i kvalitetnu glazbu”
Godina je 2015., a svijet je svakim danom sve gore mjesto. I nije baš san kakav smo sanjali kao klinci, ne lebdimo okolo, još nitko ne posjeduje transporter, a roboti zasad samo sviraju gitare – i još ne obavljaju kućanske poslove. Ratuje se zbog goriva i religije, te nam tek predstoji ujedinjenje na globalnoj razini kako bismo bili slobodni razmišljati univerzalno i nastaniti još pokoji planet prije nego stvarno izumremo. Da ćemo 15 godina nakon proslave ulaska u treći milenij, biti toliko ne-ono-što-smo-očekivali, nije nam bilo ni na kraj pameti.
Budimo toliko slobodni da uvodnu misao preslikamo na glazbu, iako to možda nema pretjeranog smisla. U šundu reklamne pop glazbe, koja ne služi ničemu drugom osim da propagira pop kulturu, koja se s godinama nije zapravo nimalo promijenila, rađaju se glazbeni vizionari koji vas svojim izvedbama figurativno rastave na najmanje čestice materije – prisjećajući vas pritom što zapravo jeste. Jedan od takvih beskompromisnih aktova je i finski K-X-P, koji će 30. studenog nastupiti u Tvornici kulture.
Povodom skorašnjeg nastupa, popričali smo s Timom Kaukolampijem, mastermindom benda. Što kaže o finskoj sceni i načinu stvaranja možete pročitati nešto niže. Usput možete i razmisliti kako ćete u ponedjeljak imati mogućnost na najbolji način potrošiti 30/45 kuna koje vas žuljaju u džepu od trena kada ste odlučili da ipak nećete uzeti onu najveću teglu nutelle koju inače nožem nanosite na oči ne bi li lakše zaspali.
Pozdrav Timo. Možeš li predstaviti K-X-P našim čitateljima?
Timo Kaukolampi – vokal, elektronika, gitara. Tomi Leppänen – bubnjevi. Ilari Larjosto – bubnjevi. Juho Viljanen – bubnjevi. Abdissa Assefa – bubnjevi. Anssi Nykänen – bubnjevi. Uživo obično nastupamo ja i dvojica bubnjara. Također, Tuomo Puranen je bitan član benda – svira bass i klavijature, no nikad ne nastupa uživo.
Što predstavlja kratica K-X-P?
Bend se u početku zvao K-N-P, prema prvih slovima naših prezimena: K – Kaukolampi, N– Nykänen i P– Puranen. Nykänen je bio prezauzet svojim ostalim projektima pa smo uveli misteriozno X te počeli s rotacijom bubnjara.
Slušao sam nešto vaše glazbe, no teško mi je drugim ljudima objasniti što zapravo svirate. Kako bi ti opisao vašu glazbu? Što K-X-P zapravo radi po pitanju glazbe?
Radimo originalnu glazbu koja ne zvuči kao išta drugo, isto kao što bi svaki izvođač koji drži do sebe trebao. Ne kopiramo nikoga, niti možemo biti strpani u neki specifični žanr. To je naš dar i prokletstvo. Može se čuti mnoštvo žanrova u našoj glazbi: proto-techno, krautrock, psihodelični rock, synth glazba, ambijentalna glazba, klasika, pa i black metal.
Nedavno je izašao vaš treći album, „K-X-P III“. Koji su vaši dojmovi? Kakve su reakcije slušatelja na album?
Rasprodan je u dva mjeseca, tako da mislim da je to vrlo dobra reakcija za ovaj pretjerano kapitalistički svijet. Recenzije su daleko bolje od mojih ocjena u školi.
Iako albumi nose vrlo jednostavna imena, vaš zadnji EP („The History Of Techno“) ima dosta deskriptivno ime. Radi li se samo o imenu ili postoji kompletan koncept iza toga?
EP je homage svim pionirima koji su eksperimetirali prije nego je postojao sam žanr techno. Kao primjerice Manuel Göttsching, Marc Moulin, Silver Apples i drugi. To je zapravo eksperiment ne bi li se napravila glazba koja je retro i futuristička u isto vrijeme.
Postoji li elektronska scena u Finskoj? Postoje li izvođači koji dijele vašu viziju glazbe? Ako da, možeš li navesti neke?
Sami smo u Finskoj. Nemamo konekciju s nijednim žanrom u našoj zemlji. Osobno cijenim izvođače kao što su Mika Vainio, Melting Hearts, Huoratron, Circle, Jaakko Eino Kalevi, Vladislav Delay, Pekka Airaksinen te Erkki Kureniemi, da spomenem neke.
Volio bih pričati o finskoj glazbenoj sceni. Znam da vaš bubnjar, Tomi Leppänen, svira s Pharaoh Overlord i Circle – bendom čija diskografija govori sama za sebe. Kakav publicitet bend ovakvog kalibra i toliko duge prisutnosti na sceni dobiva u Finskoj?
Minimalan. Državni radio pušta dosadna sranja ignorirajući svu kul i kvalitetnu glazbu. Tiskovine nisu zainteresirane. Circle i Pharoah Overlord su respektirani od strane ljubitelja glazbe, štrebera i čudaka. Publika im je srčana i malobrojna – izolirani kutak underground scene. Doduše takvi bendovi globalno uživaju kultni status. Ponekad se u Londonu osjećate više „doma“ nego u Helsinkiju. Isto vrijedi i za K-X-P.
Čini mi se da se u Finskoj izrodila scena koja uzima najbolje od psihodelije sedamdesetih, ekstremnih metal pravaca i progresivnih rock žanrova. Govorim o bendovima poput Oranssi Pazuzu, Atomykila, Dark Buddha Rising, Aktor, Mr.Peter Hayden i Hexvessel.Možeš li to možda prokomentirati? Koji je razlog tome?
Nemam pojma. Moguće da duge mračne zime i dosada tjeraju bendove na snimanje u studiju i sviranje gigova. Pobjegnite od stvarnosti. Kreirajte svoju vlastitu realnost.
Postoje li neki izvođači s kojima bi željeli nastupati, ili barem surađivati?
Ima ih mnogo. Eksperimenti s Mikom Vainiom se mogu čuti na pjesmi Psychic Hibernation. Želio bih više raditi s njim.
Jeste li prvi put u Hrvatskoj? Što očekujete od koncerta u Tvornici? U drugu ruku, što mi možemo očekivati?
Bio sam u Hrvatskoj dva puta na ljetovanju. Sviđa mi se priroda i volim ovdašnje ljude. K-X-P-ovi nastupi su glasni i epski. Toliko glasni i epski da mi kao relativno nepoznat bend na nekim festivalima sviramo nakon velikih imena poput Spiritualized, Earth ili The Soft Moon.
Nadalje, šamanski bubanj i duboku meditaciju te rock and roll divljanje. Iskreno, ni sami ne znamo što se događa na pozornici, neki dijelovi nastupa su improvizirani. Uvijek postoje elementi opasnosti, euforije i mračne seksualnosti. Radi se o glazbi koju volite ili ne.
