Istaknuto
16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

06.09.2018.

Na jednom mjestu okupili smo najzanimljivije koncerte koji nas ove jeseni očekuju u Zagrebu i Rijeci. Pred nama je sjajna jesen koju će obilježiti Deafheaven, God Is An Astronaut, Editors, Jethro Tull, Mudhoney, ali i brojni domaći izvođači.

Film

Ugađanje današnjici (“The Post”, S. Spielberg)

18.01.2018. Marta BanFoto: facebook.com/pg/ThePostOfficial

Protekle je godine američke vijesti, a posljedično i naše, obilježila golema netrpeljivost između medija i predsjednika Donalda Trumpa koja je započela još za vrijeme izbora kada su gotovo sve medijske kuće negirale ikakvu mogućnost da Trump pobijedi, ismijavajući njegov lik, djelo i ideju da se uopće natječe kao kandidat. Međutim, američki je biznismen ipak ispao snažniji od sveprisutnog medijskog pritiska pa smo prošle godine svjedočili još ustrajnijim napadima s medijske strane, ali i one Trumpovog osobnog Twitter profila. Kao primjer u nizu predsjednikovih zamisli možemo spomenuti nedavan zahtjev da se zabrani prodaja navodno kontroverzne knjige o njegovu dolasku na vlast.

U verbalnom ratovanju američkog predsjednika i medija nalazi se pregršt zanimljivih problema za razmatranje unutar svih sfera pa tako i u filmskoj. Primjerice, kako su američki mediji do posljednjeg trenutka uspjeli održati iluziju da Trump neće pobijediti ili pak tko su novinari današnjice čiji se posao svodi na praćenje raspoloženja Melanije Trump ili kako se novinarske kuće nose s konstantnim opadanjem tiskane naklade i  činjenicom da informacije cirkuliraju puno brže negoli to dnevne novine mogu pokriti. Zbog sveprisutne digitalizacije mediji prolaze veliku tranziciju, a uz to im s jedne strane prijeti manjak kredibiliteta od strane društva te manjak sloboda izražavanja od strane politike i ulagača.

Materijala da se zagrebe u tekuću medijsku krizu evidentno ima mnogo, no na primjeru filma o kojem pišem danas ponavlja se dobro znani holivudski obrazac koji se ne suočava izravno s trenutnim problemima, već kroz prizmu nekih znamenitih povijesnih događaja konstruira pažljivo probranu i uređenu priču koja će dati dirljivu, no površnu lekciju i nadu nesređenoj sadašnjosti. Velikim je dijelom ovu praksu posljednjih desetljeća popularizirao i usavršio Steven Spielberg koji ni u ovom, posljednjem filmu Novine (The Post) ne odudara od nje.

 

Uzlet istraživačkog novinarstva

Novine tematiziraju redakciju The Washington Posta u vrijeme otkrića Pentagonskih spisa koji su dokazali da američki vrh već godinama skriva istinu o Vijetnamskom ratu – njegovim razmjerima, neučinkovitosti i pravim namjerama. Otkriće spisa početak je raskrinkavanja mnogih afera koje su pod zajedničkim nazivom Watergate potresle američko društvo do samog državnog vrha što na koncu rezultira ostavkom ondašnjeg predsjednika Richarda Nixona. Doba je to uzleta istraživačkog novinarstva koje je javnosti razotkrilo složenu mrežu političkih skandala, a za to su, uz New York Times, zaslužne tada lokalne novine The Washington Post čija važnost i ugled nakon ovih događaja značajno raste.

Drugi je dio ove priče, onaj koji se odnosi na Watergate aferu, zabilježen u hvaljenom političkom trileru Svi predsjednikovi ljudi Alana Pakule iz 1976. godine koji i danas slovi za jedan od najboljih filmova novinarske tematike. U pogledu odvijanja događaja, Spielbergove Novine predstavljaju svojevrsni prequel Pakulinom filmu jer prati isključivo otkriće i objavljivanje Pentagonskih spisa te radnja staje ondje gdje započinju Svi predsjednikovi ljudi – provalom u sjedište Nacionalnog odbora Demokratske stranke u kompleksu “Watergate” u Washingtonu.

Hanks i Streep

Novine su napravljene prema scenarističkom prvijencu Elisabeth Hannah, dorađenom uz provjerenu pomoć Josha Singera, dobitnika Oscara za najbolji scenarij u filmu Spotlight iz 2015. koji se bavi raskrinkavanjem lanca zataškavanja svećeničke pedofilije u Katoličkoj crkvi, što je učinila jedna bostonska novinarska istraživačka skupina.

Foto: facebook.com/pg/ThePostOfficial

Film je podijeljen u dvije narativne linije: jedna prati glavnog urednika The Washington Posta Bena Bradleeja (Tom Hanks) koji se nastoji čim prije domoći tajne studije o Vijetnamskom ratu što ga dovodi u utrku s daleko snažnijim The New York Timesom koji već posjeduje papire, ali i vladajućima koji pod svaku cijenu nastoje obustaviti objavu tajnih dokumenata; druga linija prati vlasnicu The Washington Posta Katharine Graham (Meryl Streep) koja je glavnu poziciju naslijedila nakon suprugovog samoubojstva. Na položaju o kojem jedna žena u tom vremenu nije ni pomišljala, Graham se bori sa sobom da pronađe vlastiti glas među muškim kolegama, a stvari se drastično usložnjavaju kada mora odlučiti hoće li na kocku staviti uspješnost poslovanja, dobre odnose s visokim dužnosnicima te na koncu i vlastitu slobodu objavom kontroverzne studije.

Dobar ritam Novina održava preplitanje ovih dviju linija uz pretežito fizički prikaz cjelokupne novinarske djelatnosti – od sastanaka ili putovanja do prikaza cijelog tiskarskog pogona – pa kamera Janusza Kamińskija obogaćuje film postupcima i rješenjima koji su dinamičniji i raznovrsniji od onih na koje smo navikli u filmovima slične tematike. Spomenuto svakako ide u korist činjenici da film ne razmatra samo povijesni događaj već i likove i njihove unutrašnje promjene.

Spielbergova pouka

I dok Tom Hanks u ulozi velikog urednika Bena Bradleeja ne donosi nešto osobitije od standardnog Toma Hanksa, Meryl Streep nudi vrlo uvjerljiv prikaz Kay Graham koja predano obavlja funkciju vlasnice, no nema snage i sigurnosti da sebe i druge uvjeri u svoju poziciju i sposobnost. Streep je svoju ulogu krajnje nesigurne žene tako suptilno oblikovala da su se tvorci filma zasigurno zabrinuli hoće li njihova publika razumjeti koliko je, unatoč svom ponašanju, Kay Graham velika žena pa su, na veliku žalost druge polovice filma, nadodali govor Bradleejeve supruge koja izričito objašnjava Bradleeju (a posredno i gledateljima) zašto Graham jest velika i hrabra.

No ova Spielbergova lekcija tu ne staje pa na kraju filma svjedočimo zadivljenim mladim djevojkama koje na izlazu iz sudnice promatraju Kay nakon dobivene parnice za slobodnu objavu spisa, a prizor se odvija uz dirljivu violinsku pratnju Johna Williamsa. Količina patetike gotovo da tvori nedavni “Oprah Winfrey na Globusima” efekt.

Foto: facebook.com/pg/ThePostOfficial

Tako Spielberg još jedan veoma zanimljiv povijesni događaj svodi na vizualno privlačnu, povremeno napetu i emotivno oblikovanu podršku i utjehu gledateljima koji gube vjeru u istinu i pozitivne promjene, uz poruku ženama da ustraju na svom mjestu u ovom svijetu. Štoviše, redatelj se toliko zanio spolnom korektnošću da je čuvenoj novinarki Meg Greenfield (upečatljiva Carrie Coon) u filmu dao prostora i važnosti koliko u tim ranim danima svog djelovanja u The Washington Postu zasigurno nije imala. Tako je u Spielbergovim rukama povijest još jednom naštimana da u solidnom, no šabloniziranom ostvarenju otkloni nepovjerenje u zlosretnu sadašnjost.

(Visited 162 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(9 votes, average: 4.222 out of 5)

Komentari