Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Vizart

Upoznaj djelo: Posljednja večera Leonarda da Vincija

12.03.2017. Anja TomljenovićFoto: earlofalien.wordpress.com

Mislite da znate sve o Leonardovoj Posljednjoj večeri samo zato što ste pročitali knjigu Da Vincijev kod i pogledali istoimeni film? Iako je knjiga postala bestseller i postigla gotovo nezapamćen uspjeh, ako već niste znali, onda ćemo vas morati razočarati; Dan Brown napisao je fikcionalno djelo. Osim što pojašnjavamo situaciju oko tobože trudne Marije Magdalene, donosimo još neke zanimljivosti o jednom od najpoznatijih svjetskih remek-djela.

Što kaže Dan Brown

Posljednja večera Leonarda da Vincija je, koliko god banalno zvučalo, samo večera. Bolje rečeno, samo još jedna varijanta uobičajene slikarske konvencije s kraja 15. stoljeća. Tema posljednje večere nastaje prema biblijskom predlošku i poznata je još od kasne antike. U kompoziciji je uvijek Isus koji večera s apostolima na Veliki četvrtak. Neka osnovna pravila pri obradi teme postavili su ranorenesansni slikari, kao što je na primjer Andrea del Castagno, što se tiče kompozicije i oblikovanja likova: uvijek se Isus postavlja u središte, okružen apostolima koji sjede za stolom. Oni moraju imati neke individualne portretne karakteristike ili simbole kako bi ih vjernici mogli prepoznati ponaosob, kao što stoji u Bibliji. Primjerice, Petar u bijesu grabi nož kojim će kasnije odsjeći uho jednom od vojnika, a Ivan pada u nesvijest prema njemu.

Upravo je oko Ivanovog lika izgrađena misterija o njegovom identitetu u Brownovom romanu Da Vincijev kod. Mnogi povjesničari umjetnosti upozoravaju na fikciju u romanu i žele eliminirati mogućnost zabune oko činjenice radi li se o Ivanu ili o trudnoj Mariji Magdaleni koja čeka Isusovo dijete. Na da Vincijevoj slici neupitno se radi o Ivanu koji je, kao najmlađi apostol, uvijek portretiran s ženskim crtama lica kako bi dočarao mladolikost.

Golema kompozicija nalazi se u blagavaonici samostana

Foto: www.italia.it

Redovito se pomisli, spomenemo li pojam slike, da se ona čuva u muzeju. Međutim, to nije slučaj s Posljednjom večerom. Milanski vojvoda naručio ju je za sjeverni zid blagavaonice samostana Santa Maria delle Grazie i ona se i danas ondje nalazi. Uobičajena i prigodna tema euharistije za takav prostor u kojemu su svećenici. Ako ste se čudili kako je Mona Lisa malenih dimenzija, onda ćete se začuditi veličini ovog djela jer je širine 4.6 metara i dužine 8.8 metara.

Čavlić, čekić i konac za perspektivu

Jedan od najimpresivnijih elemenata svakako je geometrijska perspektiva. Ona je, s obzirom na gotovo gigantske dimenzije kompozicije, savršeno točna i precizna. Kako je to Leonardu pošlo za rukom? Odgovor je prilično neobičan: koristio je čavlić, čekić i konac. Kako bi postigao iluziju duboke prostornosti, da Vinci je zabio jedan čavlić u sredinu golog zida, da bi potom koncem označio pomoćne linije koje su ga usmjerile u pravilnom pozicioniranju perspektive, istovremeno odredivši i kutove.

Što je ostalo od originala

Zbog inovativne tehnike koju je Leonardo koristio, slikajući na suhoj žbuci umjesto tehnikom freske na svježoj žbuci, slika je vrlo brzo počela propadati. Uz to, sredinom 17. stoljeća dodaju se vrata, nakon čega je izgubljen donji središnji dio kompozicije i Isusove noge. Nažalost, i dalje su povijesne okolnosti nastavile kontinuirano, na ovaj ili onaj način, oštećivati Posljednju večeru. Francuski vojnici u vrijeme Napoleonovih ratova koristili su samostan kao staju, a čitav samostan je teško stradao zbog bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Opsežna restauracija bila je potrebna zbog svih oštećenja, stoga, iako je slici vraćen sjaj boja, ostao je samo malen dio originala. Zbog svega navedenog, danas se ne može tako lako ući u samostan. Planirate li izlet u Milano, morate se pribilježiti mjesecima unaprijed kako biste vidjeli Posljednju večeru, a ako uspijete, potrebno je proći detaljnu provjeru za ograničeno vrijeme koje smijete provesti unutar prostora.

Komentari