Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Izvedbene umjetnosti

Ususret premijeri: “Don Carlo” ističe slobodu kao ideal

09.04.2017. Veronika RagužFoto: hnk.hr

Don Carlo, poput svih dobrih velikih opera, ima više tema, a ovdje su dvije najvažnije ljubavna i politička. No, ono što im je zajedničko je nedostatak slobode da se čovjek izrazi. Nitko ne smije istupiti iz onoga što mu je zadano, granice su jasne i stoga se javlja manjak sreće i živosti. Don Carlo pokazuje da tiranija uništava sve vidove slobode. A kada se sloboda potiskuje, želja za njom još je veća”, najavljuje Derek Gimpel, redatelj posljednje ovosezonske operne premijere zagrebačkog HNK. Veličanstvena Verdijeva opera “Don Carlo” svoju će premijeru imati 10. travnja. Jednu od najčešće uprizorivanih opera, koja se podjednako izvodi na francuskome izvorniku, zagrebačka publika čut će na talijanskome jeziku.

“Don Carlo” na scenu HNK vraća proslavljenog tenora Tomislava Mužeka. Kako sam ističe, za ovu ulogu priprema se nekoliko godina. Ranije je pripremao kraću, četveročinsku verziju, a posljednjih devet mjeseci radio je na “Don Carlu” u pet činova, kakvog ćemo imati priliku čuti u zagrebačkom HNK: “Don Carlo je jako kompleksan lik, zahtjevan fizički, psihički i pjevački. Pripremajući se za svoju ulogu, kroz glazbu stvaram određeni svijet, razvijam svoju ideju lika, a redatelj to viđenje prihvati ili odbije.” Mužek se školovao na Sveučilištu za glazbu i dramsku umjetnost u Beču, a solističku karijeru započeo je u Bečkoj državnoj operi. Svoju karijeru nastavio je u Dresdenu, milanskoj Scali, Bavarskoj državnoj operi u Munchenu, Hamburgu, Operi de Bastilles u Parizu… Dobitnik je prve nagrade na međunarodnom pjevačkom natjecanju “Ferruccio Tagliavini”, Nagrade hrvatskog glumišta za uloge Nemorina iz opere “Ljubavni napitak” i Fausta iz istoimene Gounodove opere te godišnje nagrade Vladimir Nazor za 2009. godinu.

Foto: hnk.hr

Mužek za rad s redeteljem Derekom Gimpelom ima samo riječi hvale: “Redatelj je odmah počeo s detaljima, što je usporilo proces, ali nam je značajno pomoglo u shvaćanju likova.” Fabula opere temelji se na tragediji Friedricha Schillera, a Verdijeva glazba, koja se može nazvati snažnom kazališnom glazbom, pridodala je impozantnosti djela. “Opera je opširna, zbog čega je bitno da između scena nema pauza. Osim toga, Verdi dosta detaljno opisuje što želi, što nam na neki način olakšava posao. Sama opera je dosta mračna, a najvedrija scena vjerojatno je ona baletna”, govori Gimpel, njemački redatelj koji je u svome matičnome kazalištu Unter den Linden u Berlinu režirao glazbeno-scenska djela širokoga raspona. Važnu ulogu svakako ima i scenografija koju potpisuje Italo Grassi. Upravo su suvremena tehnologija i oblikovanje svjetla omogućili dramatičnost i tijekom izmjene scena.

Praizvedba opere 1867. godine u Parizu sadržavala je pet činova i baletnu scenu. “Za uspjeh opere važna su tri čimbenika: izvođači, orkestar i publika. Tek kada svi surađuju, ona može biti prihvaćena. U to vrijeme zbog ograničenih tehničkih uvjeta, dijelovi ‘Don Carla’ morali su se kratiti i određeni odlomci nisu nikada izvedeni, zbog čega su pali u zaborav”, objašnjava mo. Elio Boncompagni koji će ravnati zagrebačkom premijerom. Na zahtjev bečke Opere Verdi je bio prisiljen izbaciti prvi čin, a i danas se na području Austrije i Njemačke ova opera uglavnom izvodi u četiri čina. Boncompagni smatra kako je prvi čin iznimno važan jer nam on pomaže shvatiti političku funkciju Elizabete koja je skrivena ljubavnom pričom.

Foto: hnk.hr

Konačno, 1886. Verdi odlučuje vratiti peti čin svoje opere. Stotinjak godina kasnije zaboravljeni dijelovi su otkriveni u arhivu pariške Opere te prvi put izvedeni na koncertnoj izvedbi 1972. na BBC-u. “Radeći na Don Carlu većinu svoje karijere, integrirao sam izgubljene dijelove u posljednju Verdijevu verziju opere. Smatram kako je skladatelj taj koji ima zadnju riječ i zato izvodimo ovu operu onako kako je Verdi to konačno i želio – u pet činova na talijanskome jeziku”, ističe maestro Boncompagni. Elio Boncompagni na početku svoje karijere usavršavao se kod velikog opernog dirigenta Tullija Serafina, kojemu je bio i asistent. Bio je šef-dirigent u Theatre de la Monnaie u Bruxellesu, Teatro di San Carlo u Napulju, Bečkoj državnoj operi, a ravnao je izvedbama Kraljevske opere u Stockhlomu i Deutsche Staatsoper u Berlinu. Bio je glazbeni ravnatelj u Aachenu te umjetnički ravnatelj u Teatro del Giglio u Lucci.

Zagrebačko izdanje “Don Carla” u pet činova trenutno je jedino takvo u svijetu. Životna sudbina Don Carla, prijestolonasljednika španjolskoga trona, postaje tragična udajom njegove voljene Elizabete Valonske za njegova oca. Ljubav bivših zaručnika ne jenjava, što pobuđuje sumnju Don Carlova oca. Paralelno s ljubavnim zapletima, pratimo i borbu za neovisnost Flandrije u vrijeme inkvizicije. Don Carlo biva zatočen zbog štićenja heretika, no Elizabeta ga oslobađa i zajedno odlaze na grob Karla V., kako bi ga molili za pomoć. Do grobnice stižu i Don Carlov otac, kralj Filip te Veliki inkvizitor. Unatoč želji da izbjegne smrt, Don Carlo ne može izbjeći sudbinu. Ubija ga tajanstveni redovnik, čiji glas ostali prepoznaju kao glas mrtvoga Karla V. Božanska intervencija sve zaprepasti, dokazujući da se spokoj nalazi samo u nebesima.

Ansambl predstave čine Luciano Batinić, Ivica Čikeš, Adela Golac Rilović, Valentina Fijačko Kobić, Stjepan Franetović, Ljubomir Puškarić, Davor Radić, Dubravka Šeparović-Mušolić, Višnja Popov i dr. Baletnu scenu donose Ervina Sulejmanova, Mirna Sporiš, Andrej Barbanov i Domagoj Vrbljanin. Koreografiju i scenski pokret potpisuje Mateja Pučko Petković. Kostimograf je Stephan Dietrich, a oblikovatelj svjetla Sebastian Alphons. Zborovođa je Luka Vukšić. Nakon premijerne izvedbe, opera će se moći pogledati tijekom travnja.

Komentari