Istaknuto
22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

21.03.2017.

1. travnja u Glazbeni lonac dolazi Lika Kolorado, i to u akustičnom izdanju. Ili barem tako tvrdi ekipa iz Lonca.

Intervju

Ziherov glazbeni lonac – Clouie: “Svemu što mi smeta na glazbenoj sceni mogu dati svoj tragikomični odgovor”

31.05.2016. Marta LučićFoto: Facebook.com / Clouie

U moru kantautora našao se i jedan mladić iz Volodera blizu Kutine koji svoju glazbu opisuje kao indie pederane, a svoj izričaj kao anti kantautorski. Možda je nekom iskusnijem poznavatelju domaće ‘andrgraund’ scene prepoznatljiviji kao frontmen benda Rusti. Iako je u stanju negirati dosta toga, jer kako sam navodi u opisu, “vrlo rano se razočarao u život”, uspjeli smo ga pridobiti za intervju. Makar se isti možda i manifestirao kao anti-intervju. U svakom slučaju, srknuli smo ugodnu čašicu razgovora s Tomislavom Đudarićem koji je s nama, za novo izdanje Ziherovog glazbenog lonca, podijelio sve o njegovom svježem kantautorskom projektu Clouie.

Negdje si u opisu napisao da si romantični kantautor? Gdje je tu romantika?

Đutko: Sve što kažem i sve što radim i može biti i ne mora biti. Sve je nekako u zraku. Tako da to može tu pisati, a ne mora to značiti. Ne hvatam se za riječi.

A što s ljudima koji te nisu slušali pa to pročitaju? Kako će znati o čemu se radi?

Đutko: Pa u tome je problem. Previše se svi hvataju za kritike, recenzije… a ne dolaze na koncerte da slušaju i ne šute kad se svira.

Dobro si me naveo na pitanje. Što misliš o našoj koncertnoj publici? Pri tom pogotovo mislim na ovaj dio koji se odnosi na kantautorske koncerte, dakle akustični aranžmani.

Đutko: To znači da nema poštovanja ni prema sebi ni prema onom koji to radi. Ljudi dođu na koncert biti viđeni.

Hype….

Đutko: Da, taj hype je isto veliki problem. Jer eto, tako nešto je bilo sa Miki Solusom prošle godine. Napunili su Tvornicu kada je to bilo ‘nahajpano’, a sada kada su imali promociju albuma u Vintageu bilo je u pola manje ljudi. Došli su vjerojatno ljudi koje to zanima, a doći kratkotrajno samo vidjeti nešto je bez veze. Hype mora biti cijelo vrijeme.

Je li to moguće? Osim ako nisi Madonna.

Đutko: Treba raditi na tome.

Sada smo malo preskočili ovaj uobičajeni ‘prvi dio’. Reci nam nešto o tome što je Clouie i kako je nastao. Osim toga, zanima me kako netko tko ima 20 godina može već tvrditi da je tako razočaran u život. Što je to što te najviše ljuti?

Đutko: Međuljudski odnosi. Ljudi ne slušaju jedni druge. Sve je dosta površno i nedorečeno. Ljudi više nemaju vremena ni za sebe ni za druge, a zapravo imaju gomilu vremena kojeg ne iskorištavaju na prave načine. Zašto sam se razočarao? Dosta mi je te lažne iskrenosti i pretvaranja raznih. Sve što vidim oko sebe mogu uglazbit, odsvirati i napraviti. Zato je tu Clouie. Svemu što mi smeta i što mi se ne sviđa na glazbenoj sceni mogu dati svoj tragikomični odgovor.

Nije li Clouie započet kao dvočlani projekt? Od kada djeluje?

Đutko: Bio je tu basist iz Rustija ali kako nije toliko ogorčen ljudima, glazbom i međuljudskim odnosima nastavio je dalje svojim putem. Clouie inače postoji od siječnja 2016. Iako sam ja prije radio nešto akustično ali nisam htio s tim izlaziti mislim da je sad došlo do tog trenutka (stanja uma) kada dobro funkcioniram sam sa sobom.

Foto: Facebook.com/ Clouie

Foto: Facebook.com/ Clouie

Snimljeni materijali?

Đutko: Vedran Lukec je snimio spot (kvazi spot za kvazi pjesmu Voda). To je dečko iz Ivanjske koji organizira Osamljene staze i još druge razne događaje tamo. Treba vremena da vidim gdje ću dalje snimati, kako i što. Za sada mi se čini da će to biti u studiju Radost!, ali to još ne mogu reći sa sigurnošću. Imam za sada jedanaest pjesama, a na koncertima izvodim i zanimljive obrade.

Dosadašnje svirke?

Đutko: Spunk, privatni gig, Škrabica u Booksi, Ivanjska (Osamljene staze) i Iskopčani petak na Radio Studentu. Najbolja svirka mi je bila u Ivanjskoj gdje sam ostao zatečen reakcijama publike koja je uspjela provariti taj krnji, ironični izričaj. Samo se nadam kod publike da shvati da nisam postao ono protiv čega se sam borim. A možda i jesam, tko zna… Cijela klima u društvu i na sceni je dosta pasivna. Nema više udarnog, nema više onog da je na koncertu bilo ‘užasno’ ili ‘jebeno’. Sve je onako mlako, ‘bilo nam je dobro…bilo nam je ok.’ Bar ja to tako vidim, a bio sam i idem na dosta koncerata.

Koji je, eto, tebe zadnji koncert osvojio?

Đutko: Pa, Fonija u Attacku. Inače sad u zadnje vrijeme rado slušam osječki punk – jako dobri Debeli Precjednik, Sizif i These Days Will Burn. 

Budući da nemamo previše materijala za poslušati i pročitati, reci nam nešto o svojim tekstovima. O čemu pišeš?

Đutko: Izgubljenost u vremenu i prostoru, u kratko. Tekst je u službi glazbe, nije to sad poezija neka. Trenutno si to mogu dopustiti, da se igram sa ‘sprdnjom’ i da mi tekst ne mora biti ne znam koliko pametan ali čisto da iza sebe ima tu neku pozadinu. Osobno mi je možda najdraža Kraj, ona je kruna ‘indie pederane’. Ta je iz vrlo patetičnog razdoblja mog života koji još uvijek traje.

Nadolazeće svirke…

Đutko: U najbližoj budućnosti me čeka svirka u koprivničkom Pixelu, 10. lipnja, zatim 30. srpnja na Klan festu u Našicama. Također planira se neka dalmatinska turneja krajem kolovoza, no – otompotom.

Komentari