Izvještaj – 20. Motovun Film Festival (4. i 5. dan): Završnica koja zakazuje povratak
Završio je i 20. Motovun Film Festival. Nakon posljednje noći i dočekanog jutra spakirali smo svoje šatore, pozdravili Motovun do druge godine i vratili se domovima. Sada moramo upregnuti već umorne i prazne (ili ipak filmova prepune) glave da ispričamo što se na Brdu događalo posljednjih dva dana, a događalo se uistinu mnogo toga. Ako ništa, olakotna je okolnost da se javljamo iz udobnosti vlastitog kreveta što nakon pet noći kombiniranja luftića i vreće za spavanje ispadne čisti luksuz premda bismo, za još jednu posljednju večer u Motovunu, rado iznova složili šator. Jer zbilja je dobro bilo.
Četvrti dan
Četvrti smo dan započeli rano i kvalitetno. U 12 sati održala se repriza ovogodišnjeg kanskog laureata –Trg Rubena Östlunda. Iz perspektive uglednog kulturnog djelatnika, švedski redatelj postavlja paralelu između ideja i ideala dobrostojećeg, urbanog i kulturnog dijela društva te stvarnosti koja ga okružuje. Ideja trga, odnosno pravokutnika (u izvorniku riječ square pokriva oba pojma) unutar kojeg vlada sigurnost i empatija pod geslom Trg je hram povjerenja i suosjećanja. U njemu svi imamo jednaka prava i obaveze, kao umjetnička instalacija koja poziva na sigurnost, nasuprot čega se nalazi trg kao stvarni prostor koji od tih ideala odudara (čak i u Švedskoj) poprilično. Izuzev toga, Trg vješto prikazuje snagu novih metoda reklamiranja te snagu medijske manipulacije, a sve spomenuto ocrtava na britak, duhovit i vrlo upečatljiv način.
Prva dobitnica Mavericka
Večer je tog dana bila rezervirana za Agnieszku Holland – prvu autoricu dobitnice nagrade Maverick koja se dodjeljuje od 2008. godine autorima koji su, prema riječima voditelja festivala, „individualnošću, slobodnim duhom i inovativnošću širili ili šire granice filmskog izričaja“. Holland u jeku svoje dugogodišnje i uspješne karijere slovi kao jedna od najboljih suvremenih redateljica, priznata izvan domaćih krugova u svojim uspješnim nastojanjima da spoji filmski istok i zapad. Nakon dodjele nagrade i ovacija brojne publike, na trgu je prikazna projekcija njenog najnovijeg, Srebrnim medvjedom nagrađenog filma Tragovi – anarhističko-feminističke kriminalističke drame s elementima crne komedije, kako ga je, vrlo precizno, odredila sama redateljica.
U isto se vrijeme, ali na drugoj kino lokaciji, gledao film koji se u Motovunu posebno iščekivao zbog dva razloga. Prvi je činjenica da je dio filma snimljen u Motovunu i to upravo u vrijeme festivala pa je, osim poznatih zidina, ulica i trgova, dobar dio publike mogao pronaći i vlastito lice na velikom ekranu. A osim što je riječ o djetetu Motovuna, taj je film i ovogodišnji pobjednik Pulskog filmskog festivala. Stoga nije neobično što je broj gledatelja prekoračio za duplo kapacitet kina Billy. Riječ je naravno o Kratkom izletu Igora Bezinovića.
Zabava bez granica
Po svršetku projekcija oni najustrajniji pričekali su Matrijaršiju do 2:30 i, vjerujte nam, nisu požalili. Zemunski dvojac odradio je set listu pjesama koja vremenski i prostorno nema nikakve veze, no u njihovu aranžmanu i u maloj oazi motovunskog trga funkcionira fantastično. Od Nine Simone i Kvarteta 4M (kad smo posljednji put čuli “Idem i ja… ne, ti ne”?) do istarskih narodnih, turbo folka, Miše Kovača, ponešto rocka… Nema čega nije bilo, a svaka je pjesma bila dobro prihvaćena. Nitko se nije umarao je li previše hipster, domoljub ili nešto treće da bi zastao na pojedine pjesme, već su svi neumorno plesali jer je naprosto bilo previše zabavno. Matrijaršija nas nije zaustavljala do zore zbog čega nismo najlaške podnijeli početak posljednjeg dana, no nije bitno, sve bismo ponovili!
Peti dan
Dan oproštaja, nagrada i udvostručenog broja posjetitelja. Poslijepodne smo proveli u razgovoru s kazališnim redateljem Oliverom Frljićem u sklopu programa “Oliver Frljić vas vrijeđa“. U lijepom i ispunjenom ambijentu vrta hotela Kaštel Frljić nas, gle čuda, nije uopće uvrijedio. Dapače, njegovi odgovori na postavljena pitanja bili su suvisli, otvoreni i elaborirani pa smo se pritom osjećali s jedne strane ugodno, a s druge pomalo posramljeno jer smo na razgovor došli, možda nesvjesno spremni, vidjeti onog Frljića kakvog medijski linč prikazuje posljednjih godina.
U večernjim je satima, masovnom zdravicom uz tradicionalno islandsko piće brennivín i proglašenje najboljih filmova festival završen. Čak dvije nagrade osvojio je njemački film Vestern redateljice Valeske Grisebach – nagradu FIPRESCI žirija te Propeler Motovuna za najbolji film u glavnom programu. U programu Motovunski kratki najboljim filmom proglašen je rumunjski film Adriana Silisteanua Napisano/Nenapisano.
Kako bismo mogli reći da smo na brdu filmova do kraja festivala zbilja vidjeli brdo filmova, nakon dodjele nagrada pogledali smo još i španjolski crnohumorni triler Bar, a zatim i dokumentarac Dan oslobođenja o nastupu slovenske grupe Laibach u Sjevernoj Koreji. Točka na i bio je odličan nastup Laibacha na motovunskom trgu koji je uslijedio odmah nakon projekcije dokumentarca. Naposljetku, posljednju smo motovunsku zoru dočekali uz Filipa Motovunskog. I već smo tada znali da se vraćamo iduće ljeto. Imamo se čemu vratiti.
