76. rođendan Martina Scorsesea: Pregled najznačajnijih filmova
Martin Scorsese je, prije svega (pa i redatelja s vrha ljestvice najznačajnijih), čovjek zaljubljen u film i istinski epitom filmofila. On je nadmoćna pojava u svijetu filma, ali što ga zapravo izdvaja, njegova je nesumnjiva i iskrena ljubav prema filmu kao umjetnosti. Ovaj redatelj živi filmove, on ih gleda, o njima priča, proučava ih i svoje znanje nesebično dijeli – a ima ga toliko da je nemoguće odrediti zna li više o tuđim ili vlastitim filmovima. Mnogi ga najprije upoznaju kao onog redatelja koji stvara „gangsterske filmove“ – u srži možda točno, njegovi filmovi najčešće jesu tipičan miks ranjivog i nesigurnog glavnog muškog lika, vatrenog oružja, krvi i bandi te De Nira ili DiCapria u glavnoj ulozi, ali Scorsese takvu vrstu filma s punim pravom čini svojim žanrom.
U svojih 76 godina života, Scorsese je režirao 25 igranih i oko 15 dokumentarnih filmova te nekoliko filmova kratkog metra i spotova (uključujući i onaj za pjesmu “Bad”, Michaela Jacksona), a osvojio je i nagradu Oscar za najboljeg redatelja za film The Departed (2006.) Neumorno stvarajući filmove od kojih se već barem osam bori za status kultnog klasika (ako to već nisu), Scorsese je stvorio uspješnu filmsku formulu kojom je postao jedan od najcjenjenijih i najprepoznatljivijih redatelja ikad.
Filmografija Scorsesea nevjerojatno je konzistentna Jenga iz koje sam pažljivo izvukao filmove koji su obilježili karijeru redatelja (pritom neizbježno izostavljajući barem još pet koji su zaslužili biti na popisu) – pa počnimo!
12. Mean Streets (1973.)
Iako nije prvi film Scorsesea, Mean Streets (1973.) se smatra kao svojevrsni proboj, ne samo redatelja, već i njegovih dugogodišnjih suradnika, Roberta De Nira i Harveya Keitela. Keitel kao Charlie i De Niro kao Johnny Boy obojica sjaje u ulogama oštećenih mladih prijatelja koji se pokušavaju popeti na vrhove redova mafije. Mean Streets je daleko neuredniji od kasnijeg rada redatelja, ali nakon filmova Who’s That Knocking At My Door? (1967.) i Boxcar Bertha (1972.) bio je pozitivan pokazatelj na umjetničko sazrijevanje mladog redatelja, ali i onoga koji posjeduje rijetko čistu vještinu pričanja priče.
11. The Wolf of Wallstreet (2013.)
Uz film Silence (2016.), ovo je jedan od najuspješnijih redateljevih postignuća ovog desetljeća i jedinstven žig na njegovoj karijeri. Ova je crna komedija svoju premijeru doživjela na Božić 2013. godine, a peta je suradnja redatelja i glumca Leonarda DiCapria. DiCaprio preuzima ulogu brokera Jordana Belforta čiju zapanjujuću priču korporativnog bankarskog života prati i po čijem je memoaru film i dobio ime. Film je nominiran za pet nagrada Oscar, ali nije osvojio nijednu.
10. Gangs of New York (2002.)
Leonardo DiCaprio je u ulozi Amsterdama Vallona koji pokušava osvetiti život svojeg oca (Liam Neeson) ubojstvom glavnog antagonista Billa „The Butcher“ Cuttinga kojeg bez napora fantastično utjelovljuje Daniel Day-Lewis pronalazeći savršenu ravnotežu između gorke ljudskosti lika i njegove nacionalističke nastrojenosti – osobe kojom je gledatelj jednako očaran koliko je mrzi. Bande New Yorka još je jedan u nizu filmova o bandama, ali i New Yorku – rodnom gradu redatelja Scorsesea, ovaj put daleko od njegovih modernih obilježja koja je redatelj već nekoliko puta detaljno istražio.
9. New York, New York (1977.)
Ovaj možda pretjerano dug i neobičan žanrovski-skok redatelja neuravnotežen je film kojeg su kritičari prilikom izlaska nemilosrdno rastrgali – nakon čega Scorsese upada u depresiju i ovisnost o kokainu koja je skoro ubila njegovu tek mladu karijeru. New York, New York je mjuzikl usporediv s drugom verzijom filma A Star Is Born s Judy Garland – samo DeNiro daleko bolje utjelovljuje oštećenu mušku polovicu nesretno poznatog ljubavnog para od svih dotadašnjih vezija filma. Zanimljivo je kako glavnu ulogu pjevačice Francine glumi upravo kćer Judy Garland, nevjerojatna Liza Minnelli, a njezina izvedba naslovne pjesme možda je jedino čega se ljudi iz ovog ostvarenja zapravo sjećaju – i to zahvaljujući Frank Sinatri.
8. Hugo (2011.)
Hugo je čarobno emotivan film o siročiću (Asa Butterfield) koji nakon smrti oca urara živi na željezničkoj stanici Pariza. Iako namijenjen djeci i sniman u 3D-u, film je bio financijski neuspjeh – možda zbog svojeg dvosatnog trajanja, ali je svakako uhvatio pozornost odraslih gledatelja i ljubitelja filma. Scorsese je primio brojne kritike zbog nepristupačnosti svojeg filma djeci, no ipak je postigao nešto više – primamljivost cijelom spektru godina i dugovječnost filma. Hugo je elegantan film koji se može pohvaliti koherentnom pričom i služi kao još jedno uspješno odstupanje od redateljevog tipičnog tematskog područja.
7. Kundun (1997.)
Nakon što je scenaristica Melissa Mathison obavila niz intervjua s trenutnim 14. Dalai Lamom, predložila je režiju Martina Scorsesea za svoj scenarij. Često zaboravljen dio redateljeva opusa, Kundun se bavi prvom polovicom života i prati priču mladog Dalai Lame do nasilnog zauzimanja Tibeta kineskih komunista te njegovu borbu s vođenjem ugroženog naroda. Kundun, kao i The Last Temptation of Christ (1988.), pokazuje vještinu Martina Scorsesea da ispriča priču, neovisno o njezinom žanru – ovo je ujedno i pokazatelj kako je Scorsese uistinu pravi ljubitelj filma koji uspijeva uživati u dugom nizu žanrova, ali i redateljski vladati njima.
6. Alice Doesn’t Live Here Anymore (1974.)
Jedan od rijetkih Scorsesejevih filmova koji je usredotočen na ženskog protagonista (kojeg glumi iznimna Ellen Burstyn) prati povratak žene Alice u svoju neovisnost. Film je prvo ponuđen Francisu Ford Coppoli nakon čega ga on prosljeđuje svojem prijatelju Martinu Scorseseu. Ellen Burstyn je tijekom pred-produkcije pitala redatelja koliko dobro poznaje žene s obzirom da se rijetko pojavljuju kao glavne uloge u njegovim filmovima, nakon čega on odgovara „nedovoljno dobro, ali voljan sam učiti“. Bez obzira na neuobičajenost postupka redatelja prilikom stavljanja žena u glavnu ulogu, ovo je sjajan i precizan film o borbi jedne žene te je postigao ono što mnogi današnji filmovi s istim ciljem ne uspijevaju postići.
5. Casino (1995.)
Casino je jedan od strukturno najboljih filmova u opusu ovog redatelja. On je prikaz onoga što se možda događa u redovima nadležnih gangstera onim prizemljenijim iz filma Goodfellas (1990.). Robert De Niro i Joe Pesci zabavni su u ulogama muškaraca koji žele osvojiti grad koji nikad ne spava. Casino se ističe po svjetlima i kameri snimatelja Roberta Richardsona, a ujedno je i redateljev najambiciozniji film koji pripada u koš njegovih najprepoznatljivijih. Scorsesejev je potpis na cijelom filmu, a režija je kristalizirana do točke u kojoj redatelja danas pamtimo. Casino možemo nazvati i stvaralačkim zenitom ovog redatelja.
4. The Departed (2006.)
Film koji je jedini Scorseseju donio pobjedu na Oscarima u kategoriji najboljeg redatelja i prva je njegova suradnja s glumačkom legendom Jack Nicholsonom. Postava filma uključuje Leonarda DiCapria, Matt Damona, Aleca Baldwina i mnoga druga imena koja danas glasno zvone u ušima. Najjača strana filma je ipak nagrađena režija, autentični prikaz Bostona te uspješna adaptacija – The Departed je američka verzija Hong Kong hita Infernal Affairs koja prati tek njegov kostur, a ostatak filma u potpunosti crpi iz samog grada Bostona i redateljevog vlastitog uma.
3. Raging Bull (1980.)
Raging Bull je film koji je dao definirajuću ulogu Jakea Lamotte Robertu De Niru kojom kasnije osvaja i Oscara za najboljeg glumca. Osim što je služio kao svojevrseni cement u karijeri De Nira, ovo je film koji nakon neuspjeha ambicioznog filma New York, New York vraća Scorseseja iz duboke depresije, a De Niro ga nagovara da se odvikne od kokaina. Raging Bull, film daleko dublji od obične priče jednog boksača, označavao je preporod u redateljevoj karijeri i danas ostaje zapamćen kao ključni dio njegovog opusa.
2./1. Taxi Driver (1976.) / Goodfellas (1990.)
Nemoguće je odrediti koji je od navedena dva filma uspješniji ili značajniji, a oba su bila jednako definirajuća u karijeri Martina Scorseseja. Taxi Driver je bio onaj koji ga je predstavio svijetu kao talentiranog mladog redatelja, a Goodfellas mu kasnije osigurava mjesto redatelja koji nikad neće biti zaboravljen.
Taxi Driver je jedan od najuspješnijih prikaza samoće, traume i izoliranosti u filmu, a De Niro uspješno daje život kompleksnom liku kojem su jedino društvo njegove mračne misli i neprospavane noći. Goodfellas je film o gangsterima radničke klase – na taj način kontrast filmu Casino. Sadrži redateljev žig i primjer je odlično ispričane priče, a postao je i strukturno dodatno superiorniji ranijem radu redatelja koji je već tada bio priznat kao vješti pripovjedač.
Martin Scorsese je redatelj koji posjeduje filmski opus vrlo periodične vremenske crte, uspjeh prati neuspjeh i obrnuto, no zanimljivo je kako Scorsese stalno stvara – neovisno o uspjehu svojeg rada, nakon filma New York, New York, on ne dopušta strmoglave i oštre padove u svojoj karijeri, a nakon svake manje digresije vraća se na svoj legendarni put. Scorsese je svjestan svojih grešaka i redatelj je koji će vječito klesati mramor od karijere koju je izgradio gurajući granice svoje rijetke i neusporedive vještine.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
