Ferragosto dnevnik, zapis drugi: Više ljudi, više šljokica, više dobrih vibri

Moj prvi dnevnički zapis dobio je gro potpore. Među njima je draga komentatorica koja mi je savjetovala da otpustim strahove i predrasude i samo se opustim i šaljem i primam dobre vibre. Ferragosto dnevnik slučajno je postao ispovijest mojih strahova i briga na ovogodišnjem dvanaestom Ferragosto JAM-u. Zahvaljujući teti s Facebooka odlučio sam otpustiti sve što mi je rekla da otpustim i obećavam vam, slao sam puno dobrih vibri, čak sam se progurao i u prvi red na Josipi Lisac, prepustio sam se festivalskoj atmosferi, upijao sunce, slavio prestanak kiše, njuškao tuđe roštilje i ležao u tuđem hammocku.

U cijeloj svojoj Ferragosto euforiji propustio sam trenutak u kojem se broj posjetitelja utrostručio, a put do glavnog stagea postao je staza ljudskih prepreka, no bez brige Facebook psiholozi, unatoč većem redu pred notornim Toi Toi toaletima i tome da mi je jutros četkica za zube ispala u čučavac, entuzijastično sam spreman za suživot sa svim polugolim ljudima – i deranje i slušanje glazbe sa svih pet različitih izvora.

Više skrivenih pozornica i više buke

Ferragosto ima mnogo pozornica, u subotu smo dobili jedan izštekani, jedan #dobrojutro i jedan tihi (ne baš) uz onaj klasični Addiko piknik stage na kojem smo dan ranije svjedočili bendovima Helem Nejse, Porto Morto, Goranu Baretu i Edi Maajki.

Posjetio sam ove skrivene pozornice u šumi koja okružuje Orahovačko jezero, a najviše sam se osjećao kod kuće na izštekanom JeboTon ansamblu koji je, unatoč smanjenom sastavu, odradio nastup koji je digao ekipu na noge. JeboTonce nije zaustavila ni kiša pa su na molbu publike odradili i par pjesama bez pojačala. U tom trenutku izašla je i duga koja je s moje pozicije sjela direktno nad veselog momka koji se gol do gaća vrtio i zabavljao publiku u trajanju cijelog koncerta.

Osim šumskih izvedbi, jučer smo mogli uživati i u odbojkaškom turniru na pijesku, no ova se nevina mladenačka atmosfera lakše prepoznaje kao kolektivni delirij. Intenzitet mirisa urina posjetio nas je sve, a dimilo se iz svakog kuta šume. Kružno valni uzvici sada su postali točkasti i intenzivni, učestaliji i pomahnitaliji, ptice više ne lete pravocrtno, već se zabijaju u stolove, a birtijska house glazba u miksu s cijelom diskografijom Krankšvestera postala je tek jedan djelić trenutne buke. Subotnji Ferragosto bio je kaos, ali neki bi rekli da je tek sada došao u red.

Jeste li ikada slušali tuđe razgovore? Nije pristojno, znam, ali kako odoljeti recenzijama vode u WC-u. “Kako je dobra. Aha. Onako baš prozirnog okusa. Da. Bomba.” Bomba. Ili “Danas ću k’o ti u četvrtak. Bitch, nitko neće bit’ kao ja u četvrtak“, dijalozi su najave večernjeg uništavanja. Sjeća li se itko, uopće, posljednjeg koncerta?

Besplatni pozadinski plesači

Cijelu sam subotu slušao samo ljude koji su došli na Josipu, koji su pričali samo o gospođi Lisac, oduševljeno citirali njezine intervjue, naizgled vrlo spremni doći na koncert u nadi da se ove godine neće srušiti pozornica (uspješno sam upućen u događanja prošlog koncerta). Josipu Lisac volim, slušao sam ju u mnogo navrata i vjerojatno poslušao većinu diskografije, no nikad ne bih rekao da sam najveći obožavatelj. Unatoč tome, našao sam se u prvom redu. Oni koji su na Josipu došli pili su pivo također u prvom redu (odostraga), a moja prijateljica Sara demonstrativno se pravila da se koncert ne događa i negdje u šumi čekala Letu Štuke.

Ispratili smo Them Moose Rush ogromnim pljeskom (čak i zbunjeni Josipini megafanovi) pa napokon dočekali narančastu pojavu u outfitu univerzalnom za vjenčanja, teretanu i jutarnji jogging te se prebacili u slušanje Josipinih mudrosti.

Kako je počela pjevati s tekstom u rukama pjesmu koju je naizgled tek šaka ljudi u prednjim redovima znala, prijatelj me uvjerio da je Josipu vrlo lako pratiti ako samo otvaraš usta na svako aaa i ooo. Onda sam i ja njega pratio kako treskavo lip synca na zvukove koje žena na pozornici proizvodi, no čak su i na iznimnoj izvedbi 1000 razloga mnogi članovi publike nespretno hvatali kolute kojima pjevačica ponovno sklada svoje pjesme i tako sve stihove počinjali u prosjeku 5.3 sekunde prije nego što ih je gospođa Lisac izvela sama.

Najveći aplauz dobio je poznati Ferragosto leptir koji se prošle godine smjestio na rame jedne polovine Krankšvestera i to nakon što je sinkronizirano okružio Josipu Lisac i poklopio se s bojom njezine kose. Koreografija na Gdje Dunav ljubi nebo dobila je novu improviziranu dimenziju, a leptir je dobio pozornost koju je očito cijelu večer čekao na jednom od šarenih reflektora.

Ima mjesta za sve

Nešto prije Letu Štuke, prijateljica Sara i ja zamijenili smo mjesta, a nastup sam pratio iz press kutka nešto poviše lijevo od glavnog Addiko stagea i druškao se s ljudima za koje, sudeći po rupi u ogradi, ne mislim da su novinari, no došao sam samo napuniti mobitel pa sam se držao po strani i gledao nekako kroz njih dok je Mjesto za dvoje pozadinski popratio šator u kojem očito ima mjesta za sve.

Šetao sam uz ogradu kraj glavne pozornice i opet slušao tuđe razgovore. Na ulazu dijele besplatne šljokice koje su završile na obrazima, u bradama i brkovima, a jedna djevojčica histerično je kružila sa zlatnim zrnima plastike u očima dok joj je nešto sitno starija sestra pokušala smiriti “Samo ih makni” , kao da se nikada prije nije susrela sa šljokicama. Iskreno se nadam da je mala OK jer u protivnom više nikad neće probati izgledati kul.

I tako je na red došao Urban, masa ljudi postala je sve teža za probiti, a mnogi su tek s brda s toaletima (i ja zajedno s njima) poetično kreštali stihove u Nosferatu čarobnjaka koji je mahnito bjesnio na tehniku i prekratke žice. Noć je zatvorio koncert na kojem definitivno nije bilo mjesta za sve, a jedini način probijanja bilo je penjati se preko osoba koje ionako nisu osjetilno svjesne ičeg oko sebe.

Vojko V otvorio je ranojutarnju dreku s hitovima Dječaka, Kiše Metaka te svojim vlastitim, nakon čega je dan koji nikad ne prestaje u tipičnom Ferragosto maniru ponio koncert izvan ograda rupe, a ja sam samo (uz najbolje vibre) pokušao zaspati uz sve ljude koji su mi pijani padali na šator.