Anderson .Paak (Kino Šiška): Srce nema šanse pred takvom karizmom
Znate onu s visokim očekivanjima, razočaranjem i sav taj jazz… Bla bla bla, Anderson .Paak je ime koje sam u posljednje tri godine najviše htio vikati uživo – pred njim. Htio sam vidjeti karizmu što je dosad prštala s ekrana.
Postaja: Kino Šiška, Ljubljana, Dijagnoza: O, da, Gospode!
Godišnji. Ljeto. Ne znam, iskreno, ni koji je dan u tjednu. Nije ni bitno. Godišnji je. Dan je Paakov. Hodočašće u Sloveniju. Duhovna obnova i poklonstvo. Žao mi je što sam zatucani glazbeni vjernik. Da, Gospode!
Sparina je bila u zraku i uhodila nas je još od Zagreba kao ekipu, a Flix bus toplinskom kalvarijom isparavali su svi naši grijesi prije dolaska pred svetište – pozornicu slatkog i intimnog Kina Šiška. S nestrpljenjem smo čekali da najvedriji multitalent američke glazbene mašinerije – Brandon Anderson skriven iza aliasa Anderson .Paak, poskoči pozornicom. Jedva smo čekali da vidimo potpisnog beanieja, stylish naočale i urbane visokomodne odjevne kombinacije koje su toliko kričave i kičave, da su naprosto sljubljene s ozarenom personom s pozornice.
Na pozornici je bio mrkli mrak i samo su toplim svjetlima bili osvjetljeni instrumenti Free Nationalsa na stageu. Iz mraka je izbijalo bijelo blještavilo Paakovih zubi čiji osmijeh (najbolji u biznisu, kako je Jimmy Fallon zaključio) čovjeku osvjetljava put bjelinom. Očito ga nikada ne skida s lica i u mraku skrivenog funky naočalama i, eto ti ga vraga, srce ti nema šanse pred njim – #samoljubav. Kao što je frend Franjo s prijateljskog sajta Idesh.net prvi prokomentirao, na stejdžu 33-godišnjak podsjeća na Jamesa Browna u vječitom pokliču i svojom poštapalicom “Yes, lawd!” koja mu je lajtmotiv svakog albuma i suradnji – da, Gospode! Tako sam se nekako i ja derao iz prvog reda Šiške svom vršnjaku fasciniranom kalifornijskim plažama i gradovima do mjere da je tako nazvao svoja četiri albuma.
Fashionista je blještao na pozornici u tropicana zelenom kompletiću ispečatiranom simbolima dolara i povremeno se skrivao iza nekoliko parova naočala i bubnjeva od euforije prilično male publike (yes, lawd!) za njegove standarde. Na središnjoj platformi, izdignut nad ruljom i bendom, bio je na svom tronu i podsjetio zašto je njegov Tiny Desk nastup najbolji u YouTube serijalu – bubnjevi mu najbolje stoje i kad pomisliš da ti srce i nema šanse pred njim, evo njega skočimiša među masom s kojom je miksao kukovima i minglao prateći labirint usana sinkroniziranih s njegovim – vječno nacerenim.
I onda te samo ošine throwbackom na California Love (yes, lawd!!!!) i dokrajči suradnjama s Kaytranadom (Glowed Up i finalnom Dang! upućenom onom negdje gore, onoj budali od Mac Millera kojeg ne možemo preboljeti, kao ni on sam. Srce uopće nema šanse.
Paak je superjunak američke glazbe zbog svoje rijetko viđene sposobnosti nevidljive izmjene žanrova, šaltanja od trapa do funka – od soula do rapa, stilova i ritmova njegovog jednako šarolikog opusa kao i garderobe kojom se predstavlja i urezuje u svijest sve većeg broja svojih hodočasnika.
Mikrofon i glas jedine su montažne spone koje koristi u svom perfomansu balansiranom između njegove autentične ekstrovertiranosti i manje autentičnih posuđenica od soul/funk klasika i bogova kojima se klanja pokretima i poštapalicama. Njegova je sinergija s publikom ogledni primjer glazbenika koji će se za koje desetljeće pronaći u glazbenim leksikonima i povijestima jer pred njim srce nema šanse.
Od Ljubljane do pisanja ovog izvještaja pokušavam sebi i čitatelju objasniti gdje leži Paakov X-faktor, moment predivne manipulacije, razlog fascinacije i uzrok opčinjenosti, a jedini pošteni odgovor vjerojatno bi bio – na pozornici.
Slobodno neka nas zove kujama jer smo njegove kuje.
Da, Gospode!
