novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

BABYLON: Veličanstvena alegorija izgubljenog vremena

Facebook: Babylon
Vrijeme čitanja: 7 minute

Negdje u dolini između Eufrata i Tigrisa, u drevnoj Mezopotamiji, smjestio se mitski grad Babilon, čije ime potječe od grčkog oblika akadskog pojma bav ili bab-ilu, što bi se na hrvatskom jeziku prevelo kao “Božja vrata” ili “dveri Gospodnje”. Osnovan otprilike tri tisuće godina prije nove ere, Babilon je bio grandiozna prijestolnica Carstva, okružen bedemima, sa širokim ulicama, mnoštvom palača i hramova.

Carstvo različitosti

Kao takav, grad je poslužio mnogima u povijesti književnosti da se na njega nadovežu, ocrne ga ili ga proglase neviđenim svjetskim čudom, a tipovi drevnih hramova zvani ziguratima bili su posvećeni božanstvima. Biblija je u tome pronašla inspiraciju te učila da je babilonska vojska razorila Jeruzalem, a preživjele stanovnike odvela u ropstvo u Babilon. Tamo je, prema Bibliji, građen Babilonski toranj, zigurat kojim se nastojalo doći do samog neba, na razinu bogova, a negativne konotacije oko jedne od najpoznatijih kula u književnosti, usko su vezane uz dekadenciju, nemoral i grijeh. Židovski je narod doveden u stranu zemlju, u Carstvo koje nikad nisu željeli, i raspršili su vijest o ljudima koji se ne razumiju međusobno zbog jezika, miješanih rasa i pripadnosti različitim narodima koji su sudjelovali u gradnji tog, prema nekim izvorima, tornja koji je dosezao 200 metara visine.

Danas bi se nekadašnje Babilonsko carstvo smjestilo na području Iraka i Sirije, a mitska kula opisana u Bibliji nalazila se stotinjak kilometara južno od Bagdada.

Facebook: Babylon
Facebook: Babylon/Damien Chazelle

Tijekom povijesti i više od dvije tisuće godina nakon propasti Babilonije, dobili smo razne varijacije babilona koji su rasli i u svojoj moći bivali pokopani ljudskim glupostima, promašajima, ratovima, bolestima. Neki su trajali godinama, neki desetljećima ili stoljećima – u povijesti je to tek crtica, jedva zamjetna, ne pamti ju više nitko osim znanstvenika, povjesničara koji se bave svojom profesijom te preko predavanja, knjiga i članaka šire događanja koja se sve više gube u kakofoniji modernog života i svijeta.

Motion pictures

Možemo samo zamišljati koje bi tajne otkrili da su stari Babilonci imali kamere, fotoaparate ili bar nešto od današnje tehnologije pomoću koje, barem osobno, nastaje jedna od dvije najljepše umjetnosti – film. Povijest filma ne počinje na američkom kontinentu, ako ćemo preciznije, u Sjedinjenim Američkim Državama, iako Thomas Alva Edison patentira kinematoskop. Ostavit ćemo činjenicu da se film kao umjetnost prvenstveno rađa u Europi.

Filmska industrija drugi je par rukava od koje se umjetnost treba odijeliti, a njen razvoj prati se od prvih serijskih fotografija, projekcija, uporabe celuloida, kinematografa, pokretnih slika – do današnjih neslućenih visina koje pružaju digitalne tehnologije. Ta filmska industrija tijekom povijesti uključivala je razne stilove, pravce, pokrete, valove na koje je reagirala publika, a njene glavne aktere, glumce, dizala u nebesa, ali i nemilosrdno bacala u blato. Siromasi su postajali zvijezde, od zvijezda su se gradile mitske figure za koje nismo sigurni u koju ih kategoriju stavljati nakon smrti, da bi filmski djelatnici od svog početka karijere do njegovog slavnog ili zaboravnog kraja bili u neprestanoj borbi za opstanak na pustinjskom području carstva u usponu.

Pustinja je, nego što drugo, jednom bio taj Los Angeles, kao što je u pustinji sagrađen i Babilon, a filmski studio u dvadesetim godinama 20. stoljeća postao je dom tisućama radnika iz svih dijelova Kalifornije, SAD-a, Meksika, svijeta.

Moć i slava

Hollywood, ta riječ jednima je sinonim za slavu i glamur, drugima istoznačnica za civilizacijski sunovrat, ujedno je i dom, barem privremeni tijekom snimanja filmova, za Damiena Chazella, redatelja za kojeg smo prije gotovo pet godina rekli da je čovjek za neki drugačiji Hollywood, čija će budućnost biti okrenuta nekim novim strujama, ali i okretanju paradigme moderne kinematografije.

Facebook: Babylon
Facebook: Babylon/Diego Calva

Nakon povijesne drame „First Man“ (2018), romantično-glazbene drame „Guy and Madeline on a Park Bench“ (2009), posebno izdvajamo, „Whiplash“ (2014) i „La La Land“ (2017), dva filma koje je zaokružio s ovogodišnjim epskim ostvarenjem te stavio točku na „i“ mladenačkog dijela svoje fascinantne i kratke redateljske karijere. Da ne snimi više ništa do kraja života, Chazelle se u ovoj godini potpisuje među redatelje o čijim će se ostvarenjima govoriti i za 50 godina, ma u kakvom god obliku oni tada budu objavljivani.

Blud i razvrat

Nakon 32 minute filma u kojima je na brdima i obroncima oko Los Angelesa rijetko stajala koja kuća, a divlja, razvratna zabava visokog društva, holivudskih djelatnika i jednog slona odvijala se u samotnoj vili filmskog mogula, velikim crvenim slovima ukazuje se „Babylon“, riječ koja se više neće prikazati, a ni spomenuti tijekom preostalih 150 minuta trajanja. Da, „Babylon“ je trosatni film o holivudskom razdoblju prelaska s nijemog na zvučni film, pojednostavljeno rečeno, u kojem pratimo nekolicinu različitih filmskih i glazbenih sudbina.

Glumačko božanstvo Jacka Conrada (Brad Pitt) upoznajemo pri dolasku na spomenutu zabavu i kod raspada njegovog četvrtog braka, ali i po vrlo uspješnom manevriranju među ruljom koja ga obasipa komplimentima u bespotrebnom čavrljanju, dok mu se sva vrata otvaraju sama od sebe, čineći ga samouvjerenim na vječnost u filmu, ma bilo kakva revolucija stigla. U Pittovoj ulozi ima poveznica na njegove prethodne transformacije („Nemilosrdni gadovi“, „Bilo jednom u Hollywoodu“), malo je reći da ih se ne evocira, dok nijansirano i između redaka Chazelle postavlja njegovu životnu podlogu na intimnijoj razini.

Facebook: Babylon
Facebook: Babylon/Brad Pitt i Diego Calva

Pitt, odnosno Jack Conrad ubrzo se uparuje s Manuelom Mannyjem Torresom (Diego Calva), Meksikancem koji je kao mladić prešao granicu i sanjao o radu na filmskom setu. Iako je na već spomenutoj zabavi bio zaštitar-konobar, Manny igrom prilika završava u ulozi Conradovog pomoćnika, ubrzo ulazi u kaotičnost filmskog stvaralaštva i svjedoči magiji kamere pomoću koje će se uspinjati na društvenoj ljestvici sljedećih desetak godina.

Sav taj jazz

Na već spomenutoj raskalašenoj zabavi u kojoj se pretapa seks, ples, drogiranje i pijančevanje, i ne nužno tim redom, želi se naći još neostvarena Nellie LaRoy (Margot Robbie), fatalna plavokosa djevojka spremna na sve kako bi ušla u taj odabrani krug, društvo koje dane živi na filmskom setu, a noći provodi u velebnim rezidencijama nakrcanim alkoholom, opijatima i neprestanim jazzom bez kojeg ništa od navedenog ne bi bilo moguće. Nelliein put pratimo od materijalnog i duhovnog siromaštva, s uvjerenošću da je ona predodređena za ‘nešto više’ pa do faze sporijih i bržih uspona i padova, ovisno o protoku vremena i vrsti ovisnosti. Nellie u elitu preko veze uvodi Manny, ostajući tako s njezine strane prijatelj za života, a s njegove uvijek nešto više od toga, shvaćajući da su dijametralno suprotne ličnosti koje spaja jedino film.

Facebook: Babylon
Facebook: Babylon/Margot Robbie

Njihove se sudbine isprepleću u vihoru događanja sljedećih godina, a kao i Conradova, podložne su stalnim mijenama, odnosu prema ljudima, poslu i životnom cilju. I dok njihove ambicije rastu, usporedno se i filmska industrija ubrzano mijenja, događa se svojevrsna revolucija sa zvučnim filmom, na scenu stupaju neka nova imena, poput trubača Sidneyja Palmera (Jovan Adepo), Afroamerikanca preko čijih će se leđa prelamati tema rase u industriji, čineći ga tamnijim nego što jest, ali principijelnijim nego što je većina koja ga svakodnevno okružuje na snimanjima i druženjima uz šampanjac i kanape.

Bez zadrške

Jack, Nellie, Manny i Sidney okosnica su radnje koja nema ni početka ni kraja, već su dio priče koja traje bez prestanka. Oni su ‘samo’ duhovi vremena na platnu i video-album za generacije koje slijede, lijepo je to sažela filmska kritičarka Elinor St. John (Jean Smart) u skuliranom četverominutnom monologu koji je spustio na zemlju i ‘žohare’ i ‘zvijezde’. Samorefleksivni i refleksivni filmografski momenti unutar radnje su sveprisutni pa bi bilo šteta ne spomenuti petnaestominutnu dionicu nadahnutu Lynchom gdje je glavnu riječ vodio Tobey Maguire koji od „Velikog Gatsbyja“ nije snimio ‘veliki’ film, a ni ovdje nije dobio veću ulogu, iako ju je velikodušno prihvatio i na galantan način te nimalo, osim doslovno bljedunjavo, iskoristio.

Facebook: Babylon
Facebook: Babylon/Jovan Adepo

„U Los Angelesu nema više ovakvih zabava“, kaže Tobeyjev James McKay te zaroni u obrnutu babilonsku kulu, okrenutu prema podzemlju, u kojoj vlada drugačija vrsta zabave i poremećenosti nego što nam je to prikazano u uvodu.

Mijena je stalna i povijest se ponavlja

Chazelle se nije libio pročačkati svaku poru nekadašnjeg i suvremenog Hollywooda, za što mi, obični smrtnici, možemo samo pretpostaviti kako to zaista izgleda iznutra. Zašto nam ne dati malo mašti na volju pa da ne razaznamo granicu između fantazije i zbilje? Rad kamere (Linus Sandgren) je dinamičan, pogotovo kada se ona nalazi na kranu pa u kino dvorani ili na tulumu kovitla od lika do lika, od događaja do događaja, te uz stalno prisustvo glazbe Justina Hurwitza, vjernog Chazelleovog pratitelja i skladatelja već toliko dojmljivih numera, čini radnju fluidnom do zaključka u kojem se pretapa nekoliko poznatih tema.

„Babylon“ je svojevrsni redateljski pamflet kojim Chazelle kroz prenaglašenost i satiru kritizira i raskrinkava osobe i pojave unutar holivudskog mentaliteta, dajući završnu riječ filmu kao umjetnosti, a ne njegovom nusproizvodu – toj industriji koja stremi doseći vrhunce uz dekadenciju. Skupila se proteklih godina, a dominira već i čitavo desetljeće – banalnost – u kojoj se holivudski film mjeri prema brojkama na blagajni, a svaka kreativna sloboda i izlaženje izvan okvira nalazi se na drugim mjestima. U „Babylonu“ se osim propitkivanja vrjednota spomenutog društva nazire priča o ambiciji, neprihvaćenoj ljubavi, odlasku pa reminiscenciji i traganju za izgubljenim vremenom u technicoloru.

Chazelle je vjerojatno i naljutio pokojeg filmskog mogula, poneku filmsku zvijezdu, ponekog djelatnika, kritičara, člana Akademije… ništa zato – „Babylon“ je politički nekorektan, farsičan, izravan, fascinantno režiran, scenografski i kostimografski spektakularan, glazbeno nezaboravan i glumački sugestivan film. Ništa više, ništa manje.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari