David Bowie by Brian Rašić: Izložba o prijateljstvu dvojice boema
Branislav Brian Rašić, rock fotograf koji je svoju karijeru započeo u bivšoj Jugoslaviji, a nastavio ju i doveo do vrhunca u Londonu, od 2. veljače u Zagrebu postavio je svoje fotografije na izložbi David Bowie by Brian Rašić u Muzeju za umjetnost i obrt.
Na društvenom događanju okupio se velik broj posjetitelja među kojima se našao velik broj Rašićevih kolega iz struke, urednika novina i glazbenih producenata. Za postav izložbe zaslužni su ravnatelj MUO-a Miroslav Gašparović, kustosica Jolanda Todorović, novinar i ugledni član strukovnih udruga u Hrvatskoj i svijetu, Veljko Despot, autor izložbe Brian Rašić, a otvorenom ju je proglasio britanski veleposlanik Andrew Stuart Dalgleish.
Pišući o dugogodišnjoj Rašićevoj karijeri teško je ne spomenuti utjecaje koje je pronalazio na domaćoj i stranoj glazbenoj sceni. Jedan od njih je svakako gospodin Veljko Despot koji je svojom pojavom i govorom začinio otvorenje njegove izložbe. Radi se o jednom od nekadašnjih najutjecajnijih urednika, producenata, novinara u tisku, na radiju i televiziji.
Još davne 1967. godine Despot je napisao svoj prvi komentar za ovitak jednog izdanja Jugotona, a iste godine potpisao je prvi producentski ugovor u hrvatskoj diskografiji. Inozemna redakcija Jugotona pod njegovim vodstvom potpisala je suradnju sa stotinjak svjetskih etiketa. Zahvaljujući njegovom izboru izdani su kompletni katalozi Beatlesa, Davida Bowieja, Pink Floyda, svi rani albumi Rolling Stonesa, gotovo svi albumi Jefferson Airplanea, ZZ Topa, Queena, Roxy Music, Boba Marleyja, Jethro Tulla, Procol Haruma, Blondie, Talking Headsa, Motorheada, Sex Pistolsa, Elvisa Presleyja i mnogih drugih. David Bowie je na Veljka Despota ostavio velik utisak, a na to se osvrnuo i u dijelu svog govora prilikom otvorenja izložbe.
Brian Rašić – fotograf svjetskoga glasa
Branislav Brian Rašić, jedan od poznatijih rock’n’roll fotografa rođen je u Beogradu, a već desetljećima živi i radi u srcu Londona. Prije odlaska iz rodnog grada, karijeru je započeo u časopisima Start i Studio. Fotografiranje i snimanje nastupa lokalnih bendova početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća doveli su ga do suradnje s glazbenim časopisom Džuboks, jednim od najprodavanijih toga vremena.
Džuboks je bio srpski glazbeni časopis koji je izlazio u dva navrata, a Rašić je bio jedan od autora koji je pomogao da se na velika vrata uvede rock’n’roll u Jugoslaviju. Čitatelji su ga smatrali jednim od najvećih poznavatelja tog žanra glazbe u svijetu, a zahvaljujući njemu bili su upoznati sa svjetskom glazbenom scenom. Rašić je objavljivao ekskluzivne fotografije s turneja i prvoklasne izvještaje koji su se kasnije pokazali besprijekornom analizom albuma. Ono što je Džuboks dovelo na dobar glas bilo je oslobađanje rock kritike od sputane forme.
David Bowie by Brian Rašić – kronologija prijateljstva
Po dolasku u London, Rašić je osjetio jaku pripadnost gradu zaljubivši se u njegovu dobru vibraciju. Uspješnost njegove karijere svakako je ovisila o njegovoj ljubavi prema glazbi jednako koliko i o fotografiranju iste. Objektivnost i skromnost Rašićeve su vrline koje ga odvajaju od ostalih kolega. Brian vrlo često govori kako su rad i glad za tim istim radom, već u mladosti bili od velike važnosti za njega. Beskrajni odlasci na koncerte, upoznavanje ljudi iz različitih poslovnih sfera, hrabri pothvati u fotografiranju i poštivanje pravila postali su njegova svakodnevna praksa.
Bowieja je prvi put sreo 17. ožujka 1983. godine na konferenciji za novinare, u slavnom Claridge Hotelu, na kojoj je nakon nekoliko godina stanke predstavio svoj novi singl i spot za Let’s Dance. Rašić tvrdi da je taj susret bio nezaboravan, spontan, magičan i povijestan. Odmah nakon fotografiranja, razvio je film i naletio na njegova PR-ovca, koji je, vidjevši ga, zamolio da odnese i pokaže seriju fotografija samom Bowieju. Od tog trenutka, Rašićev životni put postaje turbulentan. Kreće s fotografiranjem Bowiejevih koncerata, turneja, pressica, intervjua i svega što je bilo važno ovjekovječiti fotoaparatom.
Bowiejevi intimni portreti kroz prizmu posjetitelja
Brian Rašić i David Bowie bili su dugogodišnji prijatelji. Prijatelji koje je vezivala prvenstveno umjetnost. Ova dvojica nikad nisu bježali od epiteta boema. Svoje prijateljstvo povezivali su u srodnost identiteta u pogledu uloga koje su imali u društvu. Upravo izložba David Bowie by Brian Rašić, vizualno progovora o njihovom odnosu. Jedna trećina Rašićevih fotografija sastavlja jedinstvenu galeriju rijetko viđenih Bowiejevih portreta. Na njima vidimo Bowieja kako se iskreno smije. Grli i došaptava. Pozira i promatra. Izgleda odlučno i ponosno. Zabrinuto i oslobođeno. Zamišljeno i izgubljeno. To su fotografije na kojima je David Bowie ono što on zaista jest. Utjelovljena ideja suvremene umjetnosti. Rašić je prikaz njegove ekscentrične pojave u svijetu pretočio u svoju misiju.
Tko je iole poznavao Bowieja mogao je prepoznati u njemu kreativca svih grana umjetnosti. To je bilo vidljivo u njegovim glazbenim i filmskim nastupima, pa sve do modnih izričaja. Izložene fotografije opisale su potpuno novu realnost koju je sam Bowie pretpostavljao. Promatranjem njegovog lika na fotografijama, spoznajemo već spomenuto značenje prijateljstva stvorenog među dvojicom umjetničkih velikana. Brian Rašić stvorio je gotovo opipljivim glazbenikovu realnost čineći ga subjektom i objektom, slikom i tekstom u neminovnom povijesnom trenutku. Bowie je bio sve to, a i više.
Postavljanjem glazbenika u centar “pozornice”, izložba David Bowie by Brian Rašić, označava istovremeno razliku subjekta i objekta unutar slike. Na taj način Bowiejeva postmoderna postaje sveprisutna u nama.
Nevjerojatno, ali istinito, Rašić je njegov identitet pretvorio u najljepša konstruktivna platna. Različite persone i različiti izgledi sadržavaju jednaku važnost i čine jednu osobu. Oni su rezultat svjesnih i opreznih odluka, priznali ih mi ili ne. U srži njegovih fotografija leži neopisiva srceparajuća emocionalnost. Emocionalnost koja privlači Bowiejevu mudrost i istovremeno ju prenosi nama. Ohrabren u potrazi za autentičnošću, Rašić izložbu prezentira kroz svoju i Bowiejevu pojavu, šarm, manire, duhovitost, inteligenciju i posebno impresivnu širinu interesa i estetiku koju su međusobno dijelili.