novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

“Domovina” (Mayales): Vizija domovine kakvu svi sanjamo

mayales domovina
Vrijeme čitanja: 3 minute

Mayales je na svijet donio svoj četvrti album i to pod nazivom „Domovina”, što bismo možda više očekivali od nekih politički angažiranih bendova. Svoje domoljublje iskazali su u 12 pjesama koje sve možemo staviti pod isti mayalesovski nazivnik, no rezultat je ipak poprilično raznolik.

Bend je to koji se ne libi surađivati, dapače nije im problem čak ni prepustiti cijelu pjesmu drugome izvođaču, stavivši sebe u potpuno drugi plan kao što ćemo to vidjeti uskoro. Ovaj album donosi nam imena poput Ivane Starčević, Mary May i Aljoše Šerića koji su dali svoj doprinos „Domovini”.

Prethodnim albumom ljestvicu su postavili visoko, a mnogi su mišljenja da su je ovim albumom uspjeli za dlaku preskočiti. Dokaz da vrijeme leti je i činjenica da su od albuma „Simbol za Sunce” prošle četiri godine, a čini mi se kao da se o njemu pričalo u superlativima prije plafon dvije godine. Prije nego što se bacimo u bed zbog prolaznosti vremena, uronimo radije u iskustvo zvano „Domovina” interpretirano na mayalesovski način.

Ruku na srce i stisni play

Za žestoko otvaranje albuma zaslužna je pjesma Hoćemo svoj film koja nas vodi u svijet rock opere, onako nježno i milo pa sve do zakucavanja i totalne psihodelije. Ipak, staju na loptu te nas vraćaju u neki svoj prepoznatljivi senzibilitet, u onaj mayalesovski svijet bogatog instrumentalnog zvuka uz minimalne vokalne egzibicije, praktički meditativnog tona. Dolje down je ipak nešto dinamičniji singl zanimljivijeg aranžmana, a kako pjesma odmiče, ona polako prerasta i u jednu od favorita. Ima izvrstan potencijal da postane omiljena među koncertnom publikom, jednom kada ona prestane biti samo mit.

Kad smo već kod koncerata, pjesma Stop bi mi vjerojatno poslužila za odlazak na šank ili toalet. Iako sličnog ritma i nimalo divlja, pjesma Divlje pastrve ipak nas odvodi u neku drugu dimenziju, u neka bespuća prirode, na neko ljepše i bezbrižno mjesto. U ovoj pjesmi mi naziv albuma dobiva dublje značenje, naslanjajući se na zvukove nekih tradicijskih hrvatskih pjesama. Još jedna melankonično-psihodelična pjesma zatvara prvi dio albuma. Iako se na kraju poprilično instrumentalno razigra, pjesma Sinovi ipak nije našla put od mog uha do mog srca.

Žene, žene!

Drugi dio albuma započinje u nešto modernijem ruhu s pjesmom Dupli svijet te se zvukom ipak približava široj publici. Ivana Starčević na tren je posudila svoj vokal u pjesmi Još jedan krug – jednako hitoidna kao i prethodnica. Iz psihodelije prešli smo u neki ipak prizemniji svijet s nešto jednostavnijim aranžmanom prilagođenijim radio stanicama, ali ipak onim nešto alternativnijim. Pjesma i Ivanin vokal neupitno nas podsjećaju na Natali Dizdar koja je svakako produžena ruka benda.

Nabrajati ženska imena nastavljamo i s Mary May, koju sve češće možemo čuti i na hrvatskom jeziku, a u tome jednako uživamo kao i kad pjeva na engleskom. Beluhan si je na pjesmi Montreal uzeo predah te je mikrofon u potpunosti prepustio Mary May. Iako na prvu nije toliko očito, i sljedeća pjesma je suradnja. Na pjesmi Koliko je stvari ostalo vokalna suradnja ostvarena je s Aljošom Šerićem iz Pavela, no zbog sličnosti vokala teško je razabrati koji je koji. Ipak, od svih suradnji na albumu, ova mi je najmanje upečatljiva.

Nju prati Vila od postelja koja i jest za slušanje u postelji dok se borimo s nesanicom. Kao i nekoliko dosadašnjih pjesama s početka albuma, i ova ima taj neki meditativni osjećaj. Ako nismo zaspali na prethodnoj, Adio galioti bi nas trebala katapultirati direktno u REM fazu.

Nedvojbeno izvanserijski album

Svakako je potrebno pohvaliti pomno promišljanje pri slaganju rasporeda pjesama jer si ne mogu zamisliti nikakav drugačiji slijed. Od početne pjesme koja nas pomalo i šokira, s obzirom na to da žanrovski djelomično i izlazi iz nekog klasičnog zvuka Mayalesu svojstvenog (a moramo priznati da im je zvuk izrazito karakterističan), preko nešto mračnijih nota do radiofoničnog popa uz vokalne suradnje pa na koncu dvije skladbe koje zaključuju cijelo putovanje.

Iako ne dijelim jednak entuzijazam s drugim glazbeno potkovanijim kritičarima oko ovog albuma, razumijem u potpunosti da je riječ o izvanserijskom albumu. Ipak, bojim se da mi ništa neće nadmašiti onaj Mayales kada nam je Kristijan Beluhan pjevao Od ljubavi, koju smatram bezvremenskom odom ljubavi okupanom jazzy zvukom, a malu utjehu pronašao sam u pjesmi Malena gdje su Beluhani ponovno spojili vokale.

Nakon ove digresije, zaključujem da je album itekako vrijedan slušanja uz subjektivno favoriziranje pjesama druge polovice albuma. Da nam je ovakva domovina, nitko se ne bi žalio.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari