EUPHORIA: Uvjerljiv prikaz odrastanja koji pretjeruje baš koliko treba

U upečatljivoj sceni serije American Horror Story: Coven lik Emme Roberts, Madison Montgomery, predstavlja svoju generaciju Y, takozvane milenijalce. Nabraja i analizira stereotipe koji se obično vežu uz njene pripadnike.

Pritom neke pobija, druge potvrđuje, no sve blijedi pred potresnim zaključkom. On glasi da je već toliko otupjela da bi sve dala da pati, samo da konačno ponovno nešto osjeća. Svojom generacijom ona smatra ljude koji su rođeni otprilike između pojave AIDS-a i rušenja tornjeva blizanaca.

U prvoj epizodi HBO-ove serije Euphoria glavni lik i naratorica Rue (Zendaya) kao da preuzima štafetu od nje. Naime, ona je rođena tri dana nakon spomenutog terorističkog napada na WTC i ”prisjeća se” kako ju je kao novorođenče obasjavao sjaj televizije dok su joj roditelji u bolnici pratili vijesti o tom događaju.

Rueini su monolozi ispunjeni deadpan humorom od samog početka u kojem ona vlastito rođenje opisuje kao prvo traumatično iskustvo u nizu mnogih koja su uslijedila. I sama je svjesna toga da to zapravo nije istina i da je vodila jedan poprilično uobičajen život. Ipak, nakon što je i sama iskusila otupljenost o kojoj govori Madison Montgomery, nakon početne prestravljenosti ona u njoj pronalazi spas i počinje živjeti upravo za te trenutke u kojima ne osjeća ništa. No, oni se rijetko događaju sami od sebe pa Rue u potrazi za njima sve češće poseže za opijatima.

Rue, Interrupted

Česte rasprave o opasnostima prikaza mentalnih bolesti i ovisnosti u pop kulturi na gotovo dopadljiv način nisu zaobišle ni Euphoriju. No, u moru filmskih/književnih/TV uradaka u kojima je, primjerice, boravak u psihijatrijskoj bolnici prikazan kao zabavan i romantičan godišnji odmor, to je pomalo nepravedno. Čak su se i poprilično nesladunjava djela temeljena na ispovijestima iz stvarnog života gledala kroz ružičaste naočale. Mi djeca s kolodvora Zoo generacije čitatelja i gledatelja ne pamte samo kao zastrašujuću ispovijest mlade ovisnice, već i kao svojevrsnu romantičnu odu buntu i, ironično, neovisnosti.

Uvijek je postojala određena doza romantiziranja tegoba odrastanja, koja nije nastala ni nestala samo zato što je nastupio period u kojem su se te tegobe ispreplele s raznim modernim pojavama koje prikazuje Euphoria. Protagonistice romana/filmova poput Prozac Nation ili Girl, Interrupted najbolji su primjer toga. No, u spomenutim djelima dijagnoza je obično dolazila na kraju mukotrpnog traženja uzroka problema, kao svojevrstan putokaz prema potencijalnom oporavku. Rue je predstavnica novog vremena u kojem putokazi većinom ne vode nikuda.

Nju su roditelji odmalena vodili kod raznih stručnjaka koji su joj postavili možda i previše dijagnoza. Ipak, to joj nije pomoglo da se bolje nosi s izazovima odrastanja od svojih prethodnica. Upravo je to nešto što Euphoria jako dobro prikazuje, probleme samosvjesne generacije koja je dobro upoznata sa svojom situacijom. Ali stvar je u tome što, kako kaže Rue, ona nije stvorila sustav u kojem živi niti ga može promijeniti.

(Ne)tipična teen serija

Euphoria je temeljena na izraelskom originalu, a autor Sam Levinson sudjelovao je u objema. Ipak, većina kritičara i gledatelja koji su pogledali jednu i drugu verziju složni su u tome da su razlike među njima veće od sličnosti. HBO-ova verzija sadrži sve likove kakve smo navikli gledati u tipičnim američkim teen serijama. Tu su popularni igrači američkog nogometa i njihove djevojke, uglavnom navijačice. Tu je i zahtjevan otac koji od svojeg sina očekuje ne samo da bude najbolji igrač u timu već i da to izvede u potpunosti u skladu s pravilima koja mu on nameće. Nisu izostale ni nezadovoljna majka alkoholičarka, zanimljiva nova učenica, dvije naizgled potpuno drugačije sestre za koje će se ispostaviti da su puno sličnije nego što se čini…

Euphoria je satkana od svega što već dugi niz godina gledamo. Uključujući, naravno, vrlo atraktivnu glumačku postavu, taman dovoljno stariju od likova srednjoškolaca koje tumači. Pa ipak, ova je serija svoje tipične elemente posložila na netipičan način. U tom smislu možda je najsličnija britanskim Skinsima, koji su svojedobno također bili na glasu kao kontroverzna pojava.

Zajednička im je i odluka da prvu sezonu zaključe glazbenim brojem ukomponiranim u radnju. U ovom slučaju, bila je to i dobra prilika da se prisjetimo da je Zendaya talentirana glazbenica. Ona je srce serije i svojom diskretnom i uvjerljivom, ali emocionalno nabijenom glumom zaista se pokazala kao odličan izbor za glavnu ulogu. No, treba istaknuti da ni ostatak glumačke ekipe ne zaostaje za njom. Pritom posebnu pažnju privlači Hunter Shafer kao transrodna osoba u ulozi transrodnog lika. Sudeći po reakcijama na lik Jules to je i dalje hrabar casting i neobična pojava.

Snaga diskretnog unutar kaotičnog

Zapravo je pomalo neobično što je Euphoria podigla znatnu količinu prašine zbog toga što se propituje njen utjecaj na mlađe gledatelje. Nekako se čini da bi takve rasprave već trebale biti zastarjele. Kao i one o uvjerljivosti radnje u usporedbi sa stvarnom životom. Naime, Euphoria nije ni snimljena kao edukativni dokumentarac koji će se prikazivati na nastavi. Da nema kontroverznog prikaza mreža za upoznavanje, seksualnog zlostavljanja ili  maloljetnih dilera, ovo bi bio novi One Tree Hill. Ništa protiv One Tree Hilla, naravno, ali takvih smo serija već imali dovoljno. Ako je Euphoria u nekim elementima i pretjerala, pretjerala je baš onoliko koliko je trebalo da bude svoja.

Jedna od jačih strana serije njezin je kaotičan, naizmjenično šaren i mračan vizualni stil, upotpunjen odličnim soundtrackom. Upravo unutar tog stila ono što je u seriji najjače dolazi do izražaja bolje nego u uglavnom dosadnjikavim edukativnim pokušajima prikaza života tinejdžera. A najjači elementi Euphorije, vizualnoj atraktivnosti i kontroverzama unatoč, i dalje su oni koji su diskretni, univerzalni i mogu doprijeti do svih gledatelja.

Ruein odnos s majkom i mlađom sestrom, pogotovo nakon smrti oca, posebno je emotivan i odlično prikazan. Čak i kada joj, kao ovisnici, više nije pretjerano stalo do vlastite dobrobiti, njih i dalje ne želi povrijediti. No, to je u situaciji u kojoj se svi nalaze neizbježno. I baš u moru scena s djecom koja se bave dilanjem ili srednjoškolkama koje zarađuju snimajući se u donjem rublju za nepoznate obožavatelje s interneta, još više dolazi do izražaja snaga onoga što je nepromjenjivo pa kada u posljednjoj epizodi sezone sve djevojke sjede za stolom na školskom plesu i razgovaraju, taj je razgovor zaista duhovit, uvjerljiv i spaja sve njihove individualne priče na najbolji mogući način.

Nastavak priče

I dok će najavljena druga sezona serije trebati odgovoriti na brojna pitanja koja je prva sezona otvorila, poput sudbine likova koji će možda završiti u zatvoru, najviše se zapravo treba veseliti daljnjem prikazu odrastanja likova i njihovih međusobnih povezivanja na temelju sitnica. U njima je Euphoria zapravo najjača, čega je svjestan i sam autor koji je izjavio da bez obzira na uspjeh i gledanost serija neće imati još puno sezona.

Naime, ona je ulovila baš jedan određen trenutak u životu svojih likova i bolje je da iz tog trenutka izvuče maksimum pa premda pritom po nekima i pretjerivala, nego da se s vremenom razvodni. Zasad se čini da joj ta opasnost definitivno ne prijeti.