Komentar: Film koji nikada nećete pogledati (“100 years”, R.Rodriguez, J.Malkovich)
Jedna od najvažnijih stavki u medijskoj promidžbi filma je objava datuma kada dolazi u kina. Od tog trenutka za filmofile i fanove počinje odbrojavanje. U posljednje vrijeme s ogromnim nestrpljenjem širok krug fanova je iščekivao novi nastavak sage Ratova zvijezda: Sila se budi, te su pristojno napunili kinodvorane za ovu, jednu od najdužih filmskih saga ikad. Sredinom studenog u medijima je izašla vijest o jednom drugom filmu, snimanom u tajnosti, kojem je također određen datum prikazivanja. Naziv filma je 100 godina, a u distribuciju će biti pušten 18. studenog 2115. godine.
Radi se o dobro smišljenom promidžbenom triku u kojem je marka Cognaca Louis XIII angažirala poznatog meksičkog redatelja Roberta Rodrigueza za ambiciozni umjetnički eksperiment snimanja filma koji će stotinu godina boraviti iza neprobojnog stakla. Brojevi nisu slučajni, sto godina je period koji protekne između punjenja Louis XIII. i puštanja u prodaju te dragocjene boce kojoj je prosječna cijena oko 3 000 dolara. U sklopu ove luksuzne reklame angažirana je glumačka zvijezda John Malkovich, kojoj društvo na ekranu čini Shuya Chang, te akcijska zvijezda Marko Zaror. Nikakvi detalji filma, ni radnja nisu izišli u javnost, osim tri teasera koji nisu dio filma, ne otkrivaju radnju, već su sofisticirana reklama za Louis XIII smještena u tri različite varijante budućnosti. Ne bih se začudio da su ovi teaseri iznervirali fanove jer više skrivaju nego otkrivaju, a Cognac u njima ima istu funkciju kao vrećica deterdženta u domaćim sapunicama. Kako bi se stvar dodatno elitizirala, po nejasnom kriteriju bit će podijeljeno tisuću metalnih filmskih karata „utjecajnim“ ljudima kako bi ih mogli prosljeđivati svojim potomcima koji bi se trebali pojaviti na svečanoj projekciji 2115. godine.
Vjerojatno je lakše čekati Cognac stotinu godina nego film napravljen u svrhu reklame tog Cognaca. No ne treba imati predrasude, iako nije vjerojatno, 100 godina će možda imati neku artističku vrijednost kada kao relikt prošlosti izroni u dalekoj budućnosti. U najmanju ruku, predstavljat će most prema našim potomcima koji će njegovog redatelja i junake googlati, tražiti u IMDB-u i tako saznati nešto o našem ukusu i vremenu. Sigurno danas nije lako biti obožavatelj Rodriguezovih filmova i znati da jednog od njih nikada nećete pogledati. Ipak, nada umire posljednja. Pravi fanovi mogu se nadati da će u doba uznapredovalog piratstva 100 godina s tajnih projekcija ipak nekako procuriti u javnost ili barem dojmovi o ovom neobičnom filmu.
Filmski kritičari iz budućnosti procijenit će vrijednost filma i je li bio vrijedan iščekivanja. Pića s godinama, poznato je, dobivaju na okusu, a film snimljen isključivo u marketinške svrhe mogao bi ispariti puno prije konzumacije. Generacija filmofila koja će ga dočekati, držat će do njegovih junaka koliko i mi do sporednih likova nijemih filmova i promatrati ga u kontekstu filmskih zanimljivosti koje više govore o evoluciji marketinga nego sedme umjetnosti.
Ako čovječanstvo uza sve ratove, meteore, klimatske promjene i religijske fanatike bude trajao do 2115. godine, autor ovog članka i čitatelji sigurno neće. Uza svu zdravu prehranu, zelene čajeve, savjete Dr. Oza i brokulu, nećemo prevariti prirodu, pa nam ostaje čekati neku verziju koja će procuriti u javnost ili jednostavno smetnuti s uma ovaj neobični marketinški trik i s podsmjehom se pitati hoće li tehnologija iz 22. stoljeća moći uopće podržati drive na kojem je ovaj film ostavljen.
