novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

FOR – Dan drugi: Haim i Mark Ronson oduševili svojim nastupima

Foto: Tim Hrvaćanin
Vrijeme čitanja: 5 minute
Foto: Tim Hrvaćanin
Foto: Tim Hrvaćanin

Drugi dan FOR festivala na otoku Hvaru bio je i udarni dan festivala, s nastupima najatraktivnijih imena, Haim i Mark Ronson.

Kao i prvog dana, prvo su na rasporedu koncerti u Venerandi, za koje su jučer bili angažirani Temples i Haim. Temples je mlada četvorka iz Engleske koji postoje tek dvije godine, a u veljači su izdali debitantski album „Sun Structures“. Pohvalno je što FOR dovodi gotovo isključivo mlade izvođače koji se na ovaj način predstavljaju i dokazuju publici, uglavnom stranoj, koja bi jednog dana mogla kupovati njihove albume i ulaznice za koncerte po Britaniji, Beneluxu ili Skandinaviji. Nimalo loš marketinški trik od organizatora festivala, izdavačke kuće Modular – ponudi ekskluzivne partije s mladim nadama scene, pa uberi profit kad se ti izvođači probiju. Uspjeh Templesa mislim da će ipak morati još malo pričekati, no zato su Haim spremne za prvu ligu.

Što se samih Templesa tiče, meni je koncert bio dosadnjikav. Dečki sviraju indie pop/rock baziran na gitarama i obogaćen dozom psihodelije, ali to zvuči kao da kopira sve što se zbilo u psihodeliji šezdesetih, a ne dodaje autorskog šarma i originalnosti, kao što to rade Tame Impala. Sve pjesme bile su u nekom umjerenom, sanjivom tempu, što je neke uspavalo, dok je druge uljuškalo u lijeno slušanje svirke. Izgleda da su se momci publici, više naviknutoj na elektronsku glazbu i DJ partije, ipak svidjeli, sudeći po aplauzu. Očito ipak još ima interesa za bendove i gitarističku glazbu te za mlade izvođače koji sami skladaju i trude se s koncertnim svirkama. Nije sva publika izgubljena u beskrajnim house partijima. No, Templesi će na svom koncertnom nastupu ipak morati još poraditi.

Foto: Tim Hrvaćanin
Foto: Tim Hrvaćanin

Usporedim li njih s jučerašnjim nastupom Klaxonsa, imamo zrcalnu situaciju – Klaxons imaju slabe albume, ali poprilično dobar nastup uživo, dok Temples pristojan album nisu u stanju dočarati svirkom. No, mladi su, ovo je bila odlična prilika da ih upozna nova publika, a na kraju krajeva, oni su bili tek zagrijavanje za glavne zvijezde večeri – Haim.

No, Haim imaju jako puno opreme sa sobom te smo prvo morali skoro 40 minuta pričekati da postave pozornicu za njih. Oko 23:40 na stage su prvo stigli bubnjar Dash Hutton i klavijaturist kojeg su nedavno angažirale za live nastupe, pa nisam uspio uloviti njegovo ime. S uvodnim tonovima pjesme Falling na pozornicu se popeo i čarobni sestrinski trio, Este u veoma upečatljivoj crvenoj haljini, te Danielle i Alana u njihovim uobičajenim outfitima – čizme, uske hlače, t-shirt s printom i baseball jacket. Uzele su gitare i odmah smo se mogli uvjeriti da cure znaju zaista dobro svirati, da je Danielle zasluženo bila gitaristica Julianu Casablancasu (pjevač The Strokes), a i zašto Este zovu „bass face“ (zbog grimasa koje radi kad se uživi u svirku, a svira bas). Iako najmlađa, Alana nije nimalo u sjeni svojih sestra, svira gitaru, klavijature i nekoliko različitih udaraljka. Danielle prednjači kao glavni vokal benda, ali sve tri pjevaju, često se nadopunjavajući u višeglasju i kao back vokali. Doduše, tu imam jednu sitnu zamjerku, ali ne tiče se samih cura – vokali su ipak mogli biti mrvicu glasniji. Inače je razglas bio odličan, drugih zamjerki što se tiče toga nemam.

Foto: Tim Hrvaćanin
Foto: Tim Hrvaćanin

Set od 10 pjesama bio je uobičajen za njihove koncerte, a ukupno je trajalo malo manje od sat vremena, iako sam zbog odlične svirke imao osjećaj da traje puno duže. Odsvirale su sve hitove s albuma „Days are gone“, završile tradicionalno s Let me go (na kraju koje je bio neočekivani i fantastični solo na bubnjevima). Kao i na drugim koncertima, i ovdje su ubacile obrade pjesama Oh well Fleetwood Maca (koju je otpjevala Alana) i XO Beyonce, na kojoj se Danielle s gitare prebacila na bubnjeve (da, i to zna svirati), a baršunastim i zavodljivim glasom otpjevala ju je Este. Svakako je pohvalno i to što pjesme nisu odsvirali kao na studijskim snimkama, nego su ih obogatile solažama, produžile uvodima, outroima i refrenima.

Jednostavno rečeno, pokazale su da znaju svirati, da znaju napraviti odličan koncert, da su izuzetno simpatične u međusobnoj komunikaciji i komunikaciji s publikom te da su zasluženo dobile ulogu headlinera ovog festivala. Šteta što se neki od većih i kopnenih hrvatskih festivala ili koncertnih promotora nisu odlučili dovesti cure u Hrvatsku za hrvatsku publiku, jer ovo je bio jedan od najboljih koncerata ove godine. Nažalost, cure zasad još uvijek pomalo nose stigmu „tinejdžerskog“ i „girl“ benda, ali bilo tko tko ih je slušao uživo mogao bi se složiti sa mnom da su daleko od tih opisa, već da mogu stati ravnopravno s muškim kolegama, rockerskom scenom i puno iskusnijim izvođačima. Nadam se da će s idućim albumom i dosegnuti tu višu stepenicu.

Mini neslužbeni intervju: Što kaže Alana Haim o Hrvatskoj i svojoj glazbenoj karijeri?

Nakon njihovog koncerta program se selio na obližnji otočić, u Carpe Diem Beach, gdje je za zabavu i plesnjak bio zadužen Mark Ronson. No, prije no što sam došao do otočića, uspio sam na putu od Venerande do pristaništa za čamce popričati s Alanom Haim. U neslužbenom intervjuu rekla mi je da joj se, naravno, sviđa u Hrvatskoj, da su se kupale u našem predivnom oceanu (na što ju je Dash ispravio da je ovo samo more, ne ocean). Morao sam joj objašnjavati na koji to otok idemo na party i zašto se zovu Pakleni otoci. Rekla je da stalno skladaju nove stvari i planiraju novi album za iduću godinu, ali još nisu ništa snimile u studiju. Alana se ne veseli studiju, to joj je dosadno, više voli putovati, otkrivati nova mjesta i svirati koncerte. Na pitanje je li više uzbuđena svirati kao headliner na ovakvom festivalu ili kao predgrupa Kings of Leon (sutra, u Engleskoj), rekla je da nema razlike, da jednostavno uživa u svakom koncertu jer jako voli nastupati uživo (prema viđenom na koncertu, ovo je bio sigurno iskreni odgovor).

Foto: Tim Hrvaćanin
Foto: Tim Hrvaćanin

Kraj odlične večeri obilježio je Mark Ronson svojim 90-minutnom DJ setom, za koji moram reći da je bio najbolji DJ set koji sam čuo u životu. Dok su ostali DJ setovi na festivalu miksevi house elektronike, Ronson je u svom setu izvrtio masu hitova. Bilo je tu hip-hop hitova iz cijelog desetljeća, od Kanye Westovog „Yeezusa“ do trash komada, ali našlo se i zvukova poput A-Punk Vampire Weekenda. Ronson je u set ubacio i pjesme koje je on radio i producirao, pa je najveći show bio na Valerie u interpretaciji Amy Winehouse. No, meni je najdojmljiviji bio njegov način umiksavanja pjesma. Prijelazi su bili bezbolni, efektni, dinamika nije padala ni u jednom trenutku, i koju god da je pjesmu odabrao odlično ju je umiksao s prethodnom i držao publiku neprestano u plesnom pogonu. Zbog toga je Ronson tako veliko i poznato DJ ime, a definitivno je zanimljivije od beskonačnih setova repetitivne elektronike.

Trećeg dana festivala trebale su nastupati Neneh Cherry s bendom RocketNumberNine i MØ, ali je potonja otkazala zbog bolesti. Zamijenit će je bend Movement, koji će odsvirati set i u subotu i u nedjelju. Cijeli program zadnja dva dana FOR festivala potražite ovdje. Ne zaboravite poslušati Ziherovu FOR playlistu ako još niste!

Be social

Komentari