Nakon prve suradnje sa Satiričkim kazalištem Kerempuh na nagrađivanoj predstavi “Govori glasnije!“, redatelj Bobo Jelčić u svom novom komadu “Hrvatski put ka sreći” preispituje neraskidive spone osobnoga i političkoga u potrazi za srećom. Kakve se žrtve polažu za sreću? Je li za slobodu vrijedno umrijeti? Što su nam donijeli i oduzeli ratovi? Za što se borimo? O čemu sanjamo? Hrvatska sreća, snovi i sloboda doimaju se utopijskim i/ili mitskim pojmovima koji neprestance izmiču – i to ne samo sudionicima povijesti na sceni, nego i nama, gledateljima i gledateljicama, koji ne uspijevamo uspostaviti njihova značenja.

U autorskom projektu “Hrvatski put ka sreći” Bobo Jelčić s jedne strane nastavlja svoj dosadašnji rad obilježen improvizacijom i kolektivnim glumačkim stvaralaštvom. S druge strane, u ozračju Kerempuhova satiričkoga i politički angažiranoga predznaka, ova predstava već svojim scenskim izrazom otvara nove puteve satire koji se grade preciznim, neočekivanim i suptilnim režijskim rješenjima ili sustavom pravila koja su tijekom procesa oblikovala zasebnu i jedinstvenu estetiku predstave. Upravo satira kao žanr zahtijeva inovaciju ne samo na razini oštrine svoga sadržaja, nego i u tretmanu umjetničke forme, odvažnosti eksperimenta i pomicanju svojih granica, tako da ova predstava s novim licem satire pronalazi posebno mjesto u Kerempuhu.

“U Hrvatskom putu ka sreći u nečujnoj se napetosti susreću lica sa svojim malim i većim unutarnjim rastrzanostima koja zajedno tvore mikropovijest na sceni. Kazališna reprezentacija ovakvoga vremeplova odmiče se od mimetizma i ujedno iziskuje potragu za odgovarajućim scenskim izrazom. Zastranjenja i odmaci od konvencionalnih obrazaca ponašanja preko napetosti, napora, sumnje i prepreka ka njihovoj realizaciji potenciraju našu autentičnu sputanost. Dok smo u stvarnome životu primorani održavati konvencionalne odnose nauštrb čovjeku imanentnoj sputanosti, u predstavi se bavimo drugom stranom društveno zadate konvencionalnosti, to jest samim otklonom od nje. Tako se u prikazu neizbježnih sastavnica života pronalaze formalni načini u kojima se naše emotivne blokade pretaču u tinjajuću tenziju, a prepoznatljivi se fragmenti svakodnevnice očuđuju kreacijom novoga realiteta”, istaknula je dramaturginja Dina Vukelić.

U doba pandemije, oštrih mjera i restrikcija, “Hrvatski put ka sreći” otvara nam intimno, ali i politično pitanje sreće koje, rastegnuto kroz veći period prošlosti, ukazuje na vlastitu aktualnost i u ovom nestabilnim i nepredvidljivim vremenima. U predstavi igraju Nataša Dangubić, Marko Makovičić, Ana Maras Harmander, Jerko Marčić, Karlo Mlinar, Ozren Opačić, Maja Posavec i Nikša Butijer. Zdravka Ivandija Kirigin je kostimografkinja i scenografkinja predstavi, dok je Ana Paulić kostimografkinja i asistentica scenografkinje.