„Ghosted“ (2023): Špijunka iz Hallmarkovog susjedstva

Obični, prizemljeni tip koji prodaje cvijeće na štandu u malom gradu zaljubi se u tajanstvenu kustosicu koja je ustvari međunarodna špijunka i agentica CIA-e znana samo kao Poreznik. Njihova je ljubav kratkog vijeka jer ga ona ghosta, odnosno bez objašnjenja prekine svu komunikaciju s njime, što njega natjera da ju ode potražiti u London. Ondje biva zamijenjen za nju te uvučen u međunarodnu potjeru za misterioznim biološkim oružjem zvanim Astek.

Kad bi Hallmark radio špijunske filmove

Ako ste usred čitanja ovog kratkog opisa radnje i u jednom trenutku pomislili – hej, pa to zvuči kao film koji bi Hallmark napravio da ima novca! – niste nimalo u krivu i moram vam čestitati. Jer to je upravo radnja svakog filma zloglasne kuće Hallmark, odgovorne za niz loših do vrlo loših niskobudžetnih romantičnih i inih komedija, samo s ubačenim elementom – špijunskim igricama, čime se Hallmark, koliko je piscu ovih redaka poznato, nije bavio. Ako oni ovo slučajno čitaju, molim vas, nemojte ni početi!

Svaki njihov film mora imati djevojku ili momka iz grada koji je prizemljen, cool frajer ili djevojka koji znaju koje su prave vrijednosti u životu – vjera, obitelj, Amerika i poljoprivreda – i koji upozna momka ili djevojku iz grada s različitim setom vrijednosti, obično je to kapitalizam, radoholičarstvo i urbani, moderni stil života.

Njih dvoje se, uza sve razlike, zaljube do ušiju na što seljaci natjeraju urbane građane na korjenitu promjenu kako bi ovi shvatili u čemu je bit života i s njima proslavili festival najmanjih pita od bundeve u predivnom i zaostalom gradiću Srednjeg zapada ili tako nešto.

Crna lista klišeja

A sad, o čemu se u filmu „Ghosted” zapravo radi?

Kao da idu prema nekoj nepisanoj listi klišeja koje moraju zadovoljiti, vrli scenaristički tim tako u film uvode klišeje kao što su:

• supersposobna špijunka koja može nadvladati muškarce 50-ak kilograma teže od nje
• supernesposobni muškarac koji se maltene boji pauka
• bivši špijun koji je postao superzlikovac
• zlikovci koji prodaju tajanstveno oružje onom koji najviše ponudi
• tajanstveno oružje koje može uništiti svijet
• ubijanje pomoćnih zlikovaca od strane glavnog zlikovaca za njihov neuspjeh
• zamjena identiteta
• internacionalne lokacije koje su ustvari obična mjesta koja glume te lokacije
• radnja koja se neprestano seli iz grada u grad
• obična obitelj u kojoj otac i majka overshareaju informacije, a kćer ili sin je zajedljiv(a) prema starijoj braći i sestrama
• epizodne uloge poznatih glumaca kako bi se reklo „Vidi nas i naš budžet!”
• Čehovljev pištolj
• pad s velike visine kao način umiranja (AKA „Smrt Disneyjevog zlikovca”)
• meksički okršaj
• vesela i radosna pop pjesma usred smrtno opasne situacije
• velika romantična i pretjerana gesta

Sve to dokazuje da možete napisati vrhunske filmove kao što su „Deadpool”, „Zombieland” i „Spider-Man: Put bez povratka” i opet podleći lakomislenim i zamornim scenarističkim rješenjima.

Kao ribe izvan vode

Glumački, film bi trebali nositi nastupi Chrisa „Kapetana Amerike” Evansa i Ane de Armas, no oni su ovdje nevjerojatno i začudno loši. Njihova kemija je gotovo nepostojeća, koliko god nas svaki, ama baš svaki lik, uvjeravao da trebaju „pronaći sobu” jer je seksualna napetost između njih van svake granice.

Iako je de Armas pokazala svu svoju zavodljivost u filmovima kao što su „Plavuša” i „Deep Water” te akcijske vještine u Bondovom „Za smrt nema vremena”, ovdje je kao riba izvan vode te se čovjek mora zapitati je li dorasla ulozi Balerine u istoimenom akcijskom filmu iz franšize o Johnu Wicku i posjeduje li dovoljno akcijskih i drugih vještina.

Evans je pak sveden na ulogu bespomoćnog muškarca, gospodina u nevolji koji je tu tek da bi držao svijeću glumački superiornijoj de Armas. Oba njihova lika su toliko iritantni i razdražljivi da bi im čovjek najradije dao dva pištolja i poručio da riješe svoje probleme.

Od ostalih likova izdvaja se Adrien Brody kao Leveque, bivši francuski špijun i trenutni vođa terorističke organizacije koji želi pronaći biološko oružje kako bi ga prodao najboljem ponuđaču. Brody je standardno dobar te je primjetno da dobiva sve više i više uloga u posljednje vrijeme (serije „Poker Face” i „Nasljeđe”, filmovi „Ni kriv ni dužan”, „Plavuša” u kojoj je također glumio s de Armas). On je i ovdje svijetla točka strašno lošeg filma te bi bilo dobro da bolje bira uloge odnosno pažljivije čita scenarije.

Veselo, veselo, a smrtonosno?!

S tehničke strane, u uši najviše bode grozno izabrana glazba pri čemu mislimo na izbor modernih i manje modernih pjesama koje su tonalno neprimjerene špijunskom filmu i kvare gotovo svaku scenu u kojoj se pojavljuju. Tako za vrijeme potencijalno smrtonosne potjere za zlikovcima svira My Sharona (?!), a za vrijeme brutalnog okršaja s negativcima svira Uptown Funk! Nikako ne dajte tom čovjeku da bira glazbu za pogreb, ako vam je život mio!

Također, specijalni efekti neki su od najgore viđenih na filmu te se vidi da je više novca otišlo na otkupljivanje prava na pjesme i angažiranje glumaca za epizodne uloge. U svakom slučaju, ghostajte film kao što to radi junakinja i, koliko god vam bilo dosadno u životu, ne gledajte ga.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.