God is an Astronaut nudi eskapizam uživo

Dvije godine nakon maestralnog koncerta u Zagrebu. Vraćaju nam se God Is an Astronaut, i to na krilima novoga albuma „Origins“ kao peteročlani kolektiv. Iako stilski spajaju epične melodije uz zvukove post rock naslijeđa, glazbena etiketa im nije prijeko potrebna s obzirom na dug opus koji neprestano traži novo slušno istraživanje, ali i prilagodbu ostvarenu tijekom dekade postojanja.

Apokalipsa kao predložak za ime benda

Irci su preuzeli ime God Is an Astronaut iz fraze uočenu u filmu Nightbreed – Clive Barkera. Međutim, moderni koncept s preuzetim apokaliptičnim okusom iz filma je očito pronašao svoju publiku, što potvrđuju i rasprodani koncerti tijekom turneje, među kojima je i onaj u Zagrebu od prije dvije godine. Od početnog shoegaze zvuka My Bloody Valentinea na početku karijere do inovativnih glazbenih katarzi na novome albumu, God Is an Astronaut svakim albumom pokušavaju ponuditi slušatelju novo iskustvo. Tvrdeći da su stalno na „zadatku“ iskazati se kako nisu izgubili korak s drugim glazbenim veličinama. Od prvoga albuma, koji su pokrenula braća Kinsella do peteročlanog benda koji danas čine, God Is an Astronaut je tijekom godina neprestano primjenjivao načine kako bi poboljšao live izvedbu radi što bolje komunikacije s publikom.

„Mislim da možemo komunicirati emociju pjesme bolje kroz slike i melodije nego korištenjem tekstova. Mi se zapravo ne vidimo kao politički bend jer je zapravo većina naših pjesama/vizualne apokaliptične prirode. Pretpostavljam da imamo fascinaciju našom Apokaliptičnom kulturom. Pišemo puno o našim osjećajima, a albumi nas predstavljaju kao ljudska bića i odražavaju naše emocije u to vrijeme “.
Utjecaji God Is an Astronauta prema riječima benda su Metallica i Slayer. Nine inch Nails je izvršio možda čak najveći utjecaj, iako ne treba zanemariti i elemente drugih bendova koje pronalazimo u GIAA poput Mogwaija. Interesantno je da basist Neils, kako se sam prisjeća, počeo svirati bas zbog inovativnih dionica koje je Cliff Burton (Metallica) koristio.

Opus od čak šest albuma

Osnovani 2002. godine od blizanaca Nielsa Kinsella i Torstena Kinsella koji su, kako sami tvrde, tijekom sviranja u 90-ima imali “zvjezdane oči usmjerene prema slavi”. I sami se prisjećaju razdoblja prije početka svoje karijere. “Na žalost, stvarnost je drugačija-depresivna. Sjećam se sredinom 90-ih godina, glazbena je scena u onakvom obliku kakvim smo mi željeli nestala u irskoj, sve se tada počelo kretati prema plesnoj glazbi i DJ-ima“.

Sam proboj benda je tek trebao uslijediti, svjetlost na kraju dugoga tunela je tako stigao s debitantskim albumom “The End of the Beginning”.

„Nismo imali nikakvih očekivanja za sam album, međutim, bilo je pravo zadovoljstvo objaviti glazbu koju volimo. Album se na naše iznenađenje počeo puštati na radijima i prodavati u trgovinama. Sjećam se prvog nastupa na kojem još nismo koristili vizualne platforme, ali smo polako počeli raditi na ideji da ih koristimo u nastupima“.

Nakon nekoliko samoinicijativnih video uradaka, koji se tada puštao na MTV UK-u, uslijedio je nastup na jednom od najvećih europskih festivala-Oxygen festivalu u Irskoj.
Bubnjar Noel Healy pridružio se bendu tek 2003. godine kako bi se pjesme mogle uživo izvoditi. „U srpnju 2004. smo svirali na Oxegen festivalu koji je tada bio tvrd orah za nas. Noel Healy, koji je bio s nama od početka 2003. nas je napustio tri tjedna prije koncerta. Jedini čovjek o kojem smo mogli razmišljati u tako kratkom periodu bio je Lloyd Hanney čiji je mentor bio Irska bubnjarska legenda Johnny Wadham. Još uvijek se sjećam tog dana, to je bio prvi nastup s novom postavom, i to pred oko 6000 ljudi“.

Iako je Irska njihova matična zemlja, matična im je publika po svemu sudeći Europa. “Irska je vrlo komercijalno orijentirana prema pop glazbi, istina je kako su alternativni bendovi uglavnom zanemareni od strane medija”, rekao je Niels. “[Međutim] bilo je nekih iznimaka za nas u posljednje vrijeme, bili smo zamoljeni da predstavljamo Irsku na festivalu Eurosonic 2012.. Mislim da nakon 10 godina i nizu priznanje u svijetu ne mogu nas ignorirati, kao što su nekoć činili”.

Drugi je album – “All is Violent, All is Bright” izašao u siječnju 2005. godine. Album je za bend bio iskorak, posebno u inozemstvu gdje je zabilježena veća prodaja albuma te popratna turneja. Nakon toga je uslijedio album “Far from Refuge” koji je zvučao kao emocionalni nalet koji se gradio prema kraju albuma. Dok je četvrti, agresivniji album “God Is an Astronaut” izašao krajem 2008. godine kao jednosatna rapsodija.

Peti je album- Age of fifth Sun izašao početkom 2010. Godine Torsten Kinsella (guitarist) ga je opisao kao album koji se razlikuje prema intenzitetu. “Neke su pjesme izuzetno teške, teža nego na albumu God Is an Astronaut, ali i smirenije od pjesama s prvog albuma. Što je potpuno raznoliko, ali definitivno mogu izdvojiti neke jako dobre pjesme koje se mogu odlično uživo izvoditi. Sumirajući sve pjesme na albumu Age of the Fifth Sun nude ambijentalno iskustvo, podsjeća me malo na „A Moment of Stillness“ koji susreće „Far From Refuge“ i to je ono što sam htio napraviti, to je mjesto gdje je moj um bio kao i svaka pjesma na njemu“.

„Origins“

Posljednji je album svježe opterećenje za uho. Nostalgično s jedne strane metaforički snažno bez pretjerane patetike. God is a astronaut je na ovome albumu pokušao kreirati nešto drugačije odlazeći možda više u ekperimentalne vode, dodajući efekte poput Brassa koje do tada još nisu upotrebljavali te vokale.

Za posljednji objašnjavaju kako su na njemu proširili zvuk s više pozitivnih emocija, gledajući u ukupnom poretku. “Novi je album donio i nove kreativne ljude, npr. ilustraciji albuma, čak je i slika koju je Derval Freeman naslikao, pod utjecajem naše glazbe“. Aludirajući tako na visoku zvukovnu i inspirativnu kulisu koja se smjestila u njihovoj glazbi

„Ukupno gledajući, album je jako dobro prihvaćen kod većine ljudi, ali neki očito vole da idemo istim smjerom kao što smo i do sada, ali ne možete sve usrećiti. Jedino što možete učiniti je držati se sretnim, a mi smo fenomenalno zadovoljni albumom … Gledajući sveukupno, album je optimističniji od njegovih preteča“.

Većina ih glazbofila te pripadajućih kritičara smješta upravo u kontekst post rocka. Kao razlog navode što su tada svirali samo na gitarama i bubnjevima, s jedne strane im je godilo etiketiranje u navedenu kategoriju, dok s druge ističu kako u usporedbi s drugim bendovima sličnog žanra imaju nešto drugačije, što ih izdvaja.

Mračni, ambijentalni i inovativni su samo nekoliko, od niza opisa s kojima se njihovoj glazbi može dati opisnu notu za ono što vas očekuje na predstojećem glazbenom događaju. Njihov glazbeni put do pozornice je fascinantnom detaljnošću ovjenčan visokim statusom među instrumentalnim bendovima. Zahvaljujući Hrvatskoj publici koja ih je prepoznala I prošli put kao i popratne medijske kuće njihov je povratak u Lijepu našu neizbježan . Zbog čega su na njihov nastup u Tvornici kulture 9. ožujka pozvani i posjetitelji prošloga koncerta, kao i oni koji će tek otkriti apokaliptične tajne irskog sastava. Audiovizualni spektakl vam je zagarantiran.Upad u pretprodaji: 95kn, na dan koncerta na blagajni kluba: 115kn