THE GOOD PLACE: Etička analiza slučaja jednog sitcoma
Četvrta i poslijednja sezona serije The Good Place je službeno gotova. Serija koja nas je uvela u razmišljanje o zagrobnom životu u svojoj finalnoj epizodi možda i nudi rješenje na vječno pitanje – ima li života nakon smrti? Za ljude koji nisu započeli seriju, predlažem da ovdje završe članak jer vas savjesno moram obavijestiti – SPOILERS AHEAD!
Welcome! Everything is fine!
The Good Place je serija koja je na male ekrane dovela debatu ne samo o verzijama raja i pakla. Ona također progovara o bitnim etičkim i filozofskim pitanjima njezinih glavnih likova. Eleanor Shellstrop (Kristen Bell) je prva osoba koja završava u the Good Place-u iako joj je ubrzo jasno da su je zamijenili s njezinom imenjakinjom. Uskoro upoznaje Chidija (William Jackson Harper) koji je za vrijeme svojeg života na zemlji radio kao profesor filozofije i etike. Chidi i Eleanor su prema sustavu srodne duše te ih sistem spaja. No, ubrzo nakon Eleanor otkriva Chidiju da je tamo završila greškom. S obzirom na to da je Chidi entuzijastičan oko načina na koji nauka o etici mijenja ljude, a i prije svega dovoljno empatičan da želi pomoći, on i Eleanor uskoro počinju održavati nastavu u njihovom domu.
Cijela prva sezona pokazuje njihovo razvijanje i adaptiranje u novonastalim situacijama gdje se susreću s mnogo problema. Nedugo nakon uvoda otkrivamo da je još jedan od likova ondje greškom – Jason Mendoza (Manny Jacinto). Zbog količine problema i konstantne drame, Eleanor počinje preispitivati gdje se zapravo nalaze. Tad dolazi do realizacije da su zapravo u “the Bad Place-u”. Cijela situacija pokušavanja preobraćivanja nje i Jasona u ‘dobre’ ljude je zapravo novi oblik torture.
Etika zagrobnog života
I tu dolazimo do prve poante serije – likovi koji su se naizgled činili idealnima u stvarnom životu također nisu zaradili svoj odlazak u “the Good Place”. Kroz sezone otkrivamo kako je posljednja osoba ušla u “the Good Place” prije okvirno 500 godina. Dakle, dva najbitnija dubinska motiva serije počinju se isticati. Sistem odlučivanja o dobrom i lošem je očito neefikasan te kako uopće potaknuti sve ‘loše’ ljude da rade na sebi i čine dobro?
Realizacija i konstrukcija poslijednjeg “the Good Place-a” je zapravo svojevrsna analiza slučaja na njima samima. Sve što su likovi prošli kroz godine mučenja i traženja učinilo ih je boljim ljudima koji će u novom i popravljenom sustavu zapravo i zaraditi svoje mjesto u pravom “the Good Place-u”. Znači li to argument da je učenje o etici jednako postati etičan? Jesu li postali bolji zbog svojih izmijenjenih okolnosti ili neke nove intrinzične motivacije? Mnogo pitanja koja su nam se nametnula su zapravo samo popratna tema u nečemu što se pokazalo kao (napokon) sitcom s inteligentnim zapletom koji je istovremeno uspio zadržati kvalitetan humor.
Kako izgleda život nakon smrti?
Koji je zaključak finalne epizode nakon četiri sezone rada? Poanta zagrobnog života nije doći u the Good ili Bad place – puno je kompliciranije od toga. Novi je sustav svojevrstan “training place”. U njemu se kroz godine iskustva loši ljudi pretvaraju u dobre kandidate i mijenjaju na bolje na način na koji nisu uspjeli za svoje vrijeme na zemlji. Zapravo, stvar je u tome da nitko na zemlji nije uspio biti dovoljno dobar, a zagrobni život im daje novu šansu i alate da ovaj put uspiju. Nakon pozitivne promjene i dolaska u “the Good Place”, većina postaje prazna i odumrla od svoje osobnosti. Razlog tome vjerojatno je činjenica da se ni za što više ne trebaju potruditi. U “the Good Place-u” je sve instantno dostupno.
Glavno i konačno rješenje je da se nakon ispunjavanja svake svoje latentne fantazije, svatko ponaosob može uputiti u jedno posljednje počivalište gdje završavaju svoju egzistenciju. Ta konačnost je nešto što osobe gura da budu produktivni u ostvarivanju svojih ciljeva. Nešto poput ljudskog instinkta da nam je sama stvar zanimljivija ako stvorimo svijest da nam u jednom trenu više neće biti dostupna.
Bez obzira na vaše stajalište o tome gdje odlazimo nakon smrti, na religijsku pripadnost ili na mišljenja o gorućim etičkim pitanjima – svatko bi u ovoj seriji trebao pronaći neku vrstu logike i racionalnosti. Sva započeta pitanja su i dalje samo načeta i vjerojatno nešto na što nikada nećemo ni pronaći odgovor, što je nekako i poanta filozofije kao takve.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
