Graffiti na Gradele & Ziher predstavljaju – Anxio i Wens: ‘Zid je medij malog, najobičnijeg čovjeka’

Odbrojavanje do Graffiti na Gradele 2016. može započeti! Svake srijede predstavit ćemo jednog graffiti/street art umjetnika koji će na ovogodišnjem, petom izdanju festivala crtati u Bolu na Braču, a poneku srijedu pridružit ćemo im i po jedno glazbeno ime te na taj način sve do lipnja najavljivati ovogodišnje aktere GNG-a. Do sada smo predstavili i potvrdili dolazak Cheza, Sarme, Modula Osam, Bareta iz Pimp My Pumpa te Royala i Casina iz HAHA grupe i Azrama iz Klana 1107.

No današnji dan rezerviran je i za malo glazbe pa tako nakon Tibora i Geralta iz Rivije i Tone Tuoroa, prvih glazbenih imena koje smo do sada potvrdili  GNG podebljava svoj lajnap s još petoricom. Treći put u Bol dolaze High5, predvodnici zagrebačke trap scene, trap boy band za kojim vrište curice i čija je karijera u strelovitom usponu. Momci vas zovu na Brač! (Tijekom snimanja ovog videa nijedna knjiga nije nastradala.)

Nakon što smo najavili “kontinentalce” koji će i ove godine potrošiti nekoliko limenki spreja na GNG festivalu, vrijeme je da se preselimo na jug kako bismo vam najavili dva nova umjetnika. Anxio i Wens i ove će godine pokazati kako se to radi u Splitu. Vjerujemo da im, uz takvu kreativnost, bura nije jedini vjetar u leđa.

Sudjelujete li prvi put na Graffiti na Gradele?

ANXIO: Ne, ovo je treća godina da sudjelujem.

WENS: Sudjelovao sam i prošle godine na manjem izdanju festivala u Sinju i, također, prošle godine na Braču u Bolu. Iznenadilo me koliko su ljudi koji su van te neke ajmo reć grafiti scene bili pozitivni prema svemu! Na primjer u Sinju, prije nego smo počeli crtati, hrpa rokera je bila oko nas angažirana, donijeli su nam stolice iz udruge, pitali nas jesmo li gladni, kako nam je, bili su tako pozitivno nastrojeni da sam se osjećao kao svjetski poznati glumac ili režiser, a ne neki tamo „grafiter koji se šulja noćima po ulicama“. U Bolu sam se također posebno iznenadio jer, dok sam šetao lijepim turističkim mjestom, svakoj starijoj gospođi ili gospodinu, valjda su po odjeći mogli prepoznati da sam došao radi festivala, vidjelo se na licu da kuže tko smo i zašto smo došli. I obično, kada ljudi to prepoznaju, to ne znači ništa pozitivno, ali u ovoj situaciji vidjelo se da im je drago, da nas vide kao goste koji će nešto ocrtati i uljepšati, a ne kao vandale koji su došli mjesto pretvoriti u pakao 😉

Koji su razlozi vašeg ponovnog sudjelovanja na festivalu?

ANXIO: Super opuštena atmosfera, ugodno druženje, hladna piva, čisto more u kombinaciji s urbanom scenom, dobrim koncertima, iscrtanim zidovima i nasmiješenim šarenim ljudima kombinacija je koja uvijek i nanovo privlači. Plus, rijetko kad se pruža prilika da spavam u učionicama osnovne škole gdje smo smješteni za vrijeme festivala. Kao dijete, učitelji bi me korili kad bih zaspao za vrijeme nastave pa sad kad napokon imam priliku da spavam u učionici u osnovnoj školi, nadoknađujem propuštene prilike iz djetinjstva 🙂

WENS: To je kao da me pitaš koji su razlozi zašto ću i danas ručati! Jednostavno je, volim jesti! Isto tako volim i crtati i putovati, i to pogotovo kada vas dočekaju veseli ljudi puni dobrih namjera. A Graffiti na Gradele točno su kombinacija svih stvari u kojima uživam a koje sam upravo nabrojao – putovanje, crtanje i na kraju gradele kao nagrada za dobro odrađeni odmor.

Kako je došlo do vašeg sudjelovanja na GNG-u?

ANXIO: Marko Boko me kontaktirao i pitao želim li doći crtati na što sam odmah pristao. Zov otoka, avanture i dobre zajebancije se ne propušta.

WENS: Pa da budem iskren nisam zapravo siguran, možda biste trebali pitati Marka Boku. Jedan dan dobio sam njegov poziv ili poruku na fejsu i dok sam čitao tu poruku osmijeh mi se samo širio preko lica. Pa kome i ne bi, kada je to doslovno poziv koji nitko normalan ne bi mogao odbiti! Samo ime festivala govori o svemu i mislim da je to dovoljno svakom pravom Balkancu da se isti tren stvori na otoku, bos i bez majice, sa sprejem u jednoj ruci a gradelama u drugoj, opuštenog droba ležati u plićaku – neprocjenjivo!

Što mislite o takvom tipu festivala?

ANXIO: Mislim da je super za otok održavanje ovog tipa festivala jer buduće generacije djece i ljude općenito treba upoznati sa scenom koja im se inače u životu ne servira ispred nosa. Mainstream u pogledu muzike i ostalih aspekata prevladava, općenito su iskrivljene životne vrijednosti, živimo u dobu divljeg kapitalizma i šunda koji prevladava. Graffiti na Gradele su u tom pogledu „refresh“ unutar postavljenih i nametnutih standarda. Ako nakon festivala jedan, eto samo jedan klinac odluči uzeti flomaster ili sprej u ruke i pokuša nešto nacrtati, obojati, napisati rimu, stvoriti od ničeg nešto – ja sam sretan i mislim da je festival s tim utabao put u nastavak i održavanje iste scene.

WENS: Mislim da je ovo tip organizacije koji nam nedostaje u ovoj državici. To je spoj zabave, kulture, turizma i određenih supkultura. Ovaj tip festivala je ono što nam treba da bi  ljudi koji ne znaju što su zapravo graffiti mogli naučiti da to nije vandalizam i uništavanje tuđe imovine, već da je to prava kultura koja dolazi sa svim svojim pravilima i tradicijama. A ovakav festival je i mjesto gdje će buduće generacije mladih koje zanimaju graffiti naučiti da se po spomenicima ne šara, da to pravi crtači ne toleriraju, da writeri nisu nužno vandali, iako ilegalni dio crtanja ima svoju čar i on je obavezan za svakog writera, ali nećeš doći na zid koji su izgradili Rimljani i crtati svoja slova preko toga, ili na spomenik koji je napravio drugi umjetnik pa ćeš ga sada ti uništiti. Jednostavno nećeš to napraviti jer znaš da to nije u redu, a mlađi početnici koji ne znaju nikoga starijega nemaju to odakle naučiti nego na ovakvim događanjima gdje im to stariji jednostavno i osobno objasne…

Što od svog rada planirate prikazati na festivalu?

ANXIO: Klasičan nastavak svog stila u malo drugačijem kontekstu. Šarene boje, oštre linije, jednostavna tipografija, Windows 95, Ms paint style.

WENS: Uf, još je rano za to, neki vole planirati, a u zadnje vrijeme volim i ja, ali trenutno mi je jedini plan da ću to isplanirati malo prije festivala. Uglavnom se dogodi da ništa ne planiram pa se skica dogodi sama od sebe nekako, na nekoj kavi skiciram nešto u bilježnicu ili na računu pa se to razvije na zidu. 🙂

Što vas je potaknulo da se počnete baviti ovom vrstom umjetnosti?

ANXIO: Davne 1996. godine prijatelj Shaze koji je živio u Berlinu, pa se naknadno preselio u Split, donio je sa sobom video kazetu Style Wars i par knjiga i časopisa s graffiti tematikom. Čim sam pogledao film, osjetio sam taj žar u sebi, potrebu da izađem na ulicu i nacrtam nešto. Nedugo nakon toga, želja mi se i ostvarila.

WENS: To se dogodilo davne ’98. Ja sam još bio dite i u osnovnoj školi, i tada mi je doslovno pola razreda crtalo graffite, to je jednostavno bilo nešto što je jako popularno. Tada je scena u Splitu bila otprilike na svom vrhuncu i grad je jednostavno bio cijeli pod slojevima sprejeva. Sjećam se da bih barem dva puta tjedno sjeo na biciklu i kružio gradom u potrazi za novim graffitima, da ih slikam analognim aparatom pa onda željno iščekujem razvijanje slika… To je bilo vrime…

Gdje pronalazite inspiraciju?

ANXIO: Inspiraciju pronalazim u koktelima, neonskim reklamama, trash i avangardnim muzičkim coverima iz 80-ih godina.

WENS: Doslovno u svemu oko sebe, u drugim graffitima, ilustracijama ili dizajnu, tuđim skicama. Nekada bih doslovno šetao gradom i vidio nečiju majicu pa pomislio: „Uf, ovo su odlične kombinacije boja“, to bih tada zabilježio i na nekom od sljedećih graffita i ostvario, ali mislim da je najbolja inspiracija crtati svaki dan. Sjećam se perioda kada sam bio najaktivniji i tada nisam ni crtao skice na papir – uzeo bih sprej, išao na kolodvor u tunel i dolje ostao 24 sata, ono, čil laganini crtanje, duvan kavica, svaštanešto. Uglavnom, što više crtaš više možeš i nacrtati! 🙂

Koja je po vama najveća vrijednost street arta?

ANXIO: Dobra poruka. Volim djela koja prenose snažnu poruku svojom izvedbom. Mijenjamo svijet, polako i sigurno.

WENS: To što ti nitko ne dirigira što ćeš i kako ćeš nešto napraviti, ne trebaš biti ni lijevo ni desno da bi ostavio svoju poruku, samo uzmeš kanticu i napišeš ono što misliš. To je zapravo direktni demokratski medij bez ikakve kontrole.

Što je generalno najvažnije da bi se djelo primijetilo?

ANXIO: Originalnost. Poruka. Stil. Veličina. Size does matter.

WENS: Pa to ovisi od osobe do osobe. Netko više cijeni bombere koji će uspjeti nacrtati nešto ogromno na mjestu na kojem netko drugi ne bi uspio ni ostaviti tag a da ga ne privedu ili da ne padne sa sedmoga kata. 🙂 Drugi više cijene lijep grafit, lijepa slova u lijepim bojama s lijepom pozadinom, a nekome je možda najbitnija poruka, ono što određeno djelo komentira, bila to politika, zaštita životinja ili okoliša… Za mene osobno, to se mijenjalo s godinama, i u početku sam se najviše divio ilegalnoj sceni, nakon čega sam sve više cijenio dobru legalu, a sada sam već stari jarac i najviše me zanima poruka i što je netko htio reći…

Imate li umjetničke uzore koji, između ostalog, utječu i na vaš rad?

ANXIO: Dortmundska graffiti scena 80-ih i 90-ih. Piet Mondrian. David Bowie.

WENS: Pa sigurno. Kada tek počneš, onda namjerno kopiraš i kradeš, bajtaš, što ti jako brzo prestane biti napeto, ali mislim da zauvijek ostane to da podsvjesno skupljaš informacije i onda ih otkrivaš u svojim radovima. 🙂 Ti uzori uopće ne moraju imati veze s graffitima, oni mogu biti slikari ili dizajneri, ili iz bilo koje druge grane vizualne umjetnosti…

Kakva je street art i graffiti scena u Splitu? Podržavaju li vas sugrađani?

ANXIO: Scena u Splitu je prilično slaba u zadnjih par godina. Ima nekolicina talenata koji bi morali češće crtati, grad kao da je mrtav, fali ‘svježe krvi’. Nadam se da će xSTatic 2016 bar malo pokrenuti scenu da „prodiše“. Sugrađani uglavnom podržavaju Torcidine murale i teško da mogu percipirati nešto drugačije od crveno plave kombinacije boja. Al’ mijenja se i to pomalo.

WENS: Nemaju sugrađani realno šta podržavati, u Splitu je scena zamrla malo po malo, ne mogu nikoga kriviti, svi smo krivi po malo. Veliki respekt svima koji su učinili puno za scenu, ali znate kako to ide, malo po malo sve više drugih zanimacija, a sve manje vremena i na kraju to završi tako da crtaš samo po festivalima… Pretpostavljam zato jer se tamo i jede 😉

Isplati li se, materijalno gledano, baviti crtanjem graffita?

ANXIO: Mislim da ne, bar u Splitu.

WENS: Nikako, to je jako skup „sport“ od kojega ne možeš materijalno profitirati.

Koje pitanje po vašem mišljenju nitko nikada od medija ne postavi vezano uz street art i graffiti scenu, a trebalo bi se?

ANXIO: „Koje je djevojačko prezime vaše majke?“

WENS: Pa stvarno ne znam, ovako trenutno mi ništa ne pada na pamet, ali bilo bi mi drago kada bi se netko zapitao zašto su graffiti uopće ilegalni. Svi uvijek odgovore istu stvar: zato jer je ljepši čisti zid. Ali recite mi onda, zašto su reklame i plakati i sve što je dio kapitalizma legalni, to šarenilo im nije ružnije od običnog bijelog zida ili su samo glupi pa vjeruju u ono na što su naučeni?! Zid je medij, i to medij malog najobičnijeg čovjeka. Onog koji ne može dobiti prostor na televiziji ili u novinama, a to je većina. Svatko uz malo volje može dobiti medijski prostor na zidu – zašto ga onda ne iskoristiti!

Kakva je po vama street art i graffiti scena u Hrvatskoj?

ANXIO: Zagreb ima jaku scenu, Rijeka donekle prati, Split je svoje zlatne dane otpjevao odavno. Osijek nisam pratio zadnjih godina, al’ sjećam se da je imao kvalitetnih pojedinaca.

WENS: Pa mislim da je dobra, svašta se nešto događa tu, pogotovu u Zagrebu. Možda nismo centar graffiti scene kao neki veći europski gradovi, ali mislim da se nemamo čega sramiti i da ne kaskamo za drugima, samo smo mala zemlja. U Hrvatskoj ima jako puno vrhunskih i aktivnih crtača koji stvarno zaslužuju da im se skine kapa.

Mislite li da je Hrvatska street art i graffiti scena fokusirana isključivo na Zagreb?

ANXIO: Da, isključimo li graffiti jamove koji se povremeno dogode. S malim pomacima izvan, ali to su sitna podrtavanja. Zagreb je epicentar.

WENS: Ne možemo nikako reći isključivo na Zagreb, ali mislim da on je centar svega toga, s najviše crtača i događaja. Rijeka i Osijek isto su dva grada koja se ne mogu izostaviti ako se priča o sceni, a Split je bio na svom vrhuncu prije 15-ak godina, iako se ne može nikako izignorirati kakve je graffite ovaj grad dobio zahvaljujući xSTatic festivalu, a to i nije bilo tako davno. Dakle, možda je Zagreb centar scene, ali mislim da ima i puno dobrih crtača i iz manjih gradova i mjesta iz Hrvatske.

Koliko se uopće promiče takav način izražavanja u Hrvatskoj?

ANXIO: Slabo, ali mislim da nema ni potrebe za promicanjem.

WENS: Sve ovisi o aktivnosti onih koji već crtaju. Što je više graffita to će i više ljudi to početi zanimati, pogotovo kada se dogodi festival pa cijeli „prvi be“ i „treći ce“ počnu škrabati u svoje tekice, (smijeh) to me vraća u moje djetinjstvo! Mislim da je najbitnije da ima takvih događanja, festivala, mjesta okupljanja… Kada sam ja bija dite, još u osnovnoj školi, na splitskom kolodvoru na ulazu u tunel bila je klupa. Tu su se skupljali splitski writeri i svi su skupa bili jedna ekipa. Klupu smo zvali writers bench i svaku večer smo picavali treninge da bi dolje došli užicati starije writere da nam nacrtaju skicu, daju kapice, čisto da budemo s njima, da saznamo tko se kako tagira, ko je šta napravija… Postojale su legende o nekim grafovima, šta se dogodilo kad je neko to crta, pa cile priče i zavrzlame oko toga. To nam je pružalo lip osjećaj i zadovoljstvo, davalo nam je inspiraciju, guštali smo sidit na masnoj tračnici u iskidanoj robi, okruženi išaranim zidovima. Zna san pripoznat vlak po vibraciji i zvuku dok bi bija još kilometrima od nas, na ulazu u Split… A danas dica stoje doma, pognuti u svoje male ekrane, možda da netko napravi aplikaciju za graffite, možda bi ih tada zanimali… Prije je sve to imalo dušu i svi smo se pitali „zašto pilot ne leti“ – to je, recimo, bila jedna od legendi 🙂

Mislite li da se mediji dovoljno bave umjetnošću ili je ona još uvijek u sjeni klasičnih umjetnosti?

ANXIO: Street art je u zadnjih par godina uplovio u rijeku mainstreama zato jer je objektivno dopadljiv i razumljiv široj publici. graffiti bi trebali ostati tamo gdje jesu – ispod mosta mainstreama.

WENS: Sigurno je još u sjeni, iako s godinama se i to dosta promijenilo. Više uopće nije čudno vidjeti graffite na televiziji, a to je prije bila ne rijetkost, nego znanstvena fantastika. Mislim da zapravo iskreno nisam siguran ni da li želim da grafiti i ulična umjetnost budu ravnopravni klasičnoj umjetnosti, jer čim nešto dobije takvu pozornost to postane komercijalno smeće koje se stvara da bi se prodalo. Ne mora biti baš tako isključivo, ali zar se ovo ne zove „ulična umjetnost“? Onda joj je mjesto na ulici, tu je među svojima, tu je slobodna. Lijepo je da bude priznata kao vrsta umjetnosti koja nije samo „šaranje po zgradama“, lijepo je da ima svoju težinu i da ljudi znaju da i ona nosi neku pozitivnu poruku. Lijepo mi je i kada vidim da su graffiti izložbe u nekim prostorima gdje zapravo ne spadaju, u nekim finim umjetničkim izložbenim prostorima, ali mislim da je centar ove supkulture duboko ispod, u blatu i tunelima, na tračnicama i u mraku, to je njezino izvorno i osnovno okruženje, a sve ostalo može biti samo lijepi dodatak.

Je li tome pridonio razvoj nezavisnih portala?

ANXIO: Donekle da.

WENS: Mislim da ste, s obzirom na ovo pitanje, možda očekivali malo drukčiji odgovor, ali da. Ulična umjetnost sve je više priznata i to je posljedica sigurno više različitih uzročnika. Sigurno su i neovisni portali puno doprinijeli tome, ali mislim da svijet zapravo nije mogao ni birati. U toj uličnoj umjetnosti ima toliko dobrih stvari, poruka, radova, da je jednostavno bilo neizbježno da se kad tad prizna da ima nešto u tome. Sigurno veliku zahvalnost dugujemo i svim medijima koji su to podržavali, ali i svim organizatorima poput Marka Boke koji su se potrudili napraviti nešto poput GNG-a. xSTatic je u Splitu ostavio veliki trag, kao i Meeting of stylez u Zagrebu, i, na kraju krajeva, ti ljudi koji organiziraju događanja zapravo najviše djeluju na scenu pa makar oni uopće ni ne crtali.

Koliko vam je važan feedback publike?

ANXIO: Nebitan mi je. Crtam za sebe i svoje prijatelje. Nikad nisam težio da mi stil slova bude „svidljiv“ široj publici. Kompliment i feedback naravno godi, ali nije bitan i presudan.

WENS: Nemojmo se lagati, svakome je drago kada je njegov rad pohvaljen. Ima onih koji kažu da ih nije briga, ali budimo realni, oni ili lažu sebe ili vas. Naravno, najbitnije mi je da sam ja zadovoljan i to je osnovni cilj svega. Kada nešto nacrtaš pa sjedneš preko puta zida i zapališ duvan gledajući svoje djelo – neprocjenjivo! Sreća je što se najčešće moje osobno mišljenje slaže s mišljenjima kolega, tako da ako sam ja zadovoljan, uglavnom čujem i pohvalu, a kada nisam, slegnem ramenima i spremim se na ruganje! Treba se i sam sebi znati nasmijati 🙂

Imaju li street art i graffiti scena dobru budućnost u Hrvatskoj?

ANXIO: Ovisno o novom naraštaju djece koja tek stasaju.

WENS: Mislim da da. Hrvatska je puna odličnih umjetnika i čak ni najveća grafiti imena iz cijelog svijeta nisu nas nikada zaobilazili – tu su prošli, tu su crtali, ostavili svoj trag koji je za nekoga drugoga inspiracija, i tako to ide u krug i raste…

Možemo li uskoro očekivati neke vaše izložbe?

ANXIO: Da, ali u domeni dizajna kojim se inače bavim ostatkom svog životnog vremena.

WENS: Hmmm…. Možda, ali teško da će to biti graffiti izložbe. Kao što sam i prije rekao, graffitima je osnovno mjesto na ulici i mislim da će moji graffiti tu i ostati, a što se tiče izložbi… S vremenom se glad za umjetnošću, kreativnošću i stvaranjem povećava i širi; tako širite spektar stvari koje vas zanimaju, a kako bi nove stvari došle, stare pomalo blijede i nestaju. I iako graffiti imaju posebno mjesto u mom srcu, malo po malo jednostavno shvatiš da nisi više toliko aktivan, da ćeš radije ostati doma jer se ujutro moraš buditi, pa nećeš otići usrid noći s kapuljačom na glavi vanka dok ti starci slušaju sprejeve kako šuškaju u torbi… Najradije bih radio sve, ali čovjek jednostavno za to nema vremena, zato mislim da ne trebate od mene očekivati graffiti izložbu, ali ocrtani zid na GNG-u definitivno!