Indie Srijeda – Big Bad Wolves: Sadistički izraelski triler baš po ukusu Quentina Tarantina
Quentin Tarantino prozvao je ovaj izraelski triler najboljim filmom 2013. godine i time napravio bolji publicitet tom mračnom filmu o osveti nego unajmljeni PR tim zadužen za taj isti posao. Na prvi pogled predvidljiva i izlizana radnja o ocu koji preuzima pravdu u svoje ruke, želeći vratiti istom mjerom sumnjivcu za ubojstvo svoje kćeri, Big Bad Wolves (ili u originalu na hebrejskom Mi mefahed mezeev hara) iznenađuje nepredvidivim scenama iz kojih postaje jasno da su redatelji Aharon Keshales i Navot Papushado uspjeli (navodnog) glavnog krivca prikazati kao žrtvu.
Film započinje scenama dječje igre skrivača u šumi, snimljenim u slow-motion sekvencama s predivnom scenografijom što budi neočekivani nelagodni ugođaj koji će vam potjerati trnce niz kralježnicu. Djevojčica koja sudjeluje u igri, sakrije se u ormar u napuštenoj kući, odakle biva oteta, a iza nje ostaje samo sjajna crvena cipelica. Insinuacija na bajku braće Grimm očita je i iz samog naslova, no Keshales i Papushado poigravaju se takvim elementima kroz svih 110 minuta trajanja filma. Trojica muškaraca u centru su gledateljeve pozornosti: Dror (Rotem Keinan) je učitelj u školi te glavni osumnjičenik u slučaju nestale i, kako je kasnije otkriveno, ubijene djevojčice; Micki (Lior Ashkenazi) koji je detektiv u policiji, zadužen je za slučaj ubijene djevojčice te Gidi (Tzahi Grad) odnosno osvetom zaluđeni roditelj koji ide do krajnjih mjera kako bi istjerao pravdu na vidjelo.
Brutalne, mučne i degutantne scene u kojima se Micki i Gidi iživljavaju na Droru ne otkrivaju samo najdekadentnije kutke ljudske psihe, već uspijevaju izazvati empatiju prema (navodnom) silovatelju i ubojici. Granice između pozitivaca i negativaca toliko su mutne da razigravaju maštu i izazivaju neko iritantno bockanje u umu gledatelja koji će imati problema s odlukom kome se prikloniti i postoji li uopće ikakav potencijalni pozitivni ishod iz te horor situacije. Zbog toga scene mučenja nisu najveći šok koji film nudi, već dublji uvid u psihu emocijama gonjenih ljudi kod kojih ludilo prevlada razum.
Big Bad Wolves zasigurno nije za svačiji ukus niti će se svidjeti svima koji imaju dovoljno velik želudac da probave krvave i surove scene divljačkog iživljavanja, ali u svoj toj neotesanoj groteski, film uspješno odašilje snažnu poruku i potiče na bavljenje puno dubljom problematikom. Ako ništa drugo, barem mu dajte šansu zbog Tarantinove preporuke. Na njegov krvavi uradak ionako ćemo još duže vrijeme morati pričekati.
