Indie Srijeda – Space Station 76: Crnohumorna svemirska farsa stiže u budućnost ravno iz sedamdesetih
Dobrodošli u budućnost koja je ustvari u prošlosti – upravo je to (parafrazirani) slogan najnovije nezavisne svemirske komedije Space Station 76. Redatelj Jack Plotnick stvorio je jedan od najugodnijih retro futurističkih ambijenata u ovoj znanstveno-fantastičnoj parodiji koja se usmjerava na svoje kompleksne i duboko oštećene likove. Film je zamišljen kao vizija budućnosti kakvom su je smatrali sedamdesetih godina prošlog stoljeća i upravo je zbog toga prozvan najboljom takvom komedijskom svemirskog žanra još otkako je Galaxy Quest na pragu milenija osvojio srca geekova diljem svijeta.
Space Station 76 doživio je svoju premijeru na ovogodišnjem festivalu South By Southwest (SXSW) u Austinu koji je i inače usmjeren na predstavljanje debitanata i mladih amatera u filmskoj industriji gdje im se daje prilika da očaraju velike studije i time si osiguraju distribucijska prava. Sonyju se očito sviđa ovaj mračan svemirski humor jer su otkupio film pa je sad samo pitanje vremena kad će stići u kina. Inače, likove ne tumače neki anonimus glumci koji su dosad izvodili samo Shakespearea u lokalnom kazalištu, već je okupljena prilično zanimljiva glumačka ekipa s povelikim iskustvom iza sebe.
Patrick Wilson tumači ulogu Captaina Glenna, zapovjednika svemirske postaje koji je ujtedno i alkoholičar što isprva daje laganiju humornu notu njegovu liku, ali s daljnjim razvitkom radnje, otkriva se koliki mu je to teret i koliko ga izjeda iznutra. Svima najdraža vilenjakinja, Liv Tyler, glumi Jessicu Marlowe – Glennovu novu asistenticu koja je zaposlena nakon što je prethodni asistent netragom nestao i to pod sumnjivim okolnostima. Od likova, tu su još i radišni mehaničar Ted (Matt Bomer) i njegova nevjerna žena Misty (Marisa Coughlan) koja ima tajnu aferu sa Steveom (Jerry O’Connell).
Space Station 76 simpatično daje prostora elementima iz drugih SF klasika, poput Keira Dullea (2001: A Space Odyssey) koji ima cameo ulogu u filmu ili pak crveni android koji neobično podsjeća na voljenog R2-D2 lika iz Star Wars franšize. Također, u radnji su očiti i utjecaji seksualnog buđenja i političke revolucije koja je vladala sedamdesetih, a rad kamerom je spretno pridonio stvaranju dojma da su likovi doista u beskrajnim prostranstvima svemira gdje se doimaju malo i izolirano. Budući da nisu imali budžet za specijalne efekte kakvima se mogu pohvatili današnjih blockbusteri, širokokutne leće i pametno postavljena scenografija poslužili su svrsi i dokazali koliko je ustvari malo potrebno da bi se stvorilo nešto moćno.
Sve u svemu, ova crnohumorna svemirska farska zvuči neobično, a samim time i zanimljivo. Izdvaja je od ostatka svemirskog žanra gdje sve najbolje i najduhovitije rečenice dobije jedan lik koji je zadužen za pružanjeg te lakše note između laserske pucnjave i međugalaktike utrke s vremenom da bi se spasilo… ma tko bi ga znao! Držite fige da nas Sony što prije nagradi ovim filmom na velikom platnu. I slobodno se uputite do kina u tatinoj vintage košulji sa sumnjivim uzorkom iz sedamdesetih. Pored ove poremećene grupe svemirskih putnika, djelovat ćete najnormalnije od svih.
