Ziherov glazbeni lonac – Harvo Jay: “Tko će od bogatih i trijeznih to gledati i slušati”

Harvo Jay je mladi tročlani osječki bend koji stvara nešto jako dobro, a to nešto povremeno zvuči kao post-hardcore ili noise pop te se preobražava i raste. No buka im je stalni nazivnik. Bend čine Hrvoje Dešić na gitari, Marko Pernačić na basu i Šimun Padovan na bubnjevima. Na vokalima su svi! Svoj prvi LP, “Sok od agonije“, objavili su ovoga proljeća, a mnogi su već prepoznali kvalitetu njihove specifične DIY nostalgije. O glasnoj glazbi, slomljenoj osječkoj sceni, svim njihovim nadama i beznađu čitajte u ovom intervjuu. Na pitanja nam je većinom odgovarao basist i majstor tona Marko.

S obzirom na to da je ovo vaš prvi intervju za Ziher, bilo bi dobro da sami nešto kažete o bendu. Po mogućnosti malo više od onoga što se može iščitati iz captiona na Facebooku ili Bandcampu.

U suštini mi smo tri tipa koji su se našli radi stvaranja, otkrivanja glazbe i ispostavilo se da nas to izuzetno veseli i ispunjava. Hrvoje zna doći s nekim glazbenim ili tekstualnim idejama koje zajedno razvijamo u nešto što nam zvuči najzanimljivije u tom trenutku, što bi obično ispalo u post-hardcore, noise pop, čak i dreamy stilu. No ne volimo se ograničavati, a (uspješno) kretanje van okvira nas baš raduje.

Jedna od konvencija je pitanje o imenu benda. Nekako se uvijek nadamo da postoji neka zanimljiva priča pa pitamo – otkud, kako, koji ga je genij smislio? Ako slučajno nema priče, dajte nam neki popis najgorih imena za bendove koje znate.

Prljavo kazalište i Metallica su bila zauzeta imena pa smo se zadovoljili s ovim. Nemamo popis najgorih nažalost, al’ eto, ne znam, The Rockeri je moj osobni favorit. Bacite čekaut ako još niste.

Naslov albuma mi je puno jasniji od imena. Aronija i agonija su mi vrlo dobro poznate. S obzirom na to da još niste svojim nastupima pokorili državu i regiju, je li album “Sok od agonije” ispunio svoj zadatak glasnika koji najavljuje vaš dolazak? Kakvi su dojmovi došli do vas?

Nemamo fantazije o pokoravanju ičega. Pristup nam je takav da prije svega radimo glazbu koja nas veseli, sredstvima koja god su nam na raspolaganju. Jasno nam je da kod nas takav pristup ne jamči nikakvo pokoravanje niti ikakve trijumfe pa se time ne opterećujemo. Ima ljudi koje smo razveselili time što radimo i jako nam je drago zbog toga.

Meni je osobno vaš album postao jako drag jer zvuči kao album tri različita, a dobra benda. Nešto što baš volim čuti u jednom paketu.

Hvala ti, Valentina. Moguće je da je to zato što nismo međusobno baš usklađeni s glazbenim ukusima, a ni s bipolarnošću.

Koji su vam glavni glazbeni utjecaji? Kome bi rado rekli hvala da možete?

Jednom nam je rečeno da zvučimo kao mješavina Mars Volte i Radioheada. Ne dajte se zavarati. Ima tu svega, osobno bih istaknuo Šumski, Cog, Dalstroy, Darkwood Dub, Pixies, Makeout Videotape, Fugazi, Foalse. Volimo King Gizzarda i Jesus Lizarda.

Što kažete na oplakivanje glazbenika koji u zadnje vrijeme “padaju kao muhe”?

To nije ništa novo u svijetu. Brojimo koliko njih će Joža Manolić nadživjeti.

Kako se ulomak iz Šegrta Hlapića našao na pjesmi Božje uši?

Našao se tako što je iz tog citata nastala pjesma (refren). Taj dio pjesme nam je zvučao praznjikavo pa smo ga popunili tim semplom – oduvijek smo htjeli uživo puštati semplove kako zvuče na albumu, ali stalno zaboravljamo poduzeti išta u vezi toga.

Ako u vašim životima postoji lista prioriteta, gdje je na njoj glazba, gdje bend i što je sve oko njih?

Glazba i bend su na vrhu, ne vidim kako se to dvoje može razdvojiti. Ok, gledajući da glazba benda nastaje iz glazbe koje slušamo, onda je valjda glazba svrsishodno iznad benda. Ostalo je prolazno.

A gdje je Osijek?

Osijek je u kurcu, ali i u našim srcima. Uvijek se nađe netko od mlađih naraštaja tko uzme instrument u ruke, ali Osijek nije vidio nikakvu funkcionalnu scenu s redovnim svirkama autorskih bendova već dosta godina. Samo ove godine raspalo se dosta osječkih bendova, a kako se mladi i alternativniji vole seliti odavde, tako je i ekipa iz Phonograma koja je dovodila kvalitetne bendove otišla i prestala s radom. Brzo je taj trend krenuo otkako su prije 10 godina počeli lupati kazne od 1000 kuna za pijenje na javnom mjestu. Exit je gotovo jedino mjesto gdje bendovi mogu doći svirati i tamo smo toliko puta udarali da smo dosadili i njima i sebi. No ne možemo se požaliti na odaziv ljudi na naše svirke, od kojih su većina naši prijatelji – pokušavamo im izaći u susret što nižim cijenama za upad i besplatnom rakijom. Realno, tko će od bogatih i trijeznih to gledati i slušati. Grad postaje Meka za studente iz okolnih sela i gradova koji piju po stanovima, voze se taxijima i odvrću poklopce na soljenkama u menzi jer što im drugo preostaje? Underground nikako.

Koji su vaši bratski bendovi po Hrvatskoj i s kime bi, osim vjerojatno Rustija, rado dijelili stage ili opremu?

Dogs in Kavala su Srbi, a Umreti Fit Mađari/Srbi pa onda ne ulaze u ovu kategoriju. Od Hrvata valjda Rockeri.

Kakvo vam je bilo ljeto nakon izlaska albuma i kakvi su vam planovi za jesen? Gdje ste sve svirali i gdje vas uskoro možemo čuti live? Gdje niste još svirali, a jako želite?

Bilo je divno jer smo se lijepo naputovali i izdivljali za naše uboge standarde. Nije nam dosta, hoćemo još, nadamo se sjeverno, a za promjenu – najprije u Rijeku. Nadamo se i povratku Kvaci-22 u Beogradu. Ono što je zasad sigurno jest da smo 12. listopada na Karlovačkom epic Ratu Bendova, a 14. u Cezamu u Čakovcu.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.