Londiner: Hrvatski indie bend koji ste tražili!

Londiner je mladi indie bend, nastao u Zagrebu prije dvije godine. Iza sebe imaju nastupe kako u Zagrebu, tako i na obali Lijepe naše. Četveročlani bend čine Šime, vokal, Ivan na gitari, Antonino na basu i Marin na bubnjevima. Iako su relativno nedavno osnovani, svaki od njih ima godine iskustva sviranja  u različitim bendovima. Osim što se promoviraju live nastupima, singlovi im se vrte i na radijskim postajama – prvi singl “Mene tražiš” se održao deset tjedana na top listi “Cener” radija 101, a i na mnogim drugim radijima (Čakovec, Makarska, Šibenik, Dubrovnik itd.) Vrijeme je da, prije njihovog koncerta 16.04. u zagrebačkom Sax-u, upoznate ove mlade talentirane glazbenike!

Od kuda ime Londiner i čija je inicijativa bila osnivanje benda?
Antonino: Nas troje smo često sviruckali zajedno, jer se već dugo poznajemo, ali službeno smo bili u nekim drugim bendovima, pa je i inicijativa bila zajednička: jedan dan smo odlučili “Ok, dosta je bilo zezancije, ajmo nešto napraviti od početka, ali kako valja”. Pozvali smo Šimu u bend i od toga dana pa sve do danas, postava je ista. Par mjeseci poslije smo se odlučili uzeti ime Londiner, što je mađarski naziv za nosača prtljage (engl. riječ bell boy) u hotelu.

Tko je u bendu tekstopisac, a tko skladatelj i od kuda crpite inspiraciju? Dođe li ikada do svađa prilikom stvaranja glazbe?
U bendu je glavni i jedini tekstopisac Šime! I to je tako od početka, ali svi slušamo različitu glazbu pa s tim idu i različiti utjecaji. Uvijek predlažemo jedan drugome “poslušaj ovaj bend, ovu dionicu” i slično.
Šime: Pišem o sebi. O nama. O ljudima koji me okružuju.. Neke pjesme nisu ni o kome. Skladamo grupno u skladu.

Tko ima glavnu riječ, a tko je emotivac?
Antonino: U bendu vlada apsolutna demokracija. Iako mislim da je Ivan taj koji ponekad ima zadnju riječ, vjerovatno zato što je najstariji. On je također i emotivac ovog benda.
Šime: Apsolutna demokracija sa sitnim primjesama klasične diktature.

Što vi tekstopisci/skladatelji činite kada vas muze napuste?
Antonino:  Odem  iz Zagreba na tjedan dana na selo u vikendicu. Tjedan dana sviram akustičnu gitaru u dvorištu, pijem domaće vino i napišem poneku pjesmu. Nešto i izađe vani.
Šime: Mislim da je ključna zdrava prehrana. Pišem uglavnom o sebi pa je važno da sam zdrav.

Svi studirate/ radite. Je li vam ponekad teško uskladiti  te životne obaveze sa skladanjem, pisanjem, probama, nastupima. Je li glazba vaš prioritet?
Antonino:  Ponekad se teško uskladiti, ali za bend nam nije teško raditi ni probe u 9 h ujutro i ako to ne bih ostalim bendovima preporučio da rade.
Šime: Potrebna je organizacija, al’ nije neki veliki problem. Mladi smo. Kad ćemo ako nećemo sad?

Niste Zagrepčani. Mislite li da prebivanje u metropoli ima pozitivan utjecaj na vašu karijeru, i kakav je općenito život u glavnom gradu?
Antonino:  Apsolutno. Puno je lakše raditi kad ti se sve u vezi glazbene industrije odvija u Zagrebu (diskografi, radija, mediji, klubovi) itd… Drugo je to, što Zagreb kao grad ima najviše stanovnika i studenata, što  znači i veći broj publike.
Šime: Koliko god Zagreb bio kul i središte zbivanja ipak nitko od nas nije Zagrepčanin. Nas troje smo za sada tu pa nam to i najviše odgovara. Marin ima razgledavanje krajolika od Trogira do Zagreba jako često. Za sada tako funkcioniramo. Zagreb nam odgovara.

Na last.fm-u najveći hit vam je Mene Tražiš. Kako je sa publikom na live nastupima?
Ista stvar. Zasad ona najbolje prolazi kod publike.

U srijedu, 10.4. ste emisiju Garaža na HRT-u. Dojmovi?
Antonino:  Najčudnije iskustvo do sada. Sve ti to s druge strane tv-a izgleda puno jednostavnije, tek kad dođeš tamo, shvatiš da na jednoj emisiji kao što je Garaža u produkciji radi 20-ak ljudi i sve mora biti po špagi. Prošlo je okej, jedva čekam emitiranje.
Šime: Usrali smo se.

Budući da se promovirate i uživo, i putem radija, a nedavno i putem televizije, kojim putem, po vašem mišljenju, možete najviše doprijeti do publike?
Šime: Definitivno su to koncerti! Iako internet čuda radi. Svi su okrenuti samo njemu. Može to bit super korisno za bendove, al’ realno to je sranje.

Od brojnih nastupa, koji vam je najdraži, a koji je bio najgori, ako je takvog bilo?
Onaj u Teatru &td . Iz razloga što je bio prvi i zato što je bila odlična atmosfera.

U šestom mjesecu 2012. godine sklopili ste ugovor s izdavačkom kućom Croatia Records. Je li to bila prekretnica za vas?
Potpisali smo ugovor za singl “Mene tražiš” sa Croatiom. To je bio više nekakav test, i za nas a i za njih koliko još možemo ispromovirati pjesmu. Kod njih radi isto nova mlada ekipa kojima smo se svidjeli, rade na prvoj diskografskoj indie kompilaciji, što je pohvalno. Nakon par sastanaka i dogovora odlučili smo ne produžiti ugovor i prešli smo u drugu diskografsku kuću. Ali za slijedeći album sigurno da ćemo ići ponovno razgovarati s njima jer su se pokazali kao stvarno korektni ljudi.

Nedavno je izašao vaš novi singl – Sve te stvari čine se u pravu ali nisu. Jeste li zadovoljni obavljenim poslom i reakcijom publike?
Antonino:  Singl je izašao prije nekoliko dana i reakcije publike su jako pozitivne i ja sam osobno jako zadovoljan.

Do sada ste izdavali samo singlove. U kojoj je fazi priprema albuma?
Šime: Album je gotov. Master snimke su tu. Već radimo neke nove stvari, skupilo se nešto ideja. U teškim smo pregovorima, a Nino kaže da će u svibnju bit vani. Ja bi baš volio.

Nastupit ćete u poznatom zagrebačkom klubu SAX 16. 04. s bendovima Lost Oscars i Hren. Što očekujete od ovog nastupa?
Veseli nas svaki nastup, jer dugo smo radili na albumu i jako nam se svira. Očekujemo dobru zabavu i zezanciju.
Antonino:  Moram priznat da me veseli nastup Lost Oscarsa, zadnji put sam ih gledao u Zaprešiću prije 2-3 godine i tad su me oduševili, baš me zanima kako sada zvuče.

Ako se proslavite, bojite li se da će vas slava izmijeniti?
Antonino: Ako se proslavim prvo što ću napraviti je tebe izbrisati sa fejsa. Šalim se, u Hrvatskoj “slava” je čudan pojam. Ne znam, da smo vani rekao bih ti da bi kupio kuću na nekom otoku, vozio nekog oldtimera a u podrumu imao studio iz kojeg ne bi izlazio. Zapravo najsretniji ću biti ako budemo i dalje na okupu i da ovo što radimo potraje što dulje. Ostalo je nebitno.

Za kraj, pozdravite Ziherove čitatelje i poručite im nešto mudro!
Budite dobri. Vole vas Londineri.