Marta Martina Mijić: Kultura u umjetnosti ne bi trebala poznavati granice
Danas, 28.lipnja, na adresi Day Cafea (Savska 144a) otvara se izložba Marte Martine Mijić pod nazivom Balans. Marti je ovo treća po redu izložba, nakon one postavljene u njenom rodnom gradu, Travniku te izložbe fotografija u Beogradu. Ona svoju zagrebačku izložbu temelji na glavnom liku, Dariousu koji nas zapravo izložbom fotografija vodi kroz različite vrste aktivnosti i zabave. Uz fotografiranje ljudskog tijela kao takvog koji su prikazani ‘street workout-om’ i ‘acro-yogom’ moguće je vidjeti i prikaze Zagreba iz ipak malo drugačije perspektive. Ova mlada umjetnica koja ostaje zapamćena po crno-bijeloj fotografiji koja će biti predstavljena Zagrebu pričala je i za Ziher. Izložbu je moguće pogledati do 26. srpnja 2013. godine, a Martin rad možete pratiti na njenoj službenoj stranici MAF.
Marta, predstavi se Ziherovoj publici. To je Marta i odakle dolazi?
Ja sam Marta Martina Mijić (MAFphoto). Rođena sam u malom gradiću 90 kn zapadno od Sarajeva, koji je poznat je po tome, što je bio prijestolnica osmanskih vezira od 17. do 19 stoljeća, pa i njegovo kulturno nasljeđe datira iz tog perioda. To je grad Travnik. Djetinjstvo sam provela naizmjenično u BiH, Hrvatskoj i Njemačkoj. Putnik sam. U Zagrebu živim od 2007 godine.
Tvoja prva izložba izložena je u tvom rodnom gradu? Koliko ti je to značilo za nastavak tvoje priče, ta podrška grada?
Prva izložba koju spominješ je bila slikarska izložba pod nazivom Moja priča, kad već volim pričati priče, uredu je krenuti prvo od sebe. Slikarstvo je jedna od mojih prvih ljubavi. Podrška prijatelja i grada je bila velika. Atmosfera je bila opuštena uz jako velik broj posjetitelja na moje iznenađenje. Bio je poticaj za sve buduće ‘priče’.
Kakav je položaj mladih umjetnika u Travniku i općenito BIH?
Travnik je jedan energetski zanimljiv grad. U njemu se zbilja rađa puno umjetnika. Svi su uspješni u svom radu i putu. Neovisno o kategoriji, kazalište, glazba, fotografija, film, sport, književnost. Položaj mladih umjetnika ne samo u BiH već i u našoj zemlji je realno veoma težak, ali ako ćemo tako gledati težak položaj imaju svi. Financiranje samog sebe nije najlakše. Koliko god bilo teško, sami biramo svoj put i sami ga stvaramo. Imamo svugdje oko nas dokaze da je moguće (da ne nabrajam redom kolege i kolegice) bitno je imati pozitivan stav. Time postižemo sve što nam je potrebno. Osmijeh na lice (smijeh) sve je uredu.
Nakon Travnika, izlažeš u Beogradu i sada u Zagrebu. Neki umjetnici bi ti zavidjeli jer zaokružuješ priču regije. Iako je izložba u Zagrebu tek u tijeku što bi rekla da ima jedan grad a ostala dva nemaju, što je ono što po tebi čini ta 3 grada zasebno posebnima?
U Beogradu sam izlagala 2010. svoju prvu fotografsku izložbu Voyage na nagovor prijatelja koji me je pozvao u Beograd. Granice između Hrvatske i okolnih susjednih zemalja ne vidim, možda će mi mnogi na tome zavidjeti. Kultura u umjetnosti ne bi trebala poznavati granice, pa se ja toga i držim. U Beogradu su bili vrlo zainteresirani za slike Zagreba, a većinom sam upravo tim fotografijama i promovirala Zagreb. U sva tri grada sam upoznala kreativne ljude i ogromnu pozitivnost koja me je nadahnula iako su sva tri grada različita.
Na što se ponajviše precizira tvoja fotografija i što možemo vidjeti na zagrebačkoj izložbi?
Obrađujem teme poput duhovnog buđenja, buđenja svijesti, sukob svjetla i tame koja nas konstantno okupira, zdrav život. Volim igre svjetla i sjene. Istraživanje ljudskih mogućnosti, pokreta i portret. Strast, igranje. Detalj. Akt. Crno-bijelu fotografiju. Upoznajem različite svjetove u ljudima. Putnik sam i dalje. Nisam mogla vjerovati da se može toliko putovati, a fizički biti na jednom mjestu. Nudi mi se širok spektar fotografskih priča i tema izražaja kroz koje mogu obraditi srž koju sam navela.
Izložba Balans. Glavni lik, Darious, nas vodi kroz fotografsku priču i upoznaje s različitim vrstama aktivnosti i zabave. Druženje s ljudima različitih osobnosti koje spajaju upravo te zanimljive aktivnosti, moguće je upoznati i ‘skrivene’ dijelove grada Zagreba. Pokretima i balansiranjem tijela kroz discipline pomiču se granice onog što smatramo mogućim. Izložba apelira na zdrav život i aktivnost, brigu o nama samima, pozitivnost, disciplinu. Upoznajemo se sa zanimljivim smjerovima aktivnosti poput Street workouta i Acro Yoge, što je i meni bilo nepoznato. Današnji način života nam nameće boravak u zatvorenim prostorijama, komunikaciju internetom, što ni u kojem slučaju nije loše, ali je bitno uspostaviti ravnotežu. Sve je manje ljudi koji slobodno vrijeme borave u gradskim parkovima, prirodi i uspostavljaju živu verbalnu komunikaciju, druženje. Izložba prikazuje kako je zabavno boraviti van kuće i igrati se.
Odakle inspiracija?
Inspiracija mi dolazi iz svemira. Ako je osoba dovoljno opuštena, otvorena prema novim stvarima, inspiraciju će pronaći bilo gdje i bilo kad. Postala sam dio vibracijskog svijeta što ljubav je. Ništa novo ne stvaram, sve novo je i sve staro. Samo fotografski prepričavam onako kako sve staro i sve novo doživljavam. Prosljeđujem informacije dalje, time što vidim, kako vidim svijet oko sebe tu i tamo kistom, a pretežno kroz objektiv fotoaparata.
Pročitala sam negdje da te zanima gluma i ples i sport. Uspijevaš li to sve prenijeti i na fotografiju?
Ples, glumu, sport prenosim na fotografiju, bilo da se radi o umjetničkim fotografijama i projektima ili poslovnim komercijalnim fotografijama. Aktivnosti su prisutne i dalje su dio mene i mog izražaja, samo ne u istom aktivnom obliku kao nekad. Plesom i glumom sam se bavila za vrijeme srednje škole, sportom se nažalost ne bavim profesionalno, ali je prisutan u mom životu od ranog djetinjstva i bez toga ne mogu život uopće zamisliti. Ako nisam redovita s treninzima, moji psi me natjeraju na tjelovježbu.
Nakon Beograda i Zagreba, koji grad ti je trenutno želja za postavljanje izložbe?
Jako me veseli izlaganje u Zagrebu. Sljedeću izložbu voljela bih izlagati u Sarajevu, zadnje vrijeme radim divne projekte s prijateljem režiserom Adom Hasanovićem koji je iz tog grada. No, nikad se ne zna gdje će me život odvesti. Ne žurim se s izložbama, volim uživati u svemu što radim jer je to cilj svega što radimo. Prepuštam se stvaralačkim energijama da me nose kamo trebam ići.