Pars Petrosa: “U glazbi su emocije, nema tu previše pametovanja”

Vrijeme čitanja: 5 minute

Uoči koncerta u KSET-u 3. travnja, porazgovarali smo s vokalom i frontmenom Zoranom i bubnjarom Nicolasom iz benda Pars Petrosa. Za one koji ne znaju, Pars Petrosa samoborski je bend sa zagrebačkom adresom koji službeno, uz neke prekide i kreativna traganja, postoji od 2005. godine. Zadnje izdanje benda je EP “To Pathetic Wonderful People” (2007), a nove pjesme vrijedno se rade i u tijeku su pripreme za skorašnji izlazak novog izdanja. Inače, zanimljivo je da ime benda potječe iz medicinskog pojmovlja. Pars Petrosa važna je mala kost unutar glave koja nam omogućuje sluh i ravnotežu. Dakle, bez Parsa bi, kako bend navodi i na svojoj službenoj stranici, puzali gluhi. Kroz intervju upoznajte bend, njihove planove i želje te osluhnite kako zvuči njihova mistična i uvjerljiva glazbena šetnja prostranstvima pustinje.

Inače ne pitam bendove za ime, ipak vaše je izrazito specifično. Što leži iza toga? Ideja o zvuku, slušanju i glazbi općenito?

Zoran: Pa da, ima veze sa sluhom i ravnotežom. Naravno, povezano je i s glazbom. Mislim da u svijetu sve mora biti u ravnoteži. To ima smisla i s vagom koje volimo.

Postojite od 2005. Kako se do danas razvijao bend? Imali ste i dužu pauzu…

Zoran: Da, bend je s jednom postavom funkcionirao od 2005. do 2007., pa od 2007. do 2008. Točnije od 2005. do 2008. nas je bilo brdo u bendu. Dvije gitare, bas i bubanj, onda strane udaraljke pa saksofon… Svašta smo nešto kombinirali i eksperimentirali. Onda se to 2008. ustvari raspalo pa smo nastavili dalje.

Jesi li zadovoljan sa sadašnjim postavom i  stanjem u bendu?

Zoran: Ne mogu si sad više zamisliti da ima više ljudi u bendu. Troje nas je dovoljno, dobili smo neku dinamiku

Nicholas: Dobro funkcionira – bas, bubanj, gitara!

Imali ste izdanje 2007., a to je prilično davno. Imate li u planu izdavanje novih stvari, kako s tim stojite?

Nicholas: Radimo na novim pjesmama i trebali bi ih snimiti.

Zoran: Već smo bili po studijima i imamo neke snimljene stvari tako da bi se to trebali u skorije vrijeme dogovoriti. Čak nešto za KSET spremamo.

Nicholas: Jako smo spori, ali valjda smo temeljiti.

Zoran: Svatko od nas svira i u različitim drugim projektima, tako da nas i to malo usporava.

Kako to uspijevate uskladiti žanrovski, a kako vremenski?

Zoran: Za glazbu uvijek nađeš vremena. Uglavnom se bavimo s tim.

Nicholas: Svak’ svira okolo, ali uvijek se nalazimo svakih tjedan dana.

Zoran: A žanrovski… muzika je veliko bogatstvo. Mislim da treba sve više ići u različite sfere. Bar ja to volim, eksperimentirati.

Ne dogodi se nekad da se miješaju utjecaji iz drugih bendova?

Zoran: Mislim da Pars ima svoj zvuk.

Nicholas: Naravno, svi mi imamo utjecaja, ali ima ih previše da bi to utjecalo.

Kako bi opisali svoj zvuk?

Nicholas: Rock and roll. Jednostavno.

Zoran: Psihodelija, rock and roll, Balkan…

Nicholas: Volimo šarat’, ali ‘jednom’ riječi bi to bio rock and roll.

Planirate li snimanje nekog spota uskoro?

Zoran: Pa da. Više u obliku live spotova. Sad ćemo raditi na tome da što više live svirki snimamo. Mislim da je to bitnije.

Nicholas: Radimo jednostavne spotove u biti, videe.

Vaš izričaj mi djeluje kao da je dosta obilježen ‘art elementima’, mislila sam da će i spot možda imati taj štih.

Zoran: Drago nam je da si to primijetila. Ma bit će sigurno, samo je stvar da se treba sjesti, izvesti ideju i napraviti.

Sami to mislite izrealizirati?

Zoran: Pa da sigurno, većinu toga radimo sami.

Nicholas: Snimali smo po studijima, ali to nije baš išlo pa smo počeli sami snimati. Malo smo neprilagođeni 🙂

Kako planirate izdati nove materijale, a kako ih učiniti dostupnim publici? Prodaja, ‘name your price’ princip ili nešto treće? Možda vinyl, to je sada ‘in’.

Zoran: Vinyl i ta spika definitivno ulazi u obzir, a što se izdanja tiče, to bi trebalo biti nekih 5-6 pjesama. Tek toliko da se to snimi što prije.

Kao neki EP?

Zoran: Ma da. A što se tiče dostupnosti, to treba ljudima dijeliti čak i na koncertima. Ljudi danas  nemaju para da kupuju albume, tako da definitivno treba dijeliti, pa tko voli nek’ izvoli!

Nicholas: Tako je. Mi to ne radimo za novce. Drugačije se financiramo.

Mjesta nastupanja su po broju i raznovrsnosti zanimljiva. Nastupali ste stvarno svugdje, od gradske plaže Omiš, Doma Sportova i Tvornice, pa sve do Exita i INmusica.

Nicholas: Prije smo imali jako puno koncerata, sada nešto manje. Ideja bi bila ići van…

Zbog čega bi išli van? Zbog zvuka, publike ili nešto treće?

Nicholas: Da putujemo.

Zoran: Tako je. Da putujemo i sviramo.

Kako pak sebe percipirate, kao bend za manje prostore ili za festivale i sl.?

Nicholas: I jedno i drugo. Na INmusicu je bilo malo ljudi, točnije šest. Kiša ih je pojela, ali bilo je mrak! Tih šest ljudi! Njima je bilo izvrsno, to je naša publika.

Zoran: Meni su osobno draže ove manje svirke. Klupske, definitivno. Tako se mogu bolje povezati s publikom kada vidim da ljudi slušaju. To mi je najdraže. Nije da pretjerano gledam u publiku, ali osjeti se to.

U kategoriji ‘influence’ ste na vašoj službenoj stranici napisali: life, human, nature, Balkan, beyond belief. Kako bi to objasnili?

Zoran: Uh! Davno sam to pisao. Život kao život. Svakim danom ideš dalje, bliže si kraju. Svašta nešto učiš usput.

Nicholas: Mozgovi su nam u biti u jako dubokim sferama, ali ajmo reć – ljubav.

Balkan?

Zoran: Da, Balkan je jako u srcu. Mi čak mislimo da smo došli s neke druge planete. Ne u smislu da se osjećamo posebno od drugih ljudi, da smo drugačiji ili bolji, ne daj Bože. Svi imamo svoje grijehe. Više je ono da živimo na različitim mjestima, a u snu se susrećemo i hodamo po nekim proplancima. Naiđemo u pustinju, tamo je jedan suncokret i on raste. Sav zelen! Od kud? Stalno ti neki znakovi.

Nicholas: Puno znakova! Teško je to objasniti, ali zato postoji glazba.

Zoran: Tako je. U svakom projektu kojem sviramo to je uvijek iz dubine duše, iz srce kako se kaže. U glazbi su emocije. Nema tu pametovanja. Ili se daš u to, ili se ne daš.

Nicholas: Ja bi rekao da je ovo čisti izraz. Postoji moment čistog izraza, točnije intuicije. Nema baš previše planiranja.

Tko piše tekstove? Koliko su vam bitni tekstovi naspram glazbe?

Zoran: Uglavnom ja nešto načačkam. Bitni su nam tekstovi, naravno i glazba. Bitno mi je da se izrazim. Makar kroz dvije riječi, ali da iziđe emocija u tom trenutku ili u trenutku kada je pjesma nastala. Tekstovi su više-manje uvijek osobne prirode, nema tu soljenja pameti nikome, nego jednostavno ili se stopiš s njima ili ne.

Imate li neke bendove s kojima ste surađivali/nastupali, a da vam se sviđa njihov zvuk. Jeste li se s nekima uspjeli posebno povezati?

Zoran: Sad je drugačija situacija. Prije smo svirali sa svima sa scene, ne znam koga bih izdvojio.

Nicholas: Sad sviramo isključivo na određenim mjestima s određenim ljudima. Pars je prije imao svoj kolektiv u tom rokenrol điru, zvao se Das Incest. U njemu su sudjelovali Abroad Experiments i No Chance. Kad smo imali kolektiv, radili smo svoje gigove i bilo je vrlo kul. Zadnje što smo svirali bilo nam je odlično – s From Another Mother. Inače, od bendova s naše scene odlični su nam i Rens Argoa s kojima sviramo uskoro u KSET-u.

Za kraj, podijelite s nama planove za dalje.

Zoran: Upravo spremamo snimanje tih pet-šest stvari, da se završi ta ploča. Mislim da onda iza ljeta planiramo neki veći tour. Po Balkanu, možda i van, po Europi. Za sada imamo bar svaki mjesec jednu svirku, mislim da je to ok. Od svirke u KSET-u očekujem da će biti puno ljudi, da ćemo se lijepo zabaviti i povezati.

Nicholas: Bit će odlično! KSET mi je jedno od dražih mjesta za sviranje. Ima svoju priču, prostor je mrak i ima zanimljivih koncerata.