Uma Thurman: “Mainstream je u Hrvatskoj postao apsolutna katastrofa”

Riječki stoner bend Uma Thurman, okupljen 2010. godine, već od samih početaka biva obasipan dobrim kritikama kao i recenzijama albuma prvijenca “I am the High Fucking Priestess“ izdanog 2014. godine. Ova četveročlana instrumentalna mašinerija koju čine Dejo, Vinko, Dodo i Neno, unosi dašak svježine u poznato nam glazbeno podneblje intrigantnim, domišljatim, ali ujedno i minimalističkim stilom. Iako ih se može povezati sa sličnim izvođačima poput Black Sabbatha, Kyussa i Orange Goblina, Uma Thurman oživljava spomenute žanrove no i eksperimentira s ostalim pravcima kako bi dobili finalni produkt s kojim je cijeli bend zadovoljan, a fanovi oduševljeni. Iznimno jaka točka benda su koncerti, na kojima u potpunosti dolazi do izražaja koliko su članovi uneseni u ono što rade i koliko uživaju u stvaranju i izvedbi glazbe.

Tko su članovi Ume Thurman?

Neno: Bend čine Dejo na bass gitari, Vinko na bubnju i Dodo i ja na gitarama.
Vinko: Članovi Ume su četiri super frenda koji odlično funkcioniraju zajedno i vole se kao što vole stvarati masne riffove i zajebavat se.

Tko je osnovao bend i odakle je potekla ideja za ime? Zašto baš ova glumica?

Vinko: Za samu ideju slaganja stoner benda zaslužan je Dejo, naš basist, uhvatio je bivšeg gitaristu Ivana Čuku i mene da složimo neki eksperimentalni bend vođen stoner rockom na ljeto 2010. godine. Tu se počelo pričati o nekom imenu za bend gdje je Dejo izvalio Uma Thurman. Naravno odmah smo pristali na ime jer svi znamo da je Uma legendarna glumica i ono najbitnije, muza još legendarnijeg filmskog redatelja Tarantina koji nas i dan danas uveseljava svojim pomaknutim filmskim uratcima.

Da li je početni koncept uključivao mogućnost vokala ili ste odmah znali da želite osnovati instrumentalni bend?

Vinko: Prvotna ideja benda je bila zamišljena bez vokala. Potom se bend odlučio da bi mogao probati ubaciti vokal. Tu su uletjeli razno razni ljudi, ali nam ništa od toga nije odgovaralo pa smo odlučili ostati na tome da publiku nastavimo gnjaviti instrumentalnom mjuzom s čestim promjenama i zanimljivim dionicama kako bi ipak to sve imalo jednu fora priču.

Koga smatrate glazbenim uzorima i osjeti li se njihov utjecaj u Umi Thurman?

Neno: Pošto svatko od nas sluša dosta različitu glazbu u kojoj se stilovi pa čak i bendovi u nekim slučajevima poklapaju, ono što zajednički stvorimo kroz đemanje i izmjenu ideja dobiva neki novi oblik. Nemamo neke “glavne” uzore, naravno da se divimo mnogim bendovima ali dosta tih bendova izlazi iz etikete “stonera”. Ideje nam dolaze iz raznih izvora i stvari najčešće nastaju iz đemova na probi nakon što netko od nas predstavi svoj riff ili ritam.

Imate li osobne favorite s albuma i koju pjesmu vam je najveći užitak svirati uživo?

Vinko: I like my coco strong, I am The High Fucking Priestess i Stoner ride su mi najdraže stvari za svirati live jer se na njima mogu razbacati po bubnju. Omogućavaju mi da zdrobim bubanj dok lete iskre oko mene.
Favorite s albuma bih teško mogao izdvojiti jer smo za ovaj album izabrali najbolje pjesme cijelog materijala koji je bio napravljen, ali ako bih izdvojio neke rekao bih Black Sunday i Vagiant, a evo i Say What One More Time.

Neno: Uuf, teško pitanje. Favorit mi je svakako I am The High Fucking Priestess, žestoka je i dinamična. Svaka stvar na albumu mi ima nešto svoje, ali ta stvar mi nekako iskače čim je počnemo svirati tako da ona spada i u ove koje su mi najdraže za svirati uživo. Cosmic Pussy mi je jedna od dražih za live nastup, Black Sunday također. I Vagiant, eto.

Osim Dorijana koji svira i u Monoxu, imaju li i ostali članovi projekte i/ili bendove u koje ulažu vrijeme i ideje?

Neno: Da. Naš basist Dejo novonastali je član riječkog benda One Piece Puzzle ( Ne znamo da li smijemo uopće izlaziti s ovim u javnost, ali jebiga. Sorry OPP :P), a ja sviram u ska/punk bendu Krešo i Kisele Kiše. Dejo, Vinko i ja smo u jednom ‘side-project’ bendu sa zajedničkim prijateljem Damirom Batarelom imena Summoning MorbidHead. Vinko nam je jedno vrijeme bubnjao u Motorhead cover bendu no zbog velike količine obveza je morao napustiti bend.

Zagrebačkoj publici predstavili ste album „I am the High Fucking Priestess“ na prošlogodišnjem događaju u Močvari pod imenom „Podrži scenu! StoneRIzacija“.  Kanite li predstaviti i na nadolazećem koncertu u Vintageu nove materijale?

Vinko: Novi album je zagrebačka publika prošli put odlično prihvatila i svakako zaslužila još jednom ga čuti. Uma je jedno vrijeme pod obavezno na svakom svom koncertu svirala nove stvari koje publika još nije imala priliku poslušati. Tako se događalo da je publika znala čuti pjesme koje se ne nalaze dan danas ni na jednom od albuma i bend ih ne izvodi i vjerojatno ih neće nikad više ni izvoditi live. To su bile neke pjesme koje smo napravili, ali finalno smo se odlučili da ih nećemo više koristiti. Da li ćemo istu stvar odraditi i za ovaj koncert pozivamo ljude da dođu 28.10.2015 u Vintage Industrial Bar i saznaju. Samo ću reći da Uma ima oko 4-5 novih stvari spremnih za novi album.

Kakvim smatrate trenutno stanje na domaćoj metal sceni?

Vinko: Metal scena je u Hrvata po mom mišljenju uvijek bila odlična. Bendova ima masu, svih žanrova i podžanrova. No problem je što većina hrvatske javnosti nije odgojena da sluša kvalitetnu i alternativnu glazbu. Većini Hrvata glazba služi kao pozadinski zvuk koji svira na radiju dok nešto rade, a ne da uživaju u njenim čarima. Često je ta glazba s radija komercijalno smeće koje nazivam “glazba za usisavanje” jer ne čuješ niti te zanima što dopire iz zvučnika. To smeće  je postavio “neki lovator” ne bi li zarađivao pare dok nam tone izvrsnih bendova stoji u garažama i nemaju priliku doći na svoje. Srećom, nedavno se to promijenilo gdje se pojavio internet pa svaki bend ipak dobiva priliku pokazati što zna vlastitim kanalima i produkcijom. Ne kažem da alternativa treba biti mainstream ili popularna glazba, ali mislim da bi se ljudi trebali ipak malo glazbeno obrazovati i više posjećivati koncerte te supportati kvalitetne i underground bendove. Onoj ekipi koja dolazi na koncerte i potpomaže razvoju ove naše male scene šaljem pozdrave i moje duboke naklone. Njihova lica ću ponovno vidjeti 28.10. u Zagrebu. Nadam se da će biti i nekih novih lica.

Neno: Bendova ima puno, samo treba znat tražit. Bio to metal, rock, punk ili neka druga vrsta glazbe, bendova je bilo i bit će ih samo što se ljudi koji se bave alternativnom glazbom moraju puno više truditi oko nastanka materijala i predstavljanja istog. Većina Hrvata ne shvaća da je i alternativna muzika dio kulture i da se nađe za svakoga po nešto. Mainstream je u Hrvatskoj postao apsolutna katastrofa i granica između takve muzike i alternative nije nikad bila veća. Zato se danas alternativni bendovi snalaze kako znaju, DIY receptom, i čini mi se kako bi stvari mogle biti puno bolje u budućnosti. Alternativa je jedina alternativa.

Kada se može očekivati snimljeni novi materijal i hoće li Uma nastaviti u pravcu s kojim je počela?

Neno: Na novom materijalu se radi punom parom, svaka proba donese nešto novo i svježe. Što se tiče smjera u kojem ide naša glazba, hmm… Promjena je prirodna stvar, kako kod ljudi tako i u muzici, nemamo neki recept po kojem radimo pjesme. Jedino što ostaje je žestina, energija i mast.
Vinko: Složit ću se s Nenom. Jebeš recepte i pravce. Glazba je umjetnost i Uma uživa u izradi umjetnosti pa u kojem god ona smjeru išla. Stvarati nove pjesme je najdraži dio ovog benda i ne želimo ga umrljati nekim planovima i smjernicama. Uma u svom prvotnom stadiju nije trebala zalaziti u metal glazbu ali se eto i to dogodilo. Kakav će biti sljedeći izdanak te kada će bit, nas ne zanima. Bit će kad bude najbolje vrijeme i mi odlučimo da je to to. Sila je s nama!