novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Zvonka Obajdin (Svemir): “Male laži su mali kozmetički zahvati na stvarnosti, stvari koje smo gurnuli pod tepih”

svemir
Foto: Marina Uzelac
Vrijeme čitanja: 5 minute
Kantautorski, akustičan bend Svemir, kako ste došli na ideju da se oformite?

Čim sam počela svirati i pisati svoju glazbu, osjećala sam želju za bendom – iako sam jedno vrijeme nastupala solo (a i sad ponekad to napravim), nikada mi zapravo to nije bio najdraži način funkcioniranja. Tako da je u mom slučaju želja (ili ako hoćeš – ideja) za bendom samo produžetak želje za sviranjem i stvaranjem općenito. Što se tiče epiteta kantautorski i akustični bend  – mogu se složiti s kantautorskim jer glazba koju radim, bez obzira na to koliko ljudi sudjeluje u njenom izvođenju, u svojoj biti jest kantautorska, ako pod time podrazumijevamo pjesme koje je napisala i koje može izvoditi i samo jedna osoba, i koje su uglavnom osobne prirode. No, nikada nisam imala izričitu želju da bend bude „akustični“, iako je to na početku bio, no više iz nužde i nemogućnosti da drugačije organiziram stvari, nego iz neke posebne ideje i namjere.

Kako biste opisali svoju glazbu s obzirom na same početke benda?

Bend je počeo kao akustični duo, a trenutno funkcionira kao četveročlani ili čak i peteročlani, pa je pomak u zvuku vrlo jasan. U odnosu na početke benda, sada smo kao prvo puno glasniji 😀 (što je uvijek dobro ako se moraš nadglasavati s lošom akustikom ili onim likom iz trećeg reda koji baš sad mora frendu prepričati najbolji recept za paprikaš :D), a osim toga i raznolikiji; na primjer na počecima benda ja sam svirala isključivo akustičnu gitaru a sada uglavnom sviram električnu, malo se igramo s gitarskim pedalama i efektima, pokušavamo razigrati aranžmane…

Osjetan je utjecaj bluesa i folka ukomponiran u savršen indie pop zvuk. To je neuobičajen pristup i spoj žanrova i rijetkima uspijeva. Usuđujem se izreći da je postao vaš upečatljiv rukopis. Želite se odmicati od tog smjera ili ostajete pri njemu?

Ne želimo se iz nekog posebnog razloga odmicati od svog specifičnog zvuka i potpisa, no želimo rasti i razvijati se, i u taj svoj postojeći prepoznatljivi sound uključivati još više različitih ideja i utjecaja.

Što su „Male Laži“? Može li se lagati u glazbi?

Male laži su, u konkretnom slučaju odnosno u istoimenoj pjesmi, sva ona mala muljanja koja prodajemo svojim bližnjima a najčešće i sami sebi, kako si ne bi morali priznati neke neugodne činjenice – mala uljepšavanja istine i mali kozmetički zahvati na stvarnosti za koje smo se uvjerili da nisu važni i da nema veze ako smo možda nešto malo pogurali pod tepih, a zapravo ima veze, jer tisuću malih stvari više nisu mala stvar.

Što se tiče laganja u glazbi, da, mislim da je i tu i te kako moguće lagati, iz istih motivacija iz kojih lažemo i inače u životu – zbog straha, zbog srama, a nekad možda i zbog obične lijenosti. Ja se, naravno, trudim da u glazbi budem što iskrenija, no kako i u životu ponekad zavaravam samu sebe ili si ne želim priznati neku istinu, tako je moguće da to napravim i u glazbi. Slažem samu sebe pa se poslije na sebe ljutim i moram se sebi ispričavati i oprostiti si 🙂

Svoje albume izdajete samostalno. Koliko je teško raditi glazbu kada nemate izdavača iza sebe?

Općenito je teško baviti se glazbom paralelno uz redovan posao, što je najčešća situacija kod nas. Zna biti teško ići na probe nakon napornog radnog dana i ne doći doma do navečer, zna biti teško navečer kada bi žena rado malo odmorila, umjesto toga pisati na desetine mailova za booking svirki, zna biti teško ustati u ponedjeljak ujutro i otići na posao ako se cijeli vikend provelo na putu s bendom. Možda bi sve to bilo lakše da iza nas stoji neki izdavač koji bi zaista preuzeo dio svog tog nemuzičkog dijela posla, ne znam. Ako ikad potpišem za nekog izdavača, usporedim pa ti javim 🙂

Kako je nastala pjesma o Dunji i tko je uopće Dunja?

Dunjina pjesma nastala je na dan kada je umro Lou Reed. Puno sam ga slušala u životu i puno je utjecao na moj način pisanja, ne znam koliko se to u pjesmi čuje no muzički dio direktno je inspiriran time kako ja doživljavam njegovu glazbu. I tekst je pisan referencirajući se na njegove pjesme sa ženskim imenima, poput Candy says, Stephanie says ili Lisa says.

Dunja je inače moja kćer i glavna akterica u spotu ta Dunjinu pjesmu.

Opiši nam svoje putovanje kroz kreativan proces i srž samog postupka pisanja. Riječi pjesama vrlo su poetične. Otkud fascinacija likom i djelom Tina Ujevića?

Kreativan proces sastoji se najčešće od dva odvojena puta koji se tek na kraju spoje: jedno je stvaranje melodije, koje se obično događa doma uz neki instrument, kada sam sama i kada jednostavno uzmem vremena da se bez plana i programa poigravam akordima i notama. Drugi dio je pisanje teksta, koji može nastati i puno prije i puno kasnije od same glazbe, a ponekad ga i sklopim od dijelova koji su napisani sasvim odvojeno, pa primjerice refren može biti godinu dana stariji od melodije, a strofa godinu dana mlađa 🙂 Stihove obično smišljam negdje u pokretu – u autu, u šetnji ili vozeći bicikl. Dakle, sve suprotno od onoga kako pišem glazbu 🙂

Što se tiče Tina Ujevića, on je jednostavno toliko velik pjesnik da ne znam čemu uopće objašnjavati fascinaciju njegovim djelom 🙂 Njegova mi je poezija divna i dirljiva.

Na albumu surađujete s glazbenicima kao što su Ivana Žabkar, Ivan Ščapec i Dimitrij Petrović. Kako je došlo do kolaboracije? Možeš li izdvojiti imena koja smatraš da su kvalitetna na domaćoj sceni, a s kojima bi voljela surađivati?

Na domaćoj sceni ima jako puno kvalitetnih imena i s mnogima bih voljela surađivati, pošto sam vrlo kolaborativni tip. Uvijek je nezahvalno izdvojiti samo neka od njih.

Ipak reći ću: bilo bi mi zanimljivo surađivati s Ivanom Grobenskim (ako bih preživjela tu suradnju :D).

Što se tiče već postojećih suradnji, do njih je došlo zato što smo svi mi dio iste ekipe, koja se i privatno druži, pa kada smo tražili osobe koje bi mogle odsvirati neke stvari na način kako sam si ja to zamislila (na primjer noiserski solo u Pobratimstvu lica u svemiru), naravno da su nam prvo na pamet pali naši frendovi čiji senzibilitet poznajemo kao i oni naš, a ta koje također znamo i da su odlični glazbenici. Osim s navedenima, koji su gostovali nama, bilo je i suradnji u drugom smjeru odnosno ja sam gostovala na nastupima ili snimanjima drugih kantautora ili bendova, kao što su U pol 9 kod Sabe, Radost, Rebelstar, Denis Katanec… baš volim raditi s drugim ljudima.

Zanimljivo je da na domaćoj kantautorskoj sceni ne postoji ona prava konkurencija već vlada prijateljska scena. Kakav je osjećaj biti dio nje?

Lijep je osjećaj. Čak bih rekla da prevladava osjećaj da smo mi poznaničko/prijateljska, a ne strukovna scena :D. Ovo nije velika sredina pa vrlo brzo kad se baviš nekim područjem dođeš u fazu kada iz prve ili barem druge ruke poznaješ i sve ostale koji se tim područjem bave. Tako da se mi dosta međusobno poznajemo, a pošto dijelimo istu strast, lako se i skužimo i kliknemo. S druge strane, na toj našoj sceni nema baš novaca za podijelit – pa onda nema niti razloga za svađe i nadjebavanja :D.

Kakvi su planovi za budućnost?

Za početak, planiramo nastaviti svirati nekim relativno redovnim tempom, dok ne prosviramo ovaj aktualni album u većini regije. Uz to, vjerojatno ćemo se uskoro ponovno posvetiti i radu na nekom novom materijalu, no o tome je još rano pričati.

Što možemo očekivati u KSET-u?

Možete očekivati odličan koncert. Puno smo svirali ovog ljeta i jeseni pa smo i kao bend usvirani, željni smo svirke u Zagrebu, pred svojom publikom, jer nismo svirali doma od travnja ove godine, a pošto se radi o promociji onda ćemo se posebno potruditi da koncert bude obogaćen i nekim dodatnim sadržajima kao što su vizualni elementi, gostujući muzičari i slično. Imamo i apsolutno predivno Nebo Roza kao predgrupu, tako da vas sve pozivam ne samo da dođete 25. studenog u KSET, nego i da dođete na vrijeme i doživite kompletan program. Čekamo vas! 🙂

Be social

Komentari