Izvještaj – Alen Brlek predstavio nagrađivanu zbirku poezije ‘Metakmorfoze’

U petak, 22. svibnja, u Dnevnom boravku pulskog kulturnog centra Karlo Rojc održana je književna večer s mladim autorom Alenom Brlekom koji je predstavio zbirku poezije Metakmorfoze. U intimnom okruženju autor je predstavio svoju zbirku, otkrio što znači njezin naziv i slogan te je opisao i skustvo s nedavno održanog festivala Prvi prozak na vrh jezika.

Alen Brlek je rođen u Zagrebu 1988. godine, osnovnu i srednju školu završio je u Rovinju i Puli. Za zbirku Metakmorfoze dobio je nagradu Na vrh jezika za najbolji rukopis zbirke poezije autora do 35 godina. Alen piše otkako zna za sebe; prvo rap liriku, a onda, nakon eksperimentiranja i traženja forme u kojoj bi se osjećao pririodnije, dolazi do poezije koju je, kao većina klinaca u školskim klupama, gledao zbunjeno i nezainteresirano.

Urednik Alenove zbirke, Kruno Lokotar, rekao je da ‘zbirka, prije svega, opčinjava svojim slobodarskim pristupom, a to slobodarsko istaknuto je i u sloganu zbirke: Zidarima slobode. Nije lako nakon svih i svega izgraditi vlastiti pristup poeziji, ali Alen Brlek kao da je krenuo u pravom smjeru, a njegov poetski razvitak bit će, sasvim sigurno, vrlo uzbudljivo promatrati i konzumirati.’

Svaka umjetnost treba biti slobodarska, smatra Alen. ‘Ono što se događa u stvarnom svijetu, očituje se u jeziku, a zbirku sam posvetio svima onima koji imaju potrebu širiti okvire. Obraćam se svima onima koji imaju potrebu biti slobodni.’ – opisao je autor slogan Zidarima slobode.

Poigravanje riječima i ritmom

Alen se u svojim pjesmama voli igrati jezikom, istraživati ritam, riječi i znakove. Pjesme u zbirci uglavnom su kratke, ponekad koncentrirane do poetskih slogana, a teme su raznolike: zastupljena je i politika, ljubav, odnosi, identitet. Svoju poeziju Alen vidi kao istraživanje samoga sebe.

‘Strašno se volim poigravati riječima. Od jedne možeš napraviti dvije, tri nove. Volim se poigravati i ritmom zbog potpuno novog značenja jedne riječi. Napisati nešto što će vas odvesti u potpuno novom smjeru.’ – kazao je Alen referirajući se na svoje pjesme u kojima je vidljivo poigravanje jezikom (Art, ikulacija za,reza)

Pjesme u zbirci nastajale su u periodu od tri godine, u jednakom psihičkom i emocionalnom tonu, a budući da je u njima tražio jednaku poveznicu, dolazi do naziva Metakmorfoze. Motivaciju za pisanje, kako kaže, pronalazi svugdje. Ponekad je to loše skuhana kava, a ponekad pronalazak novog asteroida, odnosno sve ono što ga dotiče. Također, i sredina je ono što ga je odredilo kao umjetnika. Alen je rođen u Zagrebu, jedno je vrijeme živio u Puli, a trenutno stanuje u Dugom Selu. Svaka okolina ima svoje struje i ideje koje su utjecale na njega kao autora.

Odnosi, ljubav, politika, religija

Autor zbirke, osim što se u svojim pjesma poigrava ritmom i jezikom, on se dotiče i tema religije, politike, ljubavi, ali i odnosa među ljudima. Smatra kako su ljudi danas licemjerni na jednoj naivnoj razini, nastoje se identificirati unutar neke ideologije, a mržnju proglašavaju ljubavlju. Politika se, ističe Alen, uvukla u svaki odnos na nekakvoj metaforičkoj razini i nemoguće ju je izbjeći. Isto tako, i religija se također upliće kroz svaki odnos, zagovara moralne vrijednosti kojih se ni sama ne drži. Oduvijek je tu, sveprisutna je te tako je dio i Alenovih pjesama.

Na pitanje koliko mu znači i što mu je donijela osvojena nagrada Na vrh jezika, Alen odgovara kako mu je svakako otvorila vrata, ali isto tako donijela i veliku odgovornost što se tiče budućeg rada. Zahvaljujući osvojenoj nagradi, Alen je sudjelovao na novom književnom festivali Prvi prozak na vrh jezika koji se nedavno održao u Zagrebu. Iskustvo s festivala opisuje kao zanimljivo i poučno, a mladim autorima koji pišu ili još nisu objavili svoje djelo, poručuje da u svome radu ostanu ono što jesu.

Publika je bila aktivna, a jednu je slušateljicu zanimalo koga od domaćih mladih autora valja čitati na što je Alen istaknuo Marka Pogačara, Bojana Krivokapića, Dortu Jagić. Alen je na kraju pročitao i nekoliko novih još neobjavljenih pjesma, od kojih vam jednu donosimo.

Solve et coagula

Sinoć šutnja u pepeo sve
rasadnike u grudima,
živ planiram dan i kretnje u sobi punoj duhova, glasova
i matematike.
Kao odjeća razbacane čakre
po predmetima                                                                                                                                                                          opominju statičnost mesa i
kostiju,
promiče mi zdravlje.
Razvijam vlagu postojanja
svakom mišlju o daljini,
bojim se bacit ću sidro u to
neznanje
koliko si žena u sobi u kojoj spavaš.
(Odloženi koraci sviću,
kao vijesti o umiranju poznatih ličnosti.
U banalnom svijetu banalne tuge
u ljubavi i još dan, dva
i počet ću pisati sonete usred žita u 21. stoljeću.)
O mila, tko će te voljeti tako
majčinski,
tko će prkositi gravitaciji
s tobom
kada razlije se noć.
Pucketaju rebra pod težinom
praznine
kao placebo urušavanje Svemira
i što sutra sa svim tim rukama
što imale su
svijati gnijezda vratom,
dojkama i bedrima.
O mila, mi planktoni
s kompleksom boga
i bez sedativa, grizemo
samoćom
svaki zglo koji sije nježnost.