Izvještaj – Beth Hart: Sjajna kantautorica i mlaka publika

“Pardon, može samo malo”, govorim i smješkam se u nadi da mi nitko neće zakeljiti šamarčinu. “Vidi ti nje, a šta misliš di si ti krenula?” i tako nekih pedeset puta. Trebalo mi je dobrih deset minuta da se probijem do foto pita. Uzmite, molim vas, u obzir da je ulaz u foto pit otprilike sedam-osam metara od ulaza u dvoranu. Doživjela sam ja već gužve, ali ovakav tip publike još nikada. Stvarno me nitko nije htio pustiti da prođem. Mislim si: “Pa super, vidi ove nabrijane fanove – bit će sigurno dobar koncert. “

I koncert je bio stvarno dobar.  Beth Hart slušam već dugi niz godina i pogledala sam hrpu njenih nastupa online, ali sam svejedno ostala bez teksta kada je izašla na pozornicu. Žena osim što dobro izgleda (stvarno dobro!) širi oko sebe neku posebnu vrstu energije. Njezin zarazan osmijeh i način na  koji pristupa izvođenju svake stvari nisu nešto što možete često vidjeti. Odnos koji ima s ekipom iz benda i zahvalnost koju im pokazuje tijekom koncerta rijedak su prizor te svakako odražavaju njezin stav prema stvaranju i poštovanje koje ima pri izvođenju glazbe.

Fanovi znaju kako glazba može ponijeti Beth u nepredvidljivim smjerovima. Ona je žena koja dopušta glazbi da je preuzme pa tako klečanje na pozornici i blago pornografska valjanja po podu nisu rijetki prizori na njenim koncertima. Beth daje publici puno energije i voli kada je dobije nazad. Nakon svake pjesme bila je zahvalna publici s kojom je podijelila neke od svojih priča i inspiracija za stvaranje tekstova. Čuli smo primjerice da je inspiraciju crpila iz loših veza u školskom klupama, osvetama zbog neuzvraćenih ljubavi, teških obiteljskih situacija i razdoblja kada se borila sa ovisnostima. Upoznali smo i njenog muža koji je u više navrata došao na pozornicu te kojem je Beth posvetila i zadnju pjesmu.

Energija koja je ostala na pozornici

Kako je na pozornici vladala pomalo divlja i svakako energetična vibra, očekivala sam od zagrebačke publike da uzvrati barem istom mjerom. Činilo mi se kao da Beth stvarno uživa, da s istinskim zadovoljstvom svira i pjeva i dijeli s nama svoje emocije. I stojimo tako mi svi ispred te žene-zmaja, vrhunske kantautorice koja nam sa zadovoljstvom daje dio sebe i iz koje se doslovno cijede emocije kada pjeva, a mi smo svi nekako mlaki.

Zbog priče s početka teksta o nabrijanosti publike i zbog činjenice da su karte za koncert bile rasprodane mjesecima ranije, očekivala sam veću razinu entuzijazma. Svi su bili pomalo emocionalni, bilo je jako puno grljenja i ljubljenja, ali nisam primijetila da je publika znala riječi većine pjesama ili da je s nestrpljenjem dočekala svaku novu izvođenu stvar. Činilo mi se kao da je većina došla vidjeti nju, jer je ipak ona Beth Hart, nego što su istinski bili fanovi njezine glazbe.

Dobro, moram priznati da je prosjek godina publike bio vjerojatno 45 – očekivano s obzirom na to da razgovaramo o blues koncertu u Zagrebu – pa je možda i profil publike pridonio slabašnoj uključenosti u koncert . No svejedno, čini se da je Beth uživala i da su se fanovi dobro proveli – svatko na svoj način.

Iako nisam čula sve hitove kojima sam se nadala, drago mi je da sam imala priliku doživjeti energičnost Beth Hart uživo  i mislim da je za prave fanove ovo iskustvo bilo više nego zadovoljavajuće. Beth je žena kakva se rijetko rađa i neizmjerno mi je drago da smo i u Zagrebu imali priliku vidjeti blues kantautoricu ovog kalibra.

Autorica izvještaja je Valentina Cetin.