novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Tam Tam festival: Najbolji mali festival u regiji i pobjeda prvog dana

Foto: Marina Uzelac / Facebook Tam Tam Music Festival
Vrijeme čitanja: 4 minute

PRVI DAN

Festival je otvoren jednim žestokim i psihodeličnim putovanjem zvanim Nemeček. Dugo ih nismo imali priliku čuti negdje uživo, osim na par specifičnih događanja na kojima su gostovali svojim nastupom. Ovo im je bio prvi posjet Tam Tamu, ali nadajmo se s ovim izuzetno energičnim i iskrenim nastupom ne i zadnji. Teško je opisati njihov izričaj. Ipak, na trenutke su zvučali kao Kyuss s puno pedala koji obogaćuju zvuk zavodljivom psihodelijom. Sudeći po svemu viđenom, a pogotovo i čutom, dušu su nemilosrdno razlili nad publikom po vrućem prašnjavom tlu festivalskog prostora.

Nakon Nemečeka uslijedili su miljenici Ti (iako je teško klasificirati nekoga kao miljenika u ovom istančanom miljeu festivalskih posjetitelja, vrsnih poznavatelja regionalne scene). Ovaj put (a za mene i prvi put) u neobičnom akustičnom izdanju ipak su uspjeli očarati. Zanimljiv je bio i odabir pjesama. Koncert su pomalo neočekivano otvorili pjesmom Ke izgoram. Neobični aranžmani već dobro poznatih hitova bili su očaravajući i savršeno su se uklopili u jednostavnu, ali čarobnu prirodnu kulisu festivala. Naizgled obično veliko nogometno igralište pretvorilo se u pravi mali raj jednim pogledom prema nebu. Nebu prepunom zvijezda, obgrljenih zvjezdanom maglicom i čistinom sjaja kakvu nikad do sada nisam doživjela.

Uslijedio je još energičniji dio koncerata obilježen snažnim gitarama i rokenrolom s ‘mudima’. Otvorio ga je Damir Avdić sa svojim žestokim i buntovnim pristupom po kojem je već dobro poznat. Jedan čovjek, jedna gitara i stalni skokovi među tri mikrofona pozvali su publiku na razmišljanje o svakodnevici obojanoj kapitalizmom i ostalim pošastima modernog društva. Ipak imam osjećaj da su se čak i fanovi od nešto dužeg seta umorili pa su počeli dovikivati čudne komentare iz prvih redova. Za one kojima Avdić nije toliko zanimljiv, ovo je bila izuzetna prilika za minglanje i upijanje ležerne atmosfere koja definira ovaj festival.

Na Avdića se nadovezao izvrsni beogradski rokenrol sastav koji pokreće. Straight Mickey and The Boyz su izvrsni uživo, samo im u prilog nije išao prvi dio koncerta gdje ih je tonac odlučio malo tiše i nesigurnije pokazati publici. Do kraja koncerta zasjali su i Dalek svet opet je izmamio najviše trzanja među publikom. Ove godine Tam Tam se može i pohvaliti novim, a kako sam i od češćih posjetitelja čula, i najboljim razglasom do sada. Otkačeni Sinjani M.O.R.T. nikoga nisu ostavili ravnodušnim i rasturili su kao i uvijek svirajući do sitnih sati. A da čak pritom ne sviraju (CMC) hit Meni se skače. Vrijeme je ostalo tijekom cijelog festivala vrlo relativna stvar i prolazilo je brzo, bar prvi dan. Na pozornici im se na kraju pridružio i simpatični Đutko iz sastava Clouie i izmamio od njih još dodatni bis koji su izveli zajedno.

DRUGI DAN

Druga večer tekla je u nešto sporijem i umornijem tempu, od kvalitete izvedbi do trule (umorne?) publike. Sve je započelo debelim kašnjenjem Spiridona koji na festivalu nastupaju već treći put. Sjećam ih se s koncerta u KSET-u i znam da se radi o izuzetno dragim momcima. Priredili su jako zanimljivu i žestoku svirku koja je bila izvrsna za otvaranje, ali je nažalost trajala malo previše. Na trenutke me smetao i njihov pretjerani pristup podebljavanja nastupa šašavlucima i kvazi artsy dijelovima pa je tako na koncertu gostovala i lutka za mikrofonom te prijatelj koji je kružnom kompozicijom obuhvatio koncert svojim vokalnim sposobnostima dalmatinsko/klapskih hitova.

Uslijedio je izvrsni Miki Solus koji me čak iznenadio jako osvježenom setlistom (od novijeg Repa na harmonici do Žutih vlakova u Kini), izvrsnim Tačkom (Tale Brutale) na cajonu i skladu koji inače vlada među ovim veselim trojcem. Ovoga puta imali su i prijateljsku podršku gostiju u vidu Hansa na gitari (Moskau, ex Banana Smrti) te Tene i Buge (Moskau) na bekovima. Iako je sve bilo spremno za kaos zadnje festivalske večeri, publika baš kao uspavana nije reagirala na plesne hitove. A ovo je bio i prvi put da sam doživjela da se ne pjevaju Mikijevi hitovi na glas. Kako se sve već jako kasnilo, umor je počeo vladati i interes je opadao.

Voljeni Žen koji sam čula dosta puta imale su i boljih izdanja, a mistični vizuali nažalost nisu uspjeli doći do izražaja. Ono što je bilo jako zanimljivo jest koncert Repetitora u kojem je prvi put, umjesto Borisa Vlastelice (koji i s rukom u gipsu uspijeva ostati energičan), nastupio Uroš Milkić (Threesome). Uz poneke poteškoće, Repetitor ima svoje vjerne fanove koji štuju njihovu beskrajnu snagu koju izravno prenose na publiku koja je ipak živnula. Međutim sve se razvodnilo približavanjem zore i probijanjem prvih zraka sunca koje su najavile nastup zadnjih headlinera.

One Piece Puzzle moram priznati dosad nisam nikada slušala. Tek uz nekih par preslušanih numera, nisu me uspjeli oduševiti, radi se o žeščoj glazbi na koju nisam baš naviknuta. Nabrijani rifovi i industrial teme čine ovaj poznati bend prepoznatljivim, a time i grade vjernu publiku. Tih par vjernih činili su i najvjernije posjetitelje festivala koji su u jutarnje sate neumorno plesali u prvom redu. Na kraju, OPP me uspio oduševiti jer uživo imaju neopisivu energiju. Iako je drugi dan bio vidno slabiji i pasivniji, festival je završio dostojno – čak i zanimljivim afterom za najhrabrije. Još je bitno napomenuti da su svi koncerti snimani, ove godine po prvi puta.

Sve u svemu, pozitivno sam šokirana ovim divnim malim, a tako velikim festivalom. Ima ono što mnogi nemaju i možda nikada neće imati – ljudi koji ga čine povezani su međusobno. Rado se druže i među njima vlada onaj mirni otočki flow i religija zvana: Samo ljubav! Uz to, divna priroda Sućurja i činjenica da je to malo mjesto povezuju posjetitelje, pa čak i one koji tu dolaze iz Amerike, Slovenije ili Zagreba. I to skoro svake godine. Pa čak u dosta pun improvizirani i besplatni (!) kamp. Ozbiljan savjet: rezervirajte si već sada kraj srpnja jer ćete ovdje doživjeti čuda.


Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari