Izvještaj – Kanda, Kodža i Nebojša: Bogovi su pali na Grouse
Mali pogon Tvornice kulture još je jednom bio prevelik u onom isplativom smislu, ali baš taj teško da ima veze sa silom kakva su Kanda, Kodža i Nebojša. Oni mogu svirati satima bez da svojom osrednjošću slome volju publike i da je lažnim obećanjima prisile da čeka kraj (jer najbolje se čuva za kraj). KKN za kraj čuva samo zadnji gutljaj Famous Grousea, sve ostalo tu je od početka do kraja. Iako se radi o bendu koji u različitim formacijama djeluje od početka 90-ih, u njemu je ostalo još puno muzičkog soka. Tajna se krije ili u Oliveru Nektarijeviću, kojemu već samo ime zvuči kao alias besmrtnog vremenskog putnika, ili u vjeri, nadi, ljubavi i stavu. Što god ih držalo na sceni, o tome se ne razmišlja, tome se prepušta.
KKN i tajna Olivera Nektarijevića
Dosljednost u zvuku i imaginariju Kande, Kodže i Nebojše ostavlja dojam da je cijela njihova karijera samo jedna duga pjesma s puno dionica. Iako to samo po sebi ne zvuči kao pohvala, pokušajte neku njihovu pjesmu poslušati samo jedanput. Ta je glazba kao stvorena za loopove i odgađanje života običnog tempa. Tu istu glazbu za odgađanje KKN uživo doslovno pretvara u visokonaponsku struju čija energija može napajati puno više od jedne subotnje večeri. Čak i kada odsviraju sve svoje hitove – S.A.T, Danas nebo silazi u grad, Crvene konje, Divne dane i sve Prekide stvarnosti – oni vam ipak ostave prostor da drugi dan s užitkom preslušavate pjesme koje nisu svirali. Sve to mogu četiri vrsna glazbenika, Vladan Rajović, Nenad Pejović, Janko Mostarlić i Boško Stanojević te jedan vječni čovjek i njegov glas – Oliver Nektarijević.
Slobodni prijevod njegovog imena je “onaj koji nosi nektar nade”. Čak i ako većini ljudi Oliver s praznom bocom Famous Grousea izgleda tek kao uščuvani narkoman, oni koji mu stvarno posvete svoju pažnju u njemu će prepoznati talentiranog i bistrog glazbenika čije navike ne ugrožavaju niti njegovu publiku niti kvalitetu njegove izvedbe. Vještina je to koju puno mlađih glazbenika nikako ne uspijeva savladati.
“Misli dobro”
No i stariji se muče s tim. To me navodi na zaključak da je Oliver ipak posebna biljka. Osim što je tako dobroćudan, čini se da je riječ o čovjeku koji se niti znoji niti stari kao ostali. Na početku nastupa moj je koncertni kolega povukao paralelu između Olivera i Gorana Bareta. Kad su u pitanju karizma, inteligencija, poezija i drugi poroci, riječ je o vrlo sličnim profilima ljudi. Ipak, jednom od njih možda biste ostavili dijete na čuvanje, a drugom gotovo sigurno ne bi. Iako ih je stvorila slična klima, različiti su to profili glazbenika za različite formate. Nastup Kande, Kodže i Nebojše s Oliverovim narativnim prekidima i srčanim setom još uvijek zvuči kao punokrvni rokenrol koncert na kojem je svako iznenađenje dobrodošao element atmosfere.
Najveće iznenađenje za samog Olivera bila je pjesma Najsvetliji dan. Njegov komentar nakon nje bio je na ovom tragu: “Nikad nisam pomislio da je ova pesma toliko bolja od ostalih”. Nije neobično što većina publike nije znala ime pjesme, ali je unatoč tome dopustila da im prekine stvarnost. To je ta mirotvorna ljubav koja generacije veže za KKN. Za kraj su ostavljene Džo Stramere, Ahead there i noviji singl Jamajka koji vrlo optimistično daje naslutiti da će nagodinu KKN opet svirati u Zagrebu. Bez isplativih povoda, lažnih obećanja i umjetnih biseva, svi smo poželjeli da tako i bude.
